Preskoči na glavni sadržaj

Slatke ideje za dan vjenčanja

Iako se na prvu čini da su na dan vjenčanja sve oči uprte u mladence, cijela četa ljudi stoji iza organizacije vjenčanja - svi oni uložili su svoj trud i vrijeme kako bi mladencima taj dan ostao u nezaboravnom sjećanju. Upravo zato, nastojala sam barem na simboličan način zahvaliti svima koji su nas stvorili, naučili da budemo ljudi, svima koji su podijelili poslove da bi mi na dan vjenčanja bili bezbrižni.

1. Djeveruše
Moje dvije sestre, iako obje mlađe od mene, razlog su zašto sam osoba kakva jesam - uključujući i mane, i vrline. Jedna drugu smo učile glupostima, ali i nastojale biti jedna drugoj moralna vertikala. Što sam starija, češće one savjetuju mene, pa me spopadne tuga kad shvatim da kao velika sestra više i nisam potrebna - sada su odrasle, sada su žene. Htjela sam im, ipak, pokloniti nešto kao vječni podsjetnik na sestrinstvo koje dijelimo. Budući da nisu djevojke za nakit ili slične stvari, jedino je knjiga dolazila u obzir. I da, mogla sam im pokloniti knjigu iz njihovih struka, koja bi im sigurno bila korisna, ali odabrala sam baš Jane Austen i Charlotte Bronte u divnim koricama canteburryjskih klasika. Elizabeth Bennet podsjetila me na moju filozofkinju od sestre - sarkastična i tvrdoglava, a Jane Eyre čvrsta je i strastvena djevojka koja ima sličnosti s mojom najmlađom sestrom.


2. Roditelji
Bez naših roditelja, našeg slavlja ne bi bilo, niti bismo mi bili lijepi i veseli mladenci! Osim što su podijelili financijski trošak svatova, uložili su svoj trud i vrijeme i na nekoliko tjedana posvetili se nabavci svih potrebnih sastojaka kako bi 250 ljudi bili zadovoljno tamburašima, bendom, te večerom i kolačima, kao i ukupnom atmosferom. Ovom sitnicom željeli smo im zahvaliti na svemu što su za nas napravili!


3. Kumovi
Ima svatova u kojima kumovi ne dođu do izražaja - nije svatko osoba koja zna povesti veselje ili predvidjeti potrebe mladenaca prije njih samih. Mi niti trenutka nismo sumnjali - ta u naše kumove mogli smo se do sada uvijek pouzdati! Moja prelijepa kuma odvezla me na frizuru, obukla mi prijelijepu haljinu, cijelog dana pazila na šlep haljine i vršila brzinske popravke frizure koju su brojni poljupci i zagrljaju mjestimično poremetili, pa čak i šivala til haljine koji je predstavljao opasnost na plesnom podiju. Kum je moj poklon osobno dostavio mome mužu, bio mu moralna potpora cijeloga dana, na pregovore za kupnju mlade donio kofer s novcem, kubankama i pištoljem (morali su me dati silom, ili milom), održao predivan govor u koji je uspio uključiti početke naše ljubavi, ali i prenijeti nam savjete pape Franje za dug i sretan bračni život, te priredio iznenađenje svima uhvativši se mikrofona usprkos nesavršenim glasovnim mogućnostim. Uz to, kumovi su se rado naslikavali s nama i velikodušno nas darivali. Dok im se jednog trenutka ne odužimo na dan njihovih vjenčanja - ove sitnice će ih podsjećati na zahvalnost koju prema njima gajimo.


4. Mladoženja
Jedan od najdražih mi ljubavnih filmova je Serendipity u kojem nesuđena mladenka poklanja Johnu Cusacku na dan njihova vjenčanja knjigu Ljubav u doba kolere. To me se baš dojmilo i još sam tada odlučila da ću svom budućem mužu na dan našeg vjenčanja pokloniti poklon koji će samo on razumjeti i napisati mu ljubavno pismo koje će iščitavati dok ja na sebe oblačim bijelu haljinu u kojoj ću ga čekati.

5. Prijatelji
Već je običaj da se u svatovima, onima koji imaju rođendan na taj dan, otpjeva pjesma Sretan rođendan, ali željela sam učiniti još nešto posebnije budući da je na naš dan rođendan imala moja prva prijateljica Maja koja je u mom životu otkad znam za sebe. Još dok smo bile klinke, Maja je sanjala da postane policajka, što je i ostvarila, pa sam tortom u obliku košulje plave htjela odati počast njoj i svim snovima koje smo na martinskim ulicama sanjale.


6. Bake i djedovi
Puno dragih ljudi nije moglo biti s nama na dan našeg vjenčanja pa smo se fotografijama željeli prisjetiti onih od kojih smo potekli i za koje znamo da bi se veselili u našim svatovima. Fotografije roditelja te baki i djedova postavili smo na stolove u sali zajedno s romantičnim karticama na koje smo napisali sitnice o nama i našoj vezi, kako bi dekoracije ipak dobile osobni pečat.

Primjedbe

  1. Jako si kreativna i jako mi se sviđaju svi postovi vezani za vašu svadbu! Čestitam vam od srca i želim vam brak ispunjen ljubavlju i slatkim malim radostima :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala puno, i na komplimentu i na lijepim zeljama :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...