Preskoči na glavni sadržaj

20 stvari koje smo naučili od Larryja Davida

Posljednjih dana opsjednuti smo Larryjem Davidom i serijom Curb your enthusiasm! Iako se ne snima već tri godine, u našem kućanstvu tek je sada došla na red i – potpuno njime zavladala! Ako niste upoznati s ovim uspješnim sit-comom, njegov autor i glavni glumac je Larry David, ćelavac koji je osmislio Seinfelda i koji je stručnjak za serije – o ničemu posebno. U Curb your enthusiasm glumi samog sebe, scenarista koji je zaradio hrpu para na Seinfeldu, neuspješno traži sljedeći veliki show i usput ispada crna ovca gdje god se pojavi. Možda vam ne zvuči obećavajuće, ali prezabavno je već i prema samom naslovu epizode pogađati u kakvu nepriliku će upasti Larry ili kakvu politički nekorektnu rečenicu će izreći i kome se zamjeriti. Valja istaknuti da je zahvaljujući seriji nastao termin Larry David moment koji označava nenamjerno stvorenu i vrlo neugodnu društvenu situaciju. Nemoguće je prepričati njegove dogodovštine, ali možda vas popis stvari kojima nas je naučio Larry David potakne da pogledate seriju i dobro se nasmijete:

1. Uvijek se pozdravi na rastanku

2. Ne reži kosu lutkama, čak i kad te djevojčica zamoli 


3. Ne kradi vilice iz restorana, čak i ako želiš nahraniti gladnog vozača limuzine 


4. Ako saznaš za terorističku prijetnju, najbolje o njoj ne pričaj baš nikome

5. Ne vrijeđaj onoga od koga tražiš uslugu 

6. Pri pisanju osmrtnica, lektoriraj tekst deset puta 


7. Ne nazivaj ženu Hitlerom – nikad! 


8. Budi pristojan prema svakome koga sretneš, nikad ne znaš kome se obraćaš 


9. Uvijek imaj sitnog novca za platiti parking

10. Ne vozi '57 Chevy ako ti je život mio

11. Kad ti žena kaže da joj kupiš lijek u ljekarni, učini to odmah

12. Ako te bivša zamoli da joj budeš pratnja na grupnoj terapiji za one koji su preživjeli incest, pristojno odbij

13. Ako ti nedostaje par škampa, let it go

14. Ako vrata wc-a nemaju bravu, ne idi u njega

15. Ne proteži noge kad sjediš na prvoj klupi do košarkaškog terena 


16. Avionske karte povjeri ženi

17. Ne bacaj smeće u tuđu kantu za smeće

18. Ne zovi ljude poslije 20 h – nije pristojno

19. Vjenčani dar moraš mladencima uručiti u roku od godinu dana od vjenčanja

20. Ako ti ljudi žele pokazati svoju novu kuću, udovolji im

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...