Preskoči na glavni sadržaj

Kako smo se ovog tjedna upleli u bračni zaplet i plakali nad crvenim narukvicama

Čini se da vas nekoliko, koji nemate pametnijeg posla pa čitate ove moja piskaranja (neizmjerno vam hvala na tome!), najviše volite postove o filmovim i knjigama - pa, budući da smo po tom pitanju u našem kućanstvu bili vrlo produktivni, evo nekoliko preporuka za jesenske dane!

The east (2013)
Ovaj film Zala Batmanglija možda ipak nisam trebala pogledati. Naime, iako u Šibeniku više nije na snazi zabrana konzumacije vode za piće i higijenu, većina žitelja ovog grada ne vjeruje naputcima koje daje gradska vlast i vodu još kupuje, na veliku radost Todorića i kompanije - pa tako i ja. Budući da se kroz film provlači tema tvrtki koje onečišćuju okoliš i truju ljude i na tome masno zarađuju, te boho terorističkih organizacija koje ih imaju namjeru natjerati da na svojoj koži osjete posljedice svojih nečovječnih postupaka, razvila sam laganu paniku od svega što me okružuje, a spopao me i očaj s obzirom da smo svi mi očito ovce koje ništa ne poduzimaju čak ni u slučaju kad im netko oduzme pitku vodu. Ali, film je inače odličan!


Curb your enthusiasm (2000-2011)
Dobrano kasnim s gledanjem ove serije, ali eto, i ona je došla na red (iako su počele izlaziti nove epizode The walking deada, American horror storyja i drugih serija koje pobožno pratim). Glavni lik je ćelavac Larry David - tvorac nezaboravnog Seinfelda, koji mora da je najveći pehist na ovoj planeti! Serija je duhovita, a reći ću samo da je Larry David lik Georgea Constanze temeljio na svojim stavovima o životu - on je nepristojni čovjek koji i, uz najbolje namjere, u svakoj životnoj situaciji ispadne, da prostite - šupak. Ne gledajte ukoliko patite od opsesivno kompulzivnog poremećaja ili slične dijagnoze jer će vas Larry naživcirati do bola.


Red band society (2014)
Ovog tjedna u svijet je puštena prva epizoda ove serije kojoj je Steven Spielberg jedan od producenata. Poželjela sam je pogledati jer ne pratim niti jednu seriju takvog žanra. Naime, u centar zbivanja u Red band societyju su stavljeni tinejdžeri koji žive u bolnici, gdje se liječe od smrtonosnih bolesti ili čekaju transplantaciju organa. Već jako dugo nisam neke likove zavoljela u prvih deset minuta - ali Leo, Charlie, Dash, Jordi, Emma, sestra Denu, pa čak i navijačica Kara, odmah su mi prirasli k srcu. Inspirativni i hrabri kakvi jesu potjerali su mi suze na oči - ako to nije dovoljna preporuka, onda ne znam što jest.


22 jump street (2014)
OK, pogledala sam Step up šesnaest puta, ali nije Channing Tatum razlog zašto gledam glumpavu komediju kao što je 22 jump street. Razlog je ipak urnebesni Jonah Hill, jedan od najboljih mladih glumaca današnjice! Vjerojatno vam je već poznata priča o najnesposobnijim policajcima na tajnom zadatku - ovog puta nalaze se na fakultetu i pokušavaju otkriti dilera, povaliti kakvu curu i postati zvijezda fakultetskog nogometa. Pogledati uz pivo i kokice!

Bračni zaplet
Ako ste čitali Jeffreya Eugenidesa, sve vam je jasno - on je umjetnik, čovjek s tisuću lica u čijim riječima se možete izgubiti, koji je toliko detaljan i brutalan da ćete biti uvjereni da je sve što doživljavaju njegovi likovi i sam doživio jer je nemoguće da običan smrtnik ima toliko mašte i takvu sposobnost pripovijedanja. U Bračnom zapletu glavni lik je Madeleine Hanna, studentica zaljubljena u dvojicu kolega, radnja se zbiva na Brownu, kojeg je i sam Eugenides pohađao, početkom osamdesetih. Nose se scrunchies, slušaju se Talking Heads, hit knjiga je O gramatologiji. Madeleine piše seminar o Jane Austen i George Eliot i čudi se ženama koje su u svom vremenu od bračnog zapleta mogle stvoriti napet i revolucionaran roman, dok danas ljudi mijenjaju bračne partnere jednako učestalo kao što mijenjaju čarape i takvi ih zapleti ne diraju i srž. Možda ćete pomisliti kako se radi o romanu o ljubavnom trokutu i srcedrapajućim dramama, ali ovo je prvenstveno roman o književnosti i njenoj interpretaciji. Naime, knjiga je prepuna Eugenidesovih književnih referenci, stoga će Bračni zaplet kod svakog zaljubljenika u rečenice izazvati mahnito guglanje i oduševljenje. Uživajte!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...