Preskoči na glavni sadržaj

Kako smo se ovog tjedna upleli u bračni zaplet i plakali nad crvenim narukvicama

Čini se da vas nekoliko, koji nemate pametnijeg posla pa čitate ove moja piskaranja (neizmjerno vam hvala na tome!), najviše volite postove o filmovim i knjigama - pa, budući da smo po tom pitanju u našem kućanstvu bili vrlo produktivni, evo nekoliko preporuka za jesenske dane!

The east (2013)
Ovaj film Zala Batmanglija možda ipak nisam trebala pogledati. Naime, iako u Šibeniku više nije na snazi zabrana konzumacije vode za piće i higijenu, većina žitelja ovog grada ne vjeruje naputcima koje daje gradska vlast i vodu još kupuje, na veliku radost Todorića i kompanije - pa tako i ja. Budući da se kroz film provlači tema tvrtki koje onečišćuju okoliš i truju ljude i na tome masno zarađuju, te boho terorističkih organizacija koje ih imaju namjeru natjerati da na svojoj koži osjete posljedice svojih nečovječnih postupaka, razvila sam laganu paniku od svega što me okružuje, a spopao me i očaj s obzirom da smo svi mi očito ovce koje ništa ne poduzimaju čak ni u slučaju kad im netko oduzme pitku vodu. Ali, film je inače odličan!


Curb your enthusiasm (2000-2011)
Dobrano kasnim s gledanjem ove serije, ali eto, i ona je došla na red (iako su počele izlaziti nove epizode The walking deada, American horror storyja i drugih serija koje pobožno pratim). Glavni lik je ćelavac Larry David - tvorac nezaboravnog Seinfelda, koji mora da je najveći pehist na ovoj planeti! Serija je duhovita, a reći ću samo da je Larry David lik Georgea Constanze temeljio na svojim stavovima o životu - on je nepristojni čovjek koji i, uz najbolje namjere, u svakoj životnoj situaciji ispadne, da prostite - šupak. Ne gledajte ukoliko patite od opsesivno kompulzivnog poremećaja ili slične dijagnoze jer će vas Larry naživcirati do bola.


Red band society (2014)
Ovog tjedna u svijet je puštena prva epizoda ove serije kojoj je Steven Spielberg jedan od producenata. Poželjela sam je pogledati jer ne pratim niti jednu seriju takvog žanra. Naime, u centar zbivanja u Red band societyju su stavljeni tinejdžeri koji žive u bolnici, gdje se liječe od smrtonosnih bolesti ili čekaju transplantaciju organa. Već jako dugo nisam neke likove zavoljela u prvih deset minuta - ali Leo, Charlie, Dash, Jordi, Emma, sestra Denu, pa čak i navijačica Kara, odmah su mi prirasli k srcu. Inspirativni i hrabri kakvi jesu potjerali su mi suze na oči - ako to nije dovoljna preporuka, onda ne znam što jest.


22 jump street (2014)
OK, pogledala sam Step up šesnaest puta, ali nije Channing Tatum razlog zašto gledam glumpavu komediju kao što je 22 jump street. Razlog je ipak urnebesni Jonah Hill, jedan od najboljih mladih glumaca današnjice! Vjerojatno vam je već poznata priča o najnesposobnijim policajcima na tajnom zadatku - ovog puta nalaze se na fakultetu i pokušavaju otkriti dilera, povaliti kakvu curu i postati zvijezda fakultetskog nogometa. Pogledati uz pivo i kokice!

Bračni zaplet
Ako ste čitali Jeffreya Eugenidesa, sve vam je jasno - on je umjetnik, čovjek s tisuću lica u čijim riječima se možete izgubiti, koji je toliko detaljan i brutalan da ćete biti uvjereni da je sve što doživljavaju njegovi likovi i sam doživio jer je nemoguće da običan smrtnik ima toliko mašte i takvu sposobnost pripovijedanja. U Bračnom zapletu glavni lik je Madeleine Hanna, studentica zaljubljena u dvojicu kolega, radnja se zbiva na Brownu, kojeg je i sam Eugenides pohađao, početkom osamdesetih. Nose se scrunchies, slušaju se Talking Heads, hit knjiga je O gramatologiji. Madeleine piše seminar o Jane Austen i George Eliot i čudi se ženama koje su u svom vremenu od bračnog zapleta mogle stvoriti napet i revolucionaran roman, dok danas ljudi mijenjaju bračne partnere jednako učestalo kao što mijenjaju čarape i takvi ih zapleti ne diraju i srž. Možda ćete pomisliti kako se radi o romanu o ljubavnom trokutu i srcedrapajućim dramama, ali ovo je prvenstveno roman o književnosti i njenoj interpretaciji. Naime, knjiga je prepuna Eugenidesovih književnih referenci, stoga će Bračni zaplet kod svakog zaljubljenika u rečenice izazvati mahnito guglanje i oduševljenje. Uživajte!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...