Preskoči na glavni sadržaj

Kako smo se ovog tjedna upleli u bračni zaplet i plakali nad crvenim narukvicama

Čini se da vas nekoliko, koji nemate pametnijeg posla pa čitate ove moja piskaranja (neizmjerno vam hvala na tome!), najviše volite postove o filmovim i knjigama - pa, budući da smo po tom pitanju u našem kućanstvu bili vrlo produktivni, evo nekoliko preporuka za jesenske dane!

The east (2013)
Ovaj film Zala Batmanglija možda ipak nisam trebala pogledati. Naime, iako u Šibeniku više nije na snazi zabrana konzumacije vode za piće i higijenu, većina žitelja ovog grada ne vjeruje naputcima koje daje gradska vlast i vodu još kupuje, na veliku radost Todorića i kompanije - pa tako i ja. Budući da se kroz film provlači tema tvrtki koje onečišćuju okoliš i truju ljude i na tome masno zarađuju, te boho terorističkih organizacija koje ih imaju namjeru natjerati da na svojoj koži osjete posljedice svojih nečovječnih postupaka, razvila sam laganu paniku od svega što me okružuje, a spopao me i očaj s obzirom da smo svi mi očito ovce koje ništa ne poduzimaju čak ni u slučaju kad im netko oduzme pitku vodu. Ali, film je inače odličan!


Curb your enthusiasm (2000-2011)
Dobrano kasnim s gledanjem ove serije, ali eto, i ona je došla na red (iako su počele izlaziti nove epizode The walking deada, American horror storyja i drugih serija koje pobožno pratim). Glavni lik je ćelavac Larry David - tvorac nezaboravnog Seinfelda, koji mora da je najveći pehist na ovoj planeti! Serija je duhovita, a reći ću samo da je Larry David lik Georgea Constanze temeljio na svojim stavovima o životu - on je nepristojni čovjek koji i, uz najbolje namjere, u svakoj životnoj situaciji ispadne, da prostite - šupak. Ne gledajte ukoliko patite od opsesivno kompulzivnog poremećaja ili slične dijagnoze jer će vas Larry naživcirati do bola.


Red band society (2014)
Ovog tjedna u svijet je puštena prva epizoda ove serije kojoj je Steven Spielberg jedan od producenata. Poželjela sam je pogledati jer ne pratim niti jednu seriju takvog žanra. Naime, u centar zbivanja u Red band societyju su stavljeni tinejdžeri koji žive u bolnici, gdje se liječe od smrtonosnih bolesti ili čekaju transplantaciju organa. Već jako dugo nisam neke likove zavoljela u prvih deset minuta - ali Leo, Charlie, Dash, Jordi, Emma, sestra Denu, pa čak i navijačica Kara, odmah su mi prirasli k srcu. Inspirativni i hrabri kakvi jesu potjerali su mi suze na oči - ako to nije dovoljna preporuka, onda ne znam što jest.


22 jump street (2014)
OK, pogledala sam Step up šesnaest puta, ali nije Channing Tatum razlog zašto gledam glumpavu komediju kao što je 22 jump street. Razlog je ipak urnebesni Jonah Hill, jedan od najboljih mladih glumaca današnjice! Vjerojatno vam je već poznata priča o najnesposobnijim policajcima na tajnom zadatku - ovog puta nalaze se na fakultetu i pokušavaju otkriti dilera, povaliti kakvu curu i postati zvijezda fakultetskog nogometa. Pogledati uz pivo i kokice!

Bračni zaplet
Ako ste čitali Jeffreya Eugenidesa, sve vam je jasno - on je umjetnik, čovjek s tisuću lica u čijim riječima se možete izgubiti, koji je toliko detaljan i brutalan da ćete biti uvjereni da je sve što doživljavaju njegovi likovi i sam doživio jer je nemoguće da običan smrtnik ima toliko mašte i takvu sposobnost pripovijedanja. U Bračnom zapletu glavni lik je Madeleine Hanna, studentica zaljubljena u dvojicu kolega, radnja se zbiva na Brownu, kojeg je i sam Eugenides pohađao, početkom osamdesetih. Nose se scrunchies, slušaju se Talking Heads, hit knjiga je O gramatologiji. Madeleine piše seminar o Jane Austen i George Eliot i čudi se ženama koje su u svom vremenu od bračnog zapleta mogle stvoriti napet i revolucionaran roman, dok danas ljudi mijenjaju bračne partnere jednako učestalo kao što mijenjaju čarape i takvi ih zapleti ne diraju i srž. Možda ćete pomisliti kako se radi o romanu o ljubavnom trokutu i srcedrapajućim dramama, ali ovo je prvenstveno roman o književnosti i njenoj interpretaciji. Naime, knjiga je prepuna Eugenidesovih književnih referenci, stoga će Bračni zaplet kod svakog zaljubljenika u rečenice izazvati mahnito guglanje i oduševljenje. Uživajte!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Drvo nade, budi jaka

Noćas sam sanjala da na stopalima imam po šest nožnih prstiju. Da su dugački i da moram odlučiti koji od njih je višak koji valja iščupati kako bi stopalo opet nalikovalo svakom normalnom stopalu. "Ako u snu imate više prstiju, očekuje vas profit", pisalo je na internetskoj sanjarici punoj grotesknih sanjarija. Pusti ti to, man' se profita i ostalih kerefeka, nije bio dobar osjećaj imati dvanaest nožnih prstiju! Jezivo je željeti pobjeći iz svoje kože! Sjetila sam se Fride, o kojoj čitam, i pomislila - mora da se tako ona osjećala čitavog života. "No, nakon preležane paralize njeno je tijelo zadobilo novu težinu. Ne samo fizičku, razmišljala je, već i metafizičku. Postalo je teret, težak poput kamena koji je primorana vući sa sobom. Nakon nesreće, te je težine bila svjesna gotovo u svakom trenutku svog života." Čitala sam "Fridu ili o boli" Slavenke Drakulić prije petnaest godina, ali sam je s radošću ponovno posudila u knjižnici - ona je izbor mog bo

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca

It's just like riding a bike

Ništa me ne može razveseliti i napuniti mi baterije kao vikend doma, a kad se još, k tome, radi o produženom vikendu - sreća je neopisiva! Mama me dočekala s pohanim vrganjima koje je tata pronašao u šumi (zaboravi masline i druge proizvode krša, u ovim šumskim delicijama rado bih se ugušila!), a tata obradovao restauriranim biciklom na kojem sam i naučila okretati pedale. Donio ga je iz Slovačke prije rata, na njemu sam po prvi put razbila koljena, stekla prve prijatelje. Godinama je prašan i ispuhanih guma čamio na tavanu, a prije tri dana provozala sam ga svojim susjedstvom, bez obzira na kilažu na koje mali crveni biciklić nije navikao. Kakav osjećaj slobode! Kava s kumom i s prijateljicom koja je živjela u Nizozemskoj posljednjih šest mjeseci uljepšale su mi dane, a osim potrazi za burmama (check!) i mladoženjinim cipelama (više sreće drugi put), ovaj vikend posvetila sam i izradi dekoracija za skorašnje vjenčanje. Važno mi je danu vjenčanja dati osobni pečat, pomno

Kenneth Branagh, Van Morrison, Dunja Matić, Andrea Bajani, nastavi niz

Nakon knjige Julijane Adamović, nepce mi je poželjelo nešto urbano. Knjiga "Mirovanje" na popisu knjiga koje želim pročitati mi je otkako sam slušala Dunju Matić kako u Knjigopsiji priča o knjizi "Psi". Jest da je Dunja Matić Benčić asistentica na kolegijima kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, ali nije me privukla njezina profesionalna rječitost, nego strast s kojom je pričala o djelu mlade autorice. Svatko tko na taj način razgovara o umjetnosti vrijedan je proučavanja, što se mene tiče. Kažu da je "Mirovanje" roman, ali on ne 'liči romanu - kratka poglavlja predstavljaju ekstrahirani život autorice, koja mijenja oblik. U jednom trenutku je ondje u prvom licu, a već u sljedećem je u trećem. Autorica vam neće predočiti sve što se dogodilo u njezinom životu, ali njezina emocija će biti jasna i glasna. Čini se da je ispovjedna forma zahvalna za čitanje (a možda i za pisanje) - različiti smo, živimo brzo i intenzivno dok se u nama odvijaju e