Čini mi se kao da ovaj tjedan, u kojem su se izmjenjivali sunce i kiša, traje beskrajno dugo i službeno mogu zaključiti – ljeto has left the building i jesen u Dalmaciji nema smisla. Onoga što volim kod jeseni – boje koje priroda sneno prezentira u maglom ovijenim jutrima i kiša koja rominja i polagano natapa oranice – u Dalmaciji nema. Ovdje magle nema, kiša pada uvijek u kombinaciji s luđačkim vjetrom i nikakav kišobran ili kabanica te ne mogu spasiti od mokrih gaća, bičvi i postola, a nema niti jesenske žute i crvenkaste boje budući da se mediteranska vegetacija svodi za zimzeleno drveće. O nedostatku oranica neću ni pričati. Unatoč siromašnoj dalmatinskoj jeseni, trudila sam se ovaj tjedan naučiti i isprobati nešto novo, biti organizirana i vrijedna na poslu i usput se zabaviti u slobodno vrijeme.
Tako sam, npr., naučila pušiti. Cigare nam je za vjenčanje poklonila moja baby sister budući da zna koliko sam opsjednuta Danom nezavisnosti i Will Smithom koji je, zajedno s Jeffom Goldblumom, čuvao cigaru u džepu i pobjedonosno je zapalio kad je uništio izvanzemaljce. Ne znam zašto, ali mislila sam da bi bilo fora, nakon ženidbe, pobjedonosno zapaliti cigaru, što se pokazalo kao ne tako jednostavan zadatak. Naime, da biste upalili kubansku cigaru potrebno vam je educiranje kroz najmanje 15 minuta how-to-smoke-cigare Youtube clipova, po mogućnosti šibice i strpljenje. Ukratko, ako ćete ju paliti pravilno, duže ćete ju paliti nego pušiti, i kuća će vam danima smrdjeti kao pušnica. Not so cool. Jesam li spomenula da sam inače zadrti nepušač?
Puno sam ovog tjedna peckarila s cukrom - osim homemade pop tartsa (Gilmore Girls utjecaj) i pudinga od jabuka, pekla sam pitu od jabuka i bundeve (kill me – luda sam za bundevama!), čokoladne muffine i švarcvaldicu te njima, i jumbo pizzom by Kike, počastila svoje zboraše koji su nam poželjeli sve najlipše u bračnom životu, zapivali nam par pisama i poklonili nam ovu smišnu šibensku uru da nas, gdje god se nalazili, podsjeća na vrime provedeno u Draženovom gradu.
Peti je dan da se pokušavam riješiti kofeina. Broj dana u kojima mi je to uspjelo – nula. Naime, moja krv baš i nije najkvalitetnija, a ni bubrezi baš ne stoje bolje, pa sam zaključila da je suludo da kava bude gotovo jedina tekućina koju ću u sebe tijekom dana unijeti, pogotovo zato što me dehidrira i zato što kofein sprječava apsorpciju unesenog željeza. Našla sam čak i prefini čaj od limete, acaija i cimeta, ali niti jedan dan nisam uspjela preživjeti bez barem jedne male nessice ili espressa na poslu. Počinjem još više cijeniti ovisnike o teškim drogama koji se uspješno riješe ovisnosti – za takve stvari ljudima treba dijeliti medalje! Hm, možda da probam s kavom bez kofeina?
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)