Preskoči na glavni sadržaj

Ako je dobro Georgeu, dobro je i nama!

Drage buduće supruge, moram raspršiti vaša sanjarenja i reći vam sljedeće - prva bračna noć neće biti seksi i romantična. Nakon dana u sintetičkoj haljini jedva ćete čekati da je mladoženja rastrga, ali ne u sklopu uzbudljive predigre, nego da biste mogli piškiti kao čovjek i otuširati se nakon višesatnog đuskanja. Natečene noge će vam smrdjeti još i više od ostatka tijela, pa ne samo da neće imati snage za konzumaciju vašeg brand new muža, nego ni njemu sama ideja neće biti primamljiva pri pogledu na sve te žuljeve i znoj. 


Nakon tako glamurozne prve bračne noći u našem slučaju, uslijedio je jednako uzbudljiv medeni mjesec. Kažu da putovanja obogaćuju čovjeka, no, ono što ga još više obogaćuje jest vrijeme provedeno s obitelji i prijateljima - trenuci čiste sreće i opuštenosti. Tako smo mi svoj medeni mjesec započeli druženjem s dragim nam ljudima, šetnjama po Osijeku, Kopačkom ritu i Đakovu i upijanjem slavonskog sunca i razrađivanjem strategije protiv komaraca. Pročitala sam da je isto odlučio učiniti George Clooney sa svojom novopečenom suprugom, mislim - ostati doma, ne braniti se od komaraca - pa valjda zna on što valja. Jeli smo kolače u Hotelu Osijek, sladoled u slastičarnici Korzo u Đakovu, jeli jelena i ostalu divljač u Kormoranu, ni ne pomišljajući da bismo radije jeli neki drugi svjetski specijalitet.


Osim ispijanja kavice u kafiću where everybody knows your name, uz čašicu smo proslavili i diplomu moje sestre koja je sada magistar engleskog jezika i književnosti i filozofije! Jeeeeeeej!


Nakon tjedna provedenog doma, vratili smo se u Šibenik u kojem još vlada ljetno vrijeme - nitko ne nosi baloner ili jesenski kaput, a ni najlonke nisu obvezan modni detalj. Nakon zdravica na poslu, pokazivanja fotografija mladog vjenčanog para - nas - i organiziranja hrpetine spisa koji su me dočekali na stolu, vratili smo se u kolotečinu - ispijanju kave na balkonu s pogledom na more, šetnjama rivom, gledanju filmova (Bad neighbours i Sex tape) o mladim bračnim parovima, papanju pizze iz pizzerije The best, kuckanju čaša u kojima se crveni kupinovo vino, slatkim poljupcima... Medeni mjesec za deset, što se mene tiče!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...