Preskoči na glavni sadržaj

Par - nepar

Nema ljepšeg nego se zavući ispod dekice i pogledati u naručju voljene osobe filmić romantičnog sadržaja, a kad njegujete vezu na daljinu, dobre su vam i serije koje odišu ljubavnim skladom. Sanjari kao ja, zaljubljeni u ljubav, vrlo često nastoje svoj život i krojiti prema likovima iz filmova, serija, knjiga - iz vjerovanja da se od svakog para, bio on stvaran ili ne, može nešto naučiti o ljubavi. Stoga, ovo su samo neki od mojih omiljenih TV parova:


Cory i Topanga
Sjećate li se serije Dječak upoznaje svijet? Ne znam kako u vaše, ali u moje vrijeme ta je serija žarila i palila televizijskim ekranima, a njeni glavni likovi bili su high school sweethearts Cory i Topanga. Sudeći prema najavama za spin off, njihova je ljubavna priča završila i više nego sretno (pa će u novim epizodama imati trinaestogodišnju kći), a ni dan danas nema curice koja nije poželjela svog Coryja -  kovrčavka koji bi ju zavolio kao djevojčicu te zajedno s njom odrastao upoznavajući svijet.


Veronica i Logan
Istinu je rekao Logan u drugoj sezoni, 20. epizodi, Veronice Mars (pogledanoj samo 263 puta) -  njihova ljubav jest epic, i nema dva lika na televiziji koje ljubavna veza istodobno hrani i uništava. Razlike koje među njima stvaraju privlačnost i izazovi koje stavljaju jedan pred drugog su naposljetku i ono što ih razdvaja. Od Logana i Veronice naučila sam da svaka veza treba malo drame, jer ponekad samo u melodramatičnim momentima ljudi pokažu koliko zapravo mogu voljeti.


Marshall i Lily
Njihova romantika, telepatija, podrška i interne fore - samo su neke od stvari zbog kojih, vjerujem, mnogi i gledaju Kako sam upoznao vašu majku, jer, već pomalo sumnjam da je Ted ikad upoznao tu njihovu majku, Barney voli odijela više nego žene, a Robin je Kanađanka, pa su Marshmallow i Lilypad ljepilo koje ih sve drži na okupu. Najviše me nadahnjuju jer su, nakon padova, svojoj ljubavi dali drugu šansu, što svaka ljubav zaslužuje!


Chandler i Monica
Ne, prijatelji Ross i Rachel nisu jedan od omiljenih mi likova - nisu oni jedno za drugo, i da, they were on a break!!! Monica i Chandler jedini su par koji može drugima biti uzor, bez previše galame i nesporazuma. Monica je ona slagalica koja je nedostajala vječito smotanom Chandleru (uf, I like them smotane!), a on je ono što je trebalo njoj - za smirenje, a sretan je svatko tko u životu nađe onoga tko ga savršeno nadopunjuje.


Ned i Chuck
Koja žena ne bih voljela nevjerojatnog Neda iz Pushing daisies, koji pravi najfinije pite na svijetu i ima moć vratiti svoju jedinu ljubav iz mrtvih? U njihovoj ljubavi, koja je lišena fizičkog dodira, shvaćamo žrtvu koje dvoje koji se vole moraju podnijeti da bi ostali zajedno. E, to je prava ljubav!



Luke i Lorelai
Kakva bih ja bila obožavateljica Gilmoreica, a da ovim putem ne spomenem Lorelai i Lukea? Naravno, volim jako i Rory i Jessa, ali na ovom popisu ima dovoljno disfunkcionalnih parova. Logana nisam nikada voljela, ali damn, trebala se udati za njega! Luke i Lorelai za mene su najprirodniji par u televizijskoj seriji, a sa mnom se slaže i Amy Sherman Palladino jer prvotno nije bilo niti u planu da njihovi likovi budu u vezi. No, kemija između njih, te ideja o ljubavi zasnovanoj na dugogodišnjem prijateljstvu - doveli su ih do happy enda, kakvog si svi u životu priželjkujemo.

Nadam se da živite kao da vam je svaki dan Valentinovo, da svako malo iznenadite onoga koga volite nekom čokoladicom, ljubavnim pismom ili cvijetom, da iz dana u dan vaša ljubav raste skupa s vama. Ukoliko se u navedenom niste prepoznali, napravite bar danas nešto lijepo za izabranika/cu svoga srca! Inspiraciju potražite i u fiktivnim ljubavima! ;) Sretno Valentinovo!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...