Preskoči na glavni sadržaj

Par - nepar

Nema ljepšeg nego se zavući ispod dekice i pogledati u naručju voljene osobe filmić romantičnog sadržaja, a kad njegujete vezu na daljinu, dobre su vam i serije koje odišu ljubavnim skladom. Sanjari kao ja, zaljubljeni u ljubav, vrlo često nastoje svoj život i krojiti prema likovima iz filmova, serija, knjiga - iz vjerovanja da se od svakog para, bio on stvaran ili ne, može nešto naučiti o ljubavi. Stoga, ovo su samo neki od mojih omiljenih TV parova:


Cory i Topanga
Sjećate li se serije Dječak upoznaje svijet? Ne znam kako u vaše, ali u moje vrijeme ta je serija žarila i palila televizijskim ekranima, a njeni glavni likovi bili su high school sweethearts Cory i Topanga. Sudeći prema najavama za spin off, njihova je ljubavna priča završila i više nego sretno (pa će u novim epizodama imati trinaestogodišnju kći), a ni dan danas nema curice koja nije poželjela svog Coryja -  kovrčavka koji bi ju zavolio kao djevojčicu te zajedno s njom odrastao upoznavajući svijet.


Veronica i Logan
Istinu je rekao Logan u drugoj sezoni, 20. epizodi, Veronice Mars (pogledanoj samo 263 puta) -  njihova ljubav jest epic, i nema dva lika na televiziji koje ljubavna veza istodobno hrani i uništava. Razlike koje među njima stvaraju privlačnost i izazovi koje stavljaju jedan pred drugog su naposljetku i ono što ih razdvaja. Od Logana i Veronice naučila sam da svaka veza treba malo drame, jer ponekad samo u melodramatičnim momentima ljudi pokažu koliko zapravo mogu voljeti.


Marshall i Lily
Njihova romantika, telepatija, podrška i interne fore - samo su neke od stvari zbog kojih, vjerujem, mnogi i gledaju Kako sam upoznao vašu majku, jer, već pomalo sumnjam da je Ted ikad upoznao tu njihovu majku, Barney voli odijela više nego žene, a Robin je Kanađanka, pa su Marshmallow i Lilypad ljepilo koje ih sve drži na okupu. Najviše me nadahnjuju jer su, nakon padova, svojoj ljubavi dali drugu šansu, što svaka ljubav zaslužuje!


Chandler i Monica
Ne, prijatelji Ross i Rachel nisu jedan od omiljenih mi likova - nisu oni jedno za drugo, i da, they were on a break!!! Monica i Chandler jedini su par koji može drugima biti uzor, bez previše galame i nesporazuma. Monica je ona slagalica koja je nedostajala vječito smotanom Chandleru (uf, I like them smotane!), a on je ono što je trebalo njoj - za smirenje, a sretan je svatko tko u životu nađe onoga tko ga savršeno nadopunjuje.


Ned i Chuck
Koja žena ne bih voljela nevjerojatnog Neda iz Pushing daisies, koji pravi najfinije pite na svijetu i ima moć vratiti svoju jedinu ljubav iz mrtvih? U njihovoj ljubavi, koja je lišena fizičkog dodira, shvaćamo žrtvu koje dvoje koji se vole moraju podnijeti da bi ostali zajedno. E, to je prava ljubav!



Luke i Lorelai
Kakva bih ja bila obožavateljica Gilmoreica, a da ovim putem ne spomenem Lorelai i Lukea? Naravno, volim jako i Rory i Jessa, ali na ovom popisu ima dovoljno disfunkcionalnih parova. Logana nisam nikada voljela, ali damn, trebala se udati za njega! Luke i Lorelai za mene su najprirodniji par u televizijskoj seriji, a sa mnom se slaže i Amy Sherman Palladino jer prvotno nije bilo niti u planu da njihovi likovi budu u vezi. No, kemija između njih, te ideja o ljubavi zasnovanoj na dugogodišnjem prijateljstvu - doveli su ih do happy enda, kakvog si svi u životu priželjkujemo.

Nadam se da živite kao da vam je svaki dan Valentinovo, da svako malo iznenadite onoga koga volite nekom čokoladicom, ljubavnim pismom ili cvijetom, da iz dana u dan vaša ljubav raste skupa s vama. Ukoliko se u navedenom niste prepoznali, napravite bar danas nešto lijepo za izabranika/cu svoga srca! Inspiraciju potražite i u fiktivnim ljubavima! ;) Sretno Valentinovo!

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Samoborski augtober (2)

Postaje mi sve jasnije da nisam sposobna pripremiti svoju djecu za ovaj svijet - teorija da sebe valja staviti na prvo mjesto ne ide mi u glavu, kad su u igri tiha pristojnost (koja uvijek vodi k prijeziru) i glasna ljubaznost (koja može - a i ne mora - izazvati sukob), uvijek ću izabrati potonju, reći ću im da vole ne razmišljajući o tome hoće li im ljubav biti uzvraćena, ne znam kakve obrve su u modi, nokte imam domesticus, uz prilog zanoktica, i ne propagiram nošenje najlonki/čarapa na sandale/natikače. Ono čemu ih mogu poučiti su knjige - da u njima pronalaze čaroliju i nove perspektive, da im obogate vokabular, da stvore od njih empatične i humane ljude - zato moja djeca prepoznaju imena Dragutina Tadijanovića i Mladena Kušeca u samoborskoj Aleji pjesnika, zato ih rastužuje most za Terabithiju, zato se pitaju je li bolje imati mozak ili srce i što o tome misli Čarobnjak iz Oza, zato se vesele božićnom vremenu, jer u njemu čitamo Kronike iz Narnije, zato su stvaritražitelji kao Pip...

Uvrede, ali najljepše

Nedavno je moj ćaća proslavio svoj 65. rođendan i postao penzioner. Kao pravi mali mučki provokator, tim povodom poklonila sam mu knjigu Pavla Pavličića, "Pohvala starosti". Nije moj otac načitan lik - on knjigu umije pročitati u deset minuta (prva stranica, sredina, puf!, kraj!) - ali znala sam da neće moći odolit' naslovu u kojem se starost hvali, koliko god on sebe (a i sve nas) uvjeravao da bi na nogometnom terenu mogao zdriblati i momke trostruko mlađe od sebe. Već drugo jutro, poslao mi je recenziju knjige SMS porukom (moj tata nema pametni telefon, i pisanje poruka njegov je najveći tehnološki domet): "Noge sve tanje dupe sve manje glava sve veca trbuh ko vreca to ti je rezime knjige poz". Nazvala sam mamu (tatinu sekretaricu) da joj prenesem tu rječitu opasku, a potom čula recenzenta, pomalo iznerviranog, kako u pozadini mrmlja: "Misliš da ja to ne znam?! Sve je to meni poznato!", misleći, ako se ne varam, na svoje mladenačko dupe, dodavši: ...

Samoborski augtober (1)

Još otkad sam pogledala film " Train Dreams ", film u kojem ljepota i priroda igraju glavne uloge, želim pročitati nešto iz opusa Denisa Johnsona, po čijoj je noveli film u režiji Clinta Bentleyja i snimljen. Novela je originalno objavljena u The Paris Review 2002., a 2012. je bila finalist za Pulitzera (nažalost, te godine nije se dodijelio Pulitzer za fikciju, prvi put od 1977.) Jedina njegova knjiga koju sam na hrvatskom jeziku uspjela pronaći u knjižnici bila je knjiga "Isusov sin", koju sam ponijela na svoj mini odmor, i koju sam trebala čitati osunčana, kraj bazena. Sudba je htjela drugačije pa se naše ljetno izležavanje u Samoboru prometnulo u još jedan jesenski obilazak ovog šarmantnog gradića. Tomislavov trg 5 - gradska vijećnica (nekoć ured gradonačelnice u "Dolini sunca") Tomislavov trg 11 - ljekarna Mirka Kleščića K zlatnom anđelu Najstarija zgrada u Samoboru, zgrada pučke škole - iz 1601. Najstarija zgrada na središnjem trgu, s prelijepim gan...

Say hello to my little friend

Iznenada, možda zbog atmosfere " Maslačkova vina ", mitova o kojima sam pretjerano čitala ili zvuka steel gitare kojem se prepuštam ovog ljeta, shvatila sam - vrijeme je, vrijeme je za Donnu Tartt. Posljednji put kad sam čitala knjigu Donne Tartt , u potpunosti sam izgubila kompas, dani su mi se pretvorili u bakanalije kakvima pribjegava grozničavi obožavatelj književnosti - za doručak sam čitala "Tajnu povijest", za večeru slušala audioknjigu (postala sam ovisna o Donninom glasu), a između toga sam zamišljala vlastitu verziju filmske "Tajne povijesti". Zato, valjalo je ohanuti, očistiti knjiško nepce, pripremiti se za novu dozu Donne Tartt, za "Malog prijatelja". "Mali prijatelj" započinje poviješću obitelji Cleve, iako prezime protagonistice nije Cleve, nego Dufresnes. No, njezina majka Charlotte potječe iz osebujne južnjačke obitelji Cleve koja bi prepričavanjem događaja, suklađivanjem višeglasja i melodija, došla do jedine pjesme -...

Jenput u Karlovcu

Baš kao Jack Dawson u Renaultu iz 1912., moj muž sjedne za volan naše obiteljske pile i pita: "Kamo, gospođo?", a ja, nimalo zainteresirana za zvijezde, obično izreknem ime nekog sasvim običnog gradića koji nam je nadohvat ruke, a kojeg nikad ranije nismo posjetili, ili kojeg nismo pokazali svojoj djeci. Ovaj put bio je to - Karlovac, grad kojeg sam vezala uz gužvu na autocesti i uz oronuli autobusni kolodvor koji mi je bio jedna od postaja na putu do Šibenika tijekom tri godine mog života. Putovali smo od Samobora preko Jastrebarskog, a prva točka posjeta bila nam je Aquatika. Put preko Jaske Aquatika Som - maskota akvarija Aquatika je prvi i jedini slatkovodni akvarij u Hrvatskoj, za koji je sasvim logično da se nalazi u Karlovcu, gradu na četiri rijeke (Na Mrežnici se Kupa Korana Dobra!), i to uz samu Koranu. Interaktivni prikaz flore i faune svih naših rijeka te zanimljiva suvenirnica puna proizvoda lokalnih proizvođača zabavili su nas, a zabrinulo nas je upozorenje znan...