Sugar, ah, honey, honey

Bože, baš si nezrela - kaže mi sestra često. Shvatim to kao uvredu zbog njezinog tona, koji napisan zvuči još grublje, i zbog toga što je teško živjeti sa činjenicom da ti je najmlađa sestra kul, a ti nisi. Ona je slušala Morrisseya u pelenama i nikad na njenim noktima nisam vidjela šljokice. Ja? Ja pišem blog koji se zove Glitter Girl - procijenite sami. No, sad su mi 34 godine, vrijeme je da prihvatim svoju nezrelost - dammit!, vrijeme je da u njoj besramno uživam!

Ove sam si godine dala oduška i redovito posežem za dječjom literaturom i young adult romanima. Red suvremene fikcije, red teen romanse, pa red publicistike pa presječem sve s Prljekom i Mrljekom - milina! Napokon sam se dočepala i romana "Shug" simpatične Jenny Han čije sladoledne korice me vabe s news feeda već neko vrijeme.

Shug iliti Annemarie Wilcox dvanaestogodišnjakinja je iz Clementona koja živi s mamom koja ju je nazvala po Shug Avery iz Boje purpura, sestrom Celijom, koja je fatalna šesnaestogodišnjakinja za kojom dečki sline, i ocem, koji je većinom odsutan zbog posla. Druži se s prijateljicom Elaine, korejskom Amerikankom koja se doselila iz New Yorka i beskrajno je kul, i Markom koji joj iz boy next door prijatelja prerasta u simpatiju. Iako je Shug pametna i zna se izboriti za sebe, u trenutku kad Mark nađe nove prijatelje, a Elaine boyfrienda, Shug gubi tlo pod nogama. Ne pomaže niti situacija kod kuće - kad se tata vrati kući, on i mama se prvi dan vole, a treći se već svađaju, dok Celija sve češće izbiva iz kuće. U priču će se, naravno, uplesti i jedan bad boy, pa Shug više ni sama neće znati tko je niti što želi.

Okej, slatka je ovo pričica o problemima jedne sedmašice, zgodno mi je i što se Elaineina mama zove Mrs. Kim (Gilmore Girls fan forever), očaj male Shug na momente je zabavan ("Povraća mi se od sve te ljubavi"), lajkam i što lakove na nokte bira po imenu (kad god čitam Jenny Han, poželim nalakirati nokte s nečim što se zove disko žvakača guma), istina jest i da sam se prisjetila okusa svog prvog poljupca (vjerojatno je to bio to miris cigarete i žvakaće gume, voljela sam zločeste dečke, kill me!), ali iz aviona se vidi da je ovo prvi roman Jenny Han, napisan još na fakultetu. Smijem ovo reći jer volim Jenny Han (hell, želim biti Jenny Han kad odrastem!), i veliki sam obožavatelj njezine Lare Jean (mislim da je u nju Jenny Han uložila cijelu sebe, a autentičnost je kod mene uvijek na cijeni), ali ne bih ovu knjigu predložila svojoj dvanaestogodišnjoj nećakinji - ma ne bih je preporučila niti dvanaestogodišnjoj sebi koja je mislila da je "Zauvijek" Judy Blume remek djelo! "Shug" mi je ostavila onaj dosadni slatkasti okus u ustima, kao kad pojedete previše gumenih bombona, onaj kojeg se ne možete riješiti ni nakon dugih seansi pranja zubi. Neće vas taj aftertaste natjerati da se pokajete što ste u usta natrpali te bombone osrednjeg okusa, ali drugi put ćete pametnije - sa spoznajom da ambalaža ponekad jest najbolji dio proizvoda. Neke su knjige slatke, ali od previše slatkiša može se dobiti i dijabetes.

"Kad bolje razmislim, sve je bilo jednostavnije i kad smo bili samo Mark i ja. Ali stari Mark i ja, bez ljubavnih gluposti. Život je bio jednostavniji. Smisao života bio nam je voziti bicikle, igrati nogomet i jesti sladoled. Nikakve službene veze nam to nisu mogle pokvariti."