Preskoči na glavni sadržaj

Ljetovanje s djecom - dio 5.

Voajerizam na plaži je neizbježan - doduše, ne nužno onaj u punom smislu riječi, nego onaj koji se ispoljava zahvaljujući našoj urođenoj želji za proučavanjem drugih ljudskih bića. Muškarci škicaju žene, babe škicaju mlade mame, i osuđuju njihov moderan odgoj, a mame jednim okom škicaju djecu, a drugim sladoled, usput analizirajući koliko sladoleda bi trebale preskočiti da bi opet stale u one crne hlače broj 36 (ili to samo ja?). Volim i ja buljiti u druge, dakako. Voajerizmom se rekreativno bavim od ranih dvadesetih (jer tinejdžeri su uvijek sami sebi bitni), a ove godine sam mu se ozbiljno posvetila. Ove godine odlučila sam svakodnevno buljiti, dok ližem onaj sladoled s početka priče (hm, da, nijedan još nisam preskočila), i zapisati sve naslove knjiga koje su čitane na plaži.


Da, ja volim buljiti u knjige, posebno sada kad, zahvaljujući hiperaktivnoj djeci, više nego ikada zavidim ljudima koji leže i u miru čitaju knjigu uz povjetarac s mora. Za moj pojam, ti ljudi su u raju, a ja uhođenjem sudjelujem u njemu.

Zadnjih mi je godina hobi doveden u pitanje zbog sve veće uporabe Kindleova, žalosno moram reći, ali, evo, ove sam naslove uspjela uloviti na plaži u Červar-Poratu.


Posljednja straža - Stephen King
Treći dio trilogije o detektivu Billu Hodgesu čitao je jedan Čeh, čini mi se, a knjiga je prevedena i kod nas, u nakladi Znanja. Radi se o Stephenu Kingu, pa je suvišno reći išta.

Oro - Marcel A. Marcel
Poljska knjiga napisana od dramaturga i glumice pod zajedničkim pseudonimom donosi neobičnu priču o suvremenim tinejdžerima s malo magije, i čini mi se da je to knjiga za koju ćemo čuti u budućnosti, ako je suditi prema ocjenama na Goodreadsu. Glavni lik je Lena koja život provodi po udomiteljskim obiteljima.

Bezimeni - Martina Cole
Martina Cole navodno je poznata britanska spisateljica krimića, a glavni lik u ovom romanu je Marie koja izlazi na slobodu nakon odsluženih 12 godina u zatvoru, na koje je osuđena zbog ubojstava dviju najboljih prijateljica.

Djevojka s bisernom naušnicom - Tracy Chevalier
Autoricu je nadahnula Vermeerova slika, a roman opisuje odnos slikara i modela. Riječ je o svjetskom bestseleru, a ako je niste čitali, garant se gledali film sa Scarlett Johansson.

Čudo - R. J. Palacio
Legendarni Auggie dječak je s teškim genetskim poremećajem zbog kojeg mu je unakaženo lice, a koji nastoji naći svoje mjesto u školi, i u svijetu. Must read!

Shelter Mountain - Robyn Carr
Ne znam postoji li prijevod ove knjige, čitatelj na plaži čitao ju je pod nazivom Gorsko zavetišče. Robyn Carr piše krimiće, a ovaj započinje ženom koja u planinama sa sinom traži utočište od muža zlostavljača.

Polje milosti - Tessa Afshar
Autorica je poznata na području romana s biblijskom i povijesnom tematikom, a ovaj se temelji na biblijskoj priči o Ruti. Ljubav, Izrael, povijest, Biblija, nema čega nema, zvuči zanimljivo, u izdanju Verbuma kod nas.

Sreča je, če vseeno ljubiš - Petra Hulsmann
Petra Hulsmann popularna je njemačka književnica ljubavnih romana, a ovaj zabavni chick lit na plaži je čitala jedna slovenska gospođa u šezdesetima.

Stupovi zemlje - Ken Follett
Jedna se Slovenka u petak pojavila s prvim dijelom ovog bestseler, a već u subotu je čitala drugi dio. "Kako je to tužno", rekao mi je muž misleći koliko je vremena za čitati imala. "Je, baš tužno", rekla sam i ja, zavideći joj na tren.

Five Feet Apart - Rachael Lippincott
Sigurno ste čuli za film po ovoj young adut knjigi, a protagonisti su Stella i Will, koji zbog zdravlja ne mogu prići jedno drugome. Slično poput Greška u njihovim zvijezdama, čini mi se. No, tko sam ja da sudim, i knjiga i film planetarno su popularni.

Sakupljači pikula - Cecelia Ahern
Poznata Cecelia ovim je romanom zagrebla ispod površine jednog relativno sretnog života i pronašla obiteljske tajne i ne tako sretno djetinjstvo uz ne tako savršenog oca. Nisam njen fan, ali zaplet obećava!

The Iron Castle - Angus Donald
Najzanimljiviji dio ovog stalkanja na plaži jest otkrivanje svih tih knjiga i autora za koje nisam nikada čula. Angus Donald jedan je od njih, a ova knjiga šesti je nastavak The Outlaw chronicles - knjiga o Robinu Hoodu.

Bleib doch, wo ich bin - Lisa Keil
Ova Nijemica zapravo je veterinar i živi na selu s mužem, dvoje djece i dva konja. Ovaj debitantski ljubavni roman napisala je u trenutku života u kojem joj je nešto nedostajalo - poželjela je napisati ljubavnu priču u koju bi i sama mogla vjerovati. 

Šestero osumnjičenih - Vikas Swarup
Ovaj indijski svestrani posac i diplomat poznat je po romanu Q & A, adaptiranom u Milijunaša s ulice. Šestero osumnjičenih je njegov drugi roman, preveden na 30 jezika.

Hitlerove kušačice - Rosella Postorino
I za kraj, jedna novotarija iz hrvatskih izdavačkih kuća, ovog puta iz Ocean more - roman nadahnut svjedočanstvom Margot Wölk govori o, kako i naslov kaže, djevojkama koje su provjeravala je li Hitlerova hrana otrovana (talking about paranoia!). Ne znam zašto ju još nisam pročitala - čini se baš kao my kind of book.

Ovo je za mene bilo zanimljivo iskustvo (koje je uključivalo puno guglanja, prevođenja i puno kratkovidnosti), a ovom se prilikom zahvaljujem svom sinu koji mi je služio kao paravan za stalkanje. Dijete se voli voziti u kolicima i promatrati ljude, a mama gura kolica, i usput škica knjige. Kakva mater, takav sin, izgleda.

Primjedbe

  1. Ahahaha, legendo :D. Odličan post koji dobro dođe i kao inspiracija što staviti na listu čitanja.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa baš to, sto ljudi, sto čudi i knjiga :) Hvala! Updatat ću post s novim stalk-preporukama!

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Povratak kući

Davnih mi je dana moja prijateljica Marina preporučila knjigu Tene Lončarević, " Kuću treba srušiti ", dodavši da je riječ o profesorici, iz Vinkovaca, što je predstavljalo svojevrstan mig - da je "naša", da piše o stvarima koje su nama važne, da ju moram pročitati prvom prilikom.  Puna predrasuda, već po godini rođenja autorice pretpostavila sam da je riječ o spisateljici koja je na svojoj koži osjetila rat i koja je, stoga, poput mitskog bića koje je prokleto za vječnost, osuđena da cijeli zemaljski vijek o tom ratu promišlja i zapisuje - kao sva'ko u Slavoniji 'ko umije pisati. No, Tena Lončarević puno je više od ratnog čeljadeta.  Pejačevićeva "Na dnu ladice noćnog ormarića ispod donjeg rublja leži pismo. Tu je desetljećima, mijenjaju se uzorci grudnjaka i gaćica, mijenjaju se krojevi i veličine, ali ono ostaje, u nožićem proderanoj kuverti, s bordo profilon druga Tita na markici i nervozno ispisanom Nadinom adresom. Ponekad, kad izvlači komad rublj...

Samoborski augtober (2)

Postaje mi sve jasnije da nisam sposobna pripremiti svoju djecu za ovaj svijet - teorija da sebe valja staviti na prvo mjesto ne ide mi u glavu, kad su u igri tiha pristojnost (koja uvijek vodi k prijeziru) i glasna ljubaznost (koja može - a i ne mora - izazvati sukob), uvijek ću izabrati potonju, reći ću im da vole ne razmišljajući o tome hoće li im ljubav biti uzvraćena, ne znam kakve obrve su u modi, nokte imam domesticus, uz prilog zanoktica, i ne propagiram nošenje najlonki/čarapa na sandale/natikače. Ono čemu ih mogu poučiti su knjige - da u njima pronalaze čaroliju i nove perspektive, da im obogate vokabular, da stvore od njih empatične i humane ljude - zato moja djeca prepoznaju imena Dragutina Tadijanovića i Mladena Kušeca u samoborskoj Aleji pjesnika, zato ih rastužuje most za Terabithiju, zato se pitaju je li bolje imati mozak ili srce i što o tome misli Čarobnjak iz Oza, zato se vesele božićnom vremenu, jer u njemu čitamo Kronike iz Narnije, zato su stvaritražitelji kao Pip...

Uvrede, ali najljepše

Nedavno je moj ćaća proslavio svoj 65. rođendan i postao penzioner. Kao pravi mali mučki provokator, tim povodom poklonila sam mu knjigu Pavla Pavličića, "Pohvala starosti". Nije moj otac načitan lik - on knjigu umije pročitati u deset minuta (prva stranica, sredina, puf!, kraj!) - ali znala sam da neće moći odolit' naslovu u kojem se starost hvali, koliko god on sebe (a i sve nas) uvjeravao da bi na nogometnom terenu mogao zdriblati i momke trostruko mlađe od sebe. Već drugo jutro, poslao mi je recenziju knjige SMS porukom (moj tata nema pametni telefon, i pisanje poruka njegov je najveći tehnološki domet): "Noge sve tanje dupe sve manje glava sve veca trbuh ko vreca to ti je rezime knjige poz". Nazvala sam mamu (tatinu sekretaricu) da joj prenesem tu rječitu opasku, a potom čula recenzenta, pomalo iznerviranog, kako u pozadini mrmlja: "Misliš da ja to ne znam?! Sve je to meni poznato!", misleći, ako se ne varam, na svoje mladenačko dupe, dodavši: ...

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Težina svijeta na prvom vratnom kralješku

Zamisli potpuni muk, prazan prostor, crnilo. I onda, odjednom, bljesak! - evo te, u Sunčevoj maglici, u tom polju zvijezda, u nepreglednom blještavilu! Atom, točkica, prasak - vidiš li? Pronalaziš li se u nepreglednoj tami svemira ili se, pak, vidiš u svjetlu majčine utrobe? Nekidan, usred večernje mise na dan njegova rođendana, sin mi je na uho šapnuo: "Mama, prije točno osam godina bio sam najmanja beba na svijetu", razvukavši usnice u široki osmijeh. "I najslađa", odgovorila sam, razmišljajući, ususret pretvorbi na oltaru, o predodžbama koje naš um stvara da bi razumio velike stvari - veličanstvenost svemira, čudo rođenja, Boga raširenih ruku. Zato, prije nego su postojale povijest, znanost i pisana riječ, postojali su mitovi - priče kojima si čovjek pokušao pojasniti svijet, prirodne pojave pa i samog sebe. Nolanov Odisej podsjetio me na mitove kojima nas je poučavala profesorica Nada Tomašević, na nadrealne likove i pouke koje tada nismo mogli razumjeti - sada ...