Preskoči na glavni sadržaj

Noć prije vjenčanja

Nabrajala sam neki dan prijateljici koje sve pripremne radnje trebam poduzeti u posljednjem tjednu prije dana vjenčanja, potpuno smetnuvši s uma posljednju večer koju ću provesti kao gospođica. Hm, pa što li rade mladenke večer prije nego će postati gospođe? Mogu li uopće zaspati od uzbuđenja ili spavaju snom pravdenika i snivaju o svom budućem mužu? 


"Treba ti neka masaža ili nešto drugo što će te opustiti i pripremiti za taj dan", rekla je ona, a ja odmahnula glavom kao da će ona tu moju kretnju registrirati preko telefona. "Na pamet mi pada jedino večer uz filmove sa sestrama i ponoćna šetnja kroz našu ulicu", sinulo mi je dok sam se prisjećala šetnji koje su mi bile jedini lijek za smirenje u tjednima prije dana polaganja pravosudnog ispita. Što da vam velim, neki imaju midnight margaritas, a ja imam šetnje u gluho doba noći.


Ali, najprije, koji film bi bio dostojan gledanja u noći prije mog vjenčanja? Lets be clear, ovisnik o romantičnim komedijama kakav jesam, ako film ima riječ "vjenčanje" u naslovu - ja sam ga pogledala. Ma ako je u njemu nešto iole slično mladenki ili vjenčanici, ako se ženi nečiji dečko, prijatelj, strina ili tetka - vjerojatno sam ga prekrižila sam sa svoje to-watch liste. Gledala sam Juliju Roberts kako bježi s vjenčanja pedesetak puta, prestala sam brojati na koliko vjenčanja i sprovoda je bio Hugh Grant, "I wanna grow old with you" bila je na repeatu nebrojeno puta, razmatrala sam mogućnost da u crkvu uđem uz glazbeno pratnju Abbe kao Muriel, poželjela sam Veru Wangu koju je nosila Kate Hudson milijun puta. Ipak, nisam ni sama sigurna kako, ali neki od filmova s temom vjenčanja uspjeli su mi promaknuti:

The princess bride (1987)
Znam, ovaj film je klasik, ali mene je, dok sam gledala Gooniese i Jurski park, valjda zaobišao. Kraljevna mladenka u njemu je Robin Wright, a osim nje, priču Williama Goldmana, uz redateljsku palicu komičnog Roba Reinera, na filmskom platnu oživjeli su i prinčevi, patuljci, divovi i ostali junaci klasičnih bajki.


Father of the bride (1950)
Bez obzira koliko puta gledala remake sa Steveom Martinom u glavnoj ulozi (jer ipak sam ja dijete devedesetih), hollywoodski klasik u kojem oca mladenke glumi originalni Spencer Tracy, a mladenku Elizabeth Taylor nisam gledala. Hm, možda je sada pravo vrijeme za to (obožavam stare plakate za filmove!)?


Polish wedding (1998)
Pogađate, kao protuteža debelom grčkom vjenčanju, postoji i poljsko vjenčanje. Hvaljen je to film mlade Claire Danes, a u njemu se pojavljuje Rade Šerbedžija. Možda i nije najprimjereniji za mladenku koja se nada sretnom braku jerbo u ovom filmu, osim bračnih drugova, svi imaju i ljubavnike i bespotrebno si kompliciraju si život.

The wedding party (1969)
Prvi film Roberta DeNira u filmu Briana De Palme? I'm so there!

Margot at the wedding (2007)
Cijela obitelj na okupu, zajedno sa svojim problemima, psihozama i tajnama, hm, sjetim se odmah Lukeove poznate: "Nothing like a wedding to screw up a family."


Wedding daze (2006)
Uz Američku pitu: Vjenčanje, Jason Biggs snimio je još jedan film o vjenčanju koje polazi po zlu. Možda naslov ne bih ni zamijetila da mu društvo u njemu ne pravi šarmantna Isla Fisher. A ni činjenica da traje samo 90 minuta mu ne odmaže.

Nisam sigurna hoću li pogledati neki od njih ili, pak, omiljeni mi film o braku - Story of us, ili jedan od dražih mi filmova Robina Williamsa - Licence to wed, ili ću posegnuti za nekim drugim filmom za koji sam sigurna da će me nasmijati i uvesti me u romantično raspoloženje prikladno za dan na koji ću sa svojim najboljim prijateljem prošetati do oltara, ali, jedno je sigurno, entuzijazam će me sigurno držati budnom dugo u noć.

Primjedbe

  1. Ja jos nisam ni zarucena, pravim neke planove... trazim tortu, gledam fotografe... :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I ja sam vjencanje isplanirala na Pinterestu prije godinu, dvije - ali ipak sam otisla u sasvim drugom smjeru sa stilom, temom i svime - haljina, dvorana i datum vjencanja sami nekako osmisle pola toga! :)

      Izbriši
  2. Netko nešto voli i ima neku svoju viziju kako bi htio provesti djevojačku večer, meni je npr. besmisleno da se idemo opijati, radije bih to vrijeme iskoristila za neke wellness pakete i druženje ili tako nešto, možda neko malo vikend putovanje negdje blizu, mnogo hotela sada ima ponude za djevojačku

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...