Preskoči na glavni sadržaj

Lovely bride to be

Do našeg je vjenčanja preostalo je nešto više od mjesec dana. U tom predsvatovskom raspoloženju, i meni se, baš kao svakoj budućoj mladenki, dogodilo pomračenje uma - sanjam o tome da moj dragi svisne od divljenja u trenutku kad me ugleda u vjenčanici i nekako čarobno zaboravi na svako jutro kad sam se kraj njega probudila raščupana i krmeljava te pomisli: „Bože, čime sam je zaslužio?“ Zato sam i ja posegnula za ženskim časopisima i portalima i bacila se u potragu za savršenim proizvodima kojima ću svaki djelić svoga bića dovesti u red.

Od brojnih mazala koja se preporučuju mladenkama prije vjenčanja, izabrala sam – čisto lice, bez podloga, pudera i rumenila. Zabrinjavajuće je u kolikoj mjeri smo ovisne o make upu! Otići na posao bez šminke bilo mi je nezamislivo, ali nakon prvog dana, zavoljela sam tih ekstra par minuta sna koje su zamijenile jutarnje mackanje. Sloboda! Počelo je iz lijenosti za kupnjom novog pudera, prikladnijeg za preplanulu put, a onda sam vidjela da mi koža izgleda zdravije i nastavila s tim „tretmanom“. Morska sol, krema Eveline extra soft za hidrataciju (20 kn), koju trackam i na tijelo, i tu i tamo trunčica maskare (i tuša u posebnim prigodama - Eveline mi je omiljeni) sve su što nanosim na lice ovog ljeta.


Iako mi je boja za kosu na godišnjem odmoru pa na glavi nosim tri nijanse, ipak je njegujem. Kosu prvo operem Garnierovim šamponom od lavande (miris koji obožavam) pa Matrix Biolage Hydrasource šamponom (95 kn) i regeneratorom (80 kn) koji mi je preporučila frizerka i koji čini moju kosu mekom i prozračnom. Imam ih već četiri mjeseca, i uz pranje kose dvaput tjedno, potrošila sam tek polovicu. Kosa mi se manje masti, lakše se raščešljava i vlasi nisu slijepljene u jednu veliku gustu kacigu, što obožavam. Jer ja to zaslužujem. Ili kako već.


Nikako ne uspijevam pronaći pastu za zube kojom ću biti u potpunosti zadovoljna, ali u zadnje vrijeme koristim Colgate. Ipak, tajna dobrog četkanja zubi je u četkicama za zube Curaprox - najmekšim i najboljim četkicama za zube na svijetu. Izgledaju neoriginalno, i cijena im je 30 kn, ali kupnja će vam se itekako isplatiti.


Imam problema sa zanokticama pa se trudim redovito ih mazati Lushovim maslacem od limuna. Platila sam ga nekih 70 kn još prije desetak mjeseci i nisam ni petinu potrošila. Volim prije spavanja njime namazati kožicu oko noktiju i mirisati kao Kiki bomboni.

Obožavam proizvode Sapunoteke, šibenskog branda. Omiljeni su mi sapuni od morske soli i maslinovog ulja, posebno u kombinaciji cimeta i lavanda! Najnoviji njihov proizvod koji sam si pribavila jest piling od marelice i limuna koji nanosim nakon tuširanja i zbog kojeg fino mirišem cijeli dan. Koža nakon njega ostaje meka pa joj dodatna hidratacija nije ni potrebna. Cijena mu je 45 kn.


Ja sam jednostavna djevojka. Ne idem na depilacije, ne volim masaže niti pipanje takve vrste. Vosak mi ostavlja masnice po nogama pa brijem noge svaki drugi dan i koristim jeftine britvice koje čuvam tako da ih obrišem i udaljim od vlažne kupaonice. Pri tome mi pomaže i Balein gel za brijanje koji možete nabaviti u DM-u za 15 kn.


Kad je riječ o kozmetici, moramo zaći u i ružna područja – područja crvenila, ožiljaka, prištića, uraslih dlačica, ogrebotina i opeklina. Za sve neželjene tragove na koži lijek je Sudocrem, magična krema za dječje guze koju mahom koriste i tašte žene. 125 g platiti ćete 50ak kuna u ljekarni, a ovaj proizvod postat će vam vječiti suputnik.

Primjedbe

  1. Super post! :)
    Od nabrojanoga koristim Eveline tuš i Curaprox. Gdje kupuješ Biolage?
    Ovaj Sudocrem obavezno kupujem, nikad nisam čula za njega...
    Zavidim na bezpudernom licu, meni je to nemoguća misija...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala!
      Biolage kupujem kod svoje frizerke u salonu!
      A glede pudera, i ja sam tako mislila jer me oduvijek muce veliki podocnjaci koje nastojim kamuflirati, ali sunce i tamniji ten mi omogucuju da preko ljeta malo odmorimo kozu :)

      Izbriši
  2. Sapunoteka mi je super, obouavam njihove proizvode i ultra simpa osoblje. I svaka cast na odabiru prirodnog looka, mislim da ce se dragi zbilja oduseviti kad te vidi:)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Drvo nade, budi jaka

Noćas sam sanjala da na stopalima imam po šest nožnih prstiju. Da su dugački i da moram odlučiti koji od njih je višak koji valja iščupati kako bi stopalo opet nalikovalo svakom normalnom stopalu. "Ako u snu imate više prstiju, očekuje vas profit", pisalo je na internetskoj sanjarici punoj grotesknih sanjarija. Pusti ti to, man' se profita i ostalih kerefeka, nije bio dobar osjećaj imati dvanaest nožnih prstiju! Jezivo je željeti pobjeći iz svoje kože! Sjetila sam se Fride, o kojoj čitam, i pomislila - mora da se tako ona osjećala čitavog života. "No, nakon preležane paralize njeno je tijelo zadobilo novu težinu. Ne samo fizičku, razmišljala je, već i metafizičku. Postalo je teret, težak poput kamena koji je primorana vući sa sobom. Nakon nesreće, te je težine bila svjesna gotovo u svakom trenutku svog života." Čitala sam "Fridu ili o boli" Slavenke Drakulić prije petnaest godina, ali sam je s radošću ponovno posudila u knjižnici - ona je izbor mog bo

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca

It's just like riding a bike

Ništa me ne može razveseliti i napuniti mi baterije kao vikend doma, a kad se još, k tome, radi o produženom vikendu - sreća je neopisiva! Mama me dočekala s pohanim vrganjima koje je tata pronašao u šumi (zaboravi masline i druge proizvode krša, u ovim šumskim delicijama rado bih se ugušila!), a tata obradovao restauriranim biciklom na kojem sam i naučila okretati pedale. Donio ga je iz Slovačke prije rata, na njemu sam po prvi put razbila koljena, stekla prve prijatelje. Godinama je prašan i ispuhanih guma čamio na tavanu, a prije tri dana provozala sam ga svojim susjedstvom, bez obzira na kilažu na koje mali crveni biciklić nije navikao. Kakav osjećaj slobode! Kava s kumom i s prijateljicom koja je živjela u Nizozemskoj posljednjih šest mjeseci uljepšale su mi dane, a osim potrazi za burmama (check!) i mladoženjinim cipelama (više sreće drugi put), ovaj vikend posvetila sam i izradi dekoracija za skorašnje vjenčanje. Važno mi je danu vjenčanja dati osobni pečat, pomno

Kenneth Branagh, Van Morrison, Dunja Matić, Andrea Bajani, nastavi niz

Nakon knjige Julijane Adamović, nepce mi je poželjelo nešto urbano. Knjiga "Mirovanje" na popisu knjiga koje želim pročitati mi je otkako sam slušala Dunju Matić kako u Knjigopsiji priča o knjizi "Psi". Jest da je Dunja Matić Benčić asistentica na kolegijima kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, ali nije me privukla njezina profesionalna rječitost, nego strast s kojom je pričala o djelu mlade autorice. Svatko tko na taj način razgovara o umjetnosti vrijedan je proučavanja, što se mene tiče. Kažu da je "Mirovanje" roman, ali on ne 'liči romanu - kratka poglavlja predstavljaju ekstrahirani život autorice, koja mijenja oblik. U jednom trenutku je ondje u prvom licu, a već u sljedećem je u trećem. Autorica vam neće predočiti sve što se dogodilo u njezinom životu, ali njezina emocija će biti jasna i glasna. Čini se da je ispovjedna forma zahvalna za čitanje (a možda i za pisanje) - različiti smo, živimo brzo i intenzivno dok se u nama odvijaju e