Kad se zaljubimo, postajemo skloni maštanju o zajedničkom životu. Kako bi bilo čarobno živjeti zajedno, svaku večer začiniti čašom finog vina, buditi se gledajući njegovo lice, utonuti u san na jastuku kraj njegovog! Ah! Odjednom, zajedničko kuhanje, zajedničko peglanje, zajedničko ribanje wc školjke, i sve drugo zajedničko postaje nešto čemu težimo, lifestyle koji bi riješio sve naše životne probleme.
I onda se dogodi šok! Već pri prvom zajedničkom ljetovanju ili već u prvim danima zajedničkog života, primjećujemo mane svog, do tada savršenog, partnera, i počinjemo sumnjati u sretnu zajedničku budućnost. Možda se radi o klišejima iz američkih filmova, kao što su ostavljanje poklopca wc školjke (oko čega tolika galama, nikad mi nije bilo jasno!) ili zatrpavanju svake površine stana prljavim čarapama, a možda vas počnu izluđivati njegove navike pri hranjenju ili način na koji bulji u nogometnu utakmicu i ne primjećuje ni vas, ni vašu potrebu za zajedničkim brisanjem prašine.
Umjesto poljupca za laku noć ponekad vas obraduje neosvježavajućim vjetrićem, a osim sunčeve svjetlosti u rano jutro budi vas njegovo hrkanje i krmeljavi pogled. Što je meni ovo trebalo – uskoro se pitate, potpuno zaboravljajući da je i on o vama, ne tako davno, mislio kao o osobi koja u svakom trenu drži sve pod kontrolom, koja nema nikakvih tjelesnih izlučevina, koja za sobom ostavlja miris cvjetne livade, kojoj ručak nikada ne zagori, koja se nikada ne poreže ili ne plače mokre kose jer je sušilo za kosu izdahnulo taman po isteku garancije.
Film Enough said (2013) na duhovit i dinamičan način pripovijeda priču o cjepidlakama, njihovom egoizmu i strahovima te naglašava ljudsku sklonost k opraštanju nesavršenosti svima, osim onima koji ih vole. Pretposljednji je to film Jamesa Gandolfinija (uvijek mi je to ime zvučalo kao mađioničarevo - The Great Gandolfini!) u kojem mu u ženskoj ulozi parira uvijek simpatična Julia Louis-Dreyfus i zahvaljujući kojem ćete shvatiti da niste savršeni i da je i vas ponekad itekako teško voljeti.
Uvidjet ćete da vas živcira što on ne briše mrvice sa stola, a iza svog kuharskog pothvata ostavi pun sudoper prljavog suđa, što ne baca račune i danima nakon što su kupljene namirnice iščeznule iz vašeg frižidera i što baš uvijek želi gledati akcijske filmove. Priznat ćete si da njega možda nervira to što nikad ne zatvarate vrata u stanu punom propuha, što se prejedate čokoladom pa mu kukate zbog viška kila, što ga tjerate da jede grašak iako je sto puta rekao da ga ne voli i što su mu sve redom košulje neopeglane.
I onda se dogodi šok! Već pri prvom zajedničkom ljetovanju ili već u prvim danima zajedničkog života, primjećujemo mane svog, do tada savršenog, partnera, i počinjemo sumnjati u sretnu zajedničku budućnost. Možda se radi o klišejima iz američkih filmova, kao što su ostavljanje poklopca wc školjke (oko čega tolika galama, nikad mi nije bilo jasno!) ili zatrpavanju svake površine stana prljavim čarapama, a možda vas počnu izluđivati njegove navike pri hranjenju ili način na koji bulji u nogometnu utakmicu i ne primjećuje ni vas, ni vašu potrebu za zajedničkim brisanjem prašine.
Umjesto poljupca za laku noć ponekad vas obraduje neosvježavajućim vjetrićem, a osim sunčeve svjetlosti u rano jutro budi vas njegovo hrkanje i krmeljavi pogled. Što je meni ovo trebalo – uskoro se pitate, potpuno zaboravljajući da je i on o vama, ne tako davno, mislio kao o osobi koja u svakom trenu drži sve pod kontrolom, koja nema nikakvih tjelesnih izlučevina, koja za sobom ostavlja miris cvjetne livade, kojoj ručak nikada ne zagori, koja se nikada ne poreže ili ne plače mokre kose jer je sušilo za kosu izdahnulo taman po isteku garancije.
Film Enough said (2013) na duhovit i dinamičan način pripovijeda priču o cjepidlakama, njihovom egoizmu i strahovima te naglašava ljudsku sklonost k opraštanju nesavršenosti svima, osim onima koji ih vole. Pretposljednji je to film Jamesa Gandolfinija (uvijek mi je to ime zvučalo kao mađioničarevo - The Great Gandolfini!) u kojem mu u ženskoj ulozi parira uvijek simpatična Julia Louis-Dreyfus i zahvaljujući kojem ćete shvatiti da niste savršeni i da je i vas ponekad itekako teško voljeti.
Uvidjet ćete da vas živcira što on ne briše mrvice sa stola, a iza svog kuharskog pothvata ostavi pun sudoper prljavog suđa, što ne baca račune i danima nakon što su kupljene namirnice iščeznule iz vašeg frižidera i što baš uvijek želi gledati akcijske filmove. Priznat ćete si da njega možda nervira to što nikad ne zatvarate vrata u stanu punom propuha, što se prejedate čokoladom pa mu kukate zbog viška kila, što ga tjerate da jede grašak iako je sto puta rekao da ga ne voli i što su mu sve redom košulje neopeglane.
Ali, znate što? Brzo će vam postati jasno - treba voljeti onoga tko vas voli, jer lako je voljeti nekoga bez mane, a potrebna je sva sila ljubavi da se zavoli nekoga baš takav kakav jest. A kad nađete nekoga dovoljno ludog da vam tolerira gluposti, ne puštajte ga iz ruku!
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)