Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (9)

Nakon vikenda s grloboljom, uslijedio je kišni ponedjeljak - savršeni dan za obilazak šibenskog akvarija, lokalnih dućana i kavicu kraj velebne katedrale. Omiljeni Disneyjev crtić mi je Mala sirena, što je zaista ironično s obzirom da imam neku vrstu fobije od vode otkad sam se kao jedanaestogodišnjakinja skoro utopila na Dravi. Ipak, hobotnica koja spava, male klaun (Nemo) ribice, mini morski pas, predivni plavi hlap imena Eugen, jato zlatnih ribica i mnoge druge zanimljive ribice natjerale su me da na tren pomislim da je Sebastian imao pravo -  "...under the sea, darling, it's better..."



Prevrtljivi srpanj savršeno je poslužio za čitanje na balkonu, a na repertorau se našla Ferićeva Smrt djevojčice sa žigicama (predugo na to-read-listi!). Nazivaju je mediteranskim Twin peaksom, što ju čini savršenom knjigom za jadranske plaže - stoga, navali, narode!


Sedamdesetak je dana do dana V pa sam se odlučila malo ozbiljnije pozabaviti i organiziranjem djevojačke zabave. Naravno, kao inspiracija poslužile su Gilmoreice (epizoda 19, sezona 6)!


Nikad nisam imala dosadniju frizuru od ove trenutne. Bojala kosu nisam tri mjeseca pa me svako jutro pred ogledalom oduševi tri nijanse na glavi - od prirodno smeđeg izrasta, narančastih pramenčića koji su izbili na površinu iako kosu nisam u crveno bojila ove godine pa do tamno smeđih tonova na vrhovima. Pa kad je bal... Kupila sam Sunkiss jelly, najnoviji L'orealov proizvod za postupno posvjetljivanje kose, zahvaljujući kojem ćete imati osunčane morske pramenove i izgledati kao Doutzen Kroes. Tih 100 ml (meni dostatnih za dva do tri nanošenja) platila sam 39,99 kn u Kozmu (mislim da je DM-u nešto skuplji) i iako je namjenjen neobojenoj kosi, njima zgelirala svoju tronijansericu i s wet lookom se zaputila na plažu (gel u kosi se osuši nakon desetak minuta). U uputama stoji da se stavlja na suhu kosu, ali kažu da se može nanijeti i na mokru. Ključna stvar je da s gelom u kosi budete na suncu ili sušite kosu fenom, kako bi peroksid, njegov glavni sastojak, djelovao. Nakon tri sata na plaži primijetila sam da mi je kosa malčice posvjetlila (i rekli su da na obojenoj kosi efekt neće biti wow!), a kosa da nije oštećena (hvala i najboljim preparatima za kosu - Matrix Biolage za hidrataciju) - tako da ću nijansu 01 (za svjetlo smeđu kosu do tamno blond) sigurno koristiti još nekoliko puta, kud puklo, da puklo - ionako kažu da se plavuše najbolje zabavljaju!


Nakon večeri na Roškom slapu, u petak su stigli mama i tata pa sam ih počastila najfinijim lignjama u gradu (jer je mama luda za lignjama) - na rivi u restoranu Stari grad, koji preporučujem svakom putniku. Nisam sigurna kakva su druga jela, ali njihove origigi jadranske svježe lignje morate probati - ja mesnatije, mekanije i ukusnije lignje nisam u životu jela! Uz blitvu i krumpir porciju liganja platit ćete oko 60 kn, što čini ovu ponudu još primamljivijom! Baš sam ih htjela fotografirati, ali uvijek zaboravim fotkati hranu - samo navalim! Nakon šetnje gradskim ulicama kojima je vladala salsa, nije nam preostalo ništa drugo nego uživati na plaži cijeli vikend (uz mnogo dobrih knjigica čije recenzije stižu sljedeći tjedan)!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Drvo nade, budi jaka

Noćas sam sanjala da na stopalima imam po šest nožnih prstiju. Da su dugački i da moram odlučiti koji od njih je višak koji valja iščupati kako bi stopalo opet nalikovalo svakom normalnom stopalu. "Ako u snu imate više prstiju, očekuje vas profit", pisalo je na internetskoj sanjarici punoj grotesknih sanjarija. Pusti ti to, man' se profita i ostalih kerefeka, nije bio dobar osjećaj imati dvanaest nožnih prstiju! Jezivo je željeti pobjeći iz svoje kože! Sjetila sam se Fride, o kojoj čitam, i pomislila - mora da se tako ona osjećala čitavog života. "No, nakon preležane paralize njeno je tijelo zadobilo novu težinu. Ne samo fizičku, razmišljala je, već i metafizičku. Postalo je teret, težak poput kamena koji je primorana vući sa sobom. Nakon nesreće, te je težine bila svjesna gotovo u svakom trenutku svog života." Čitala sam "Fridu ili o boli" Slavenke Drakulić prije petnaest godina, ali sam je s radošću ponovno posudila u knjižnici - ona je izbor mog bo

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca

It's just like riding a bike

Ništa me ne može razveseliti i napuniti mi baterije kao vikend doma, a kad se još, k tome, radi o produženom vikendu - sreća je neopisiva! Mama me dočekala s pohanim vrganjima koje je tata pronašao u šumi (zaboravi masline i druge proizvode krša, u ovim šumskim delicijama rado bih se ugušila!), a tata obradovao restauriranim biciklom na kojem sam i naučila okretati pedale. Donio ga je iz Slovačke prije rata, na njemu sam po prvi put razbila koljena, stekla prve prijatelje. Godinama je prašan i ispuhanih guma čamio na tavanu, a prije tri dana provozala sam ga svojim susjedstvom, bez obzira na kilažu na koje mali crveni biciklić nije navikao. Kakav osjećaj slobode! Kava s kumom i s prijateljicom koja je živjela u Nizozemskoj posljednjih šest mjeseci uljepšale su mi dane, a osim potrazi za burmama (check!) i mladoženjinim cipelama (više sreće drugi put), ovaj vikend posvetila sam i izradi dekoracija za skorašnje vjenčanje. Važno mi je danu vjenčanja dati osobni pečat, pomno

Kenneth Branagh, Van Morrison, Dunja Matić, Andrea Bajani, nastavi niz

Nakon knjige Julijane Adamović, nepce mi je poželjelo nešto urbano. Knjiga "Mirovanje" na popisu knjiga koje želim pročitati mi je otkako sam slušala Dunju Matić kako u Knjigopsiji priča o knjizi "Psi". Jest da je Dunja Matić Benčić asistentica na kolegijima kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, ali nije me privukla njezina profesionalna rječitost, nego strast s kojom je pričala o djelu mlade autorice. Svatko tko na taj način razgovara o umjetnosti vrijedan je proučavanja, što se mene tiče. Kažu da je "Mirovanje" roman, ali on ne 'liči romanu - kratka poglavlja predstavljaju ekstrahirani život autorice, koja mijenja oblik. U jednom trenutku je ondje u prvom licu, a već u sljedećem je u trećem. Autorica vam neće predočiti sve što se dogodilo u njezinom životu, ali njezina emocija će biti jasna i glasna. Čini se da je ispovjedna forma zahvalna za čitanje (a možda i za pisanje) - različiti smo, živimo brzo i intenzivno dok se u nama odvijaju e