Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (9)

Nakon vikenda s grloboljom, uslijedio je kišni ponedjeljak - savršeni dan za obilazak šibenskog akvarija, lokalnih dućana i kavicu kraj velebne katedrale. Omiljeni Disneyjev crtić mi je Mala sirena, što je zaista ironično s obzirom da imam neku vrstu fobije od vode otkad sam se kao jedanaestogodišnjakinja skoro utopila na Dravi. Ipak, hobotnica koja spava, male klaun (Nemo) ribice, mini morski pas, predivni plavi hlap imena Eugen, jato zlatnih ribica i mnoge druge zanimljive ribice natjerale su me da na tren pomislim da je Sebastian imao pravo -  "...under the sea, darling, it's better..."



Prevrtljivi srpanj savršeno je poslužio za čitanje na balkonu, a na repertorau se našla Ferićeva Smrt djevojčice sa žigicama (predugo na to-read-listi!). Nazivaju je mediteranskim Twin peaksom, što ju čini savršenom knjigom za jadranske plaže - stoga, navali, narode!


Sedamdesetak je dana do dana V pa sam se odlučila malo ozbiljnije pozabaviti i organiziranjem djevojačke zabave. Naravno, kao inspiracija poslužile su Gilmoreice (epizoda 19, sezona 6)!


Nikad nisam imala dosadniju frizuru od ove trenutne. Bojala kosu nisam tri mjeseca pa me svako jutro pred ogledalom oduševi tri nijanse na glavi - od prirodno smeđeg izrasta, narančastih pramenčića koji su izbili na površinu iako kosu nisam u crveno bojila ove godine pa do tamno smeđih tonova na vrhovima. Pa kad je bal... Kupila sam Sunkiss jelly, najnoviji L'orealov proizvod za postupno posvjetljivanje kose, zahvaljujući kojem ćete imati osunčane morske pramenove i izgledati kao Doutzen Kroes. Tih 100 ml (meni dostatnih za dva do tri nanošenja) platila sam 39,99 kn u Kozmu (mislim da je DM-u nešto skuplji) i iako je namjenjen neobojenoj kosi, njima zgelirala svoju tronijansericu i s wet lookom se zaputila na plažu (gel u kosi se osuši nakon desetak minuta). U uputama stoji da se stavlja na suhu kosu, ali kažu da se može nanijeti i na mokru. Ključna stvar je da s gelom u kosi budete na suncu ili sušite kosu fenom, kako bi peroksid, njegov glavni sastojak, djelovao. Nakon tri sata na plaži primijetila sam da mi je kosa malčice posvjetlila (i rekli su da na obojenoj kosi efekt neće biti wow!), a kosa da nije oštećena (hvala i najboljim preparatima za kosu - Matrix Biolage za hidrataciju) - tako da ću nijansu 01 (za svjetlo smeđu kosu do tamno blond) sigurno koristiti još nekoliko puta, kud puklo, da puklo - ionako kažu da se plavuše najbolje zabavljaju!


Nakon večeri na Roškom slapu, u petak su stigli mama i tata pa sam ih počastila najfinijim lignjama u gradu (jer je mama luda za lignjama) - na rivi u restoranu Stari grad, koji preporučujem svakom putniku. Nisam sigurna kakva su druga jela, ali njihove origigi jadranske svježe lignje morate probati - ja mesnatije, mekanije i ukusnije lignje nisam u životu jela! Uz blitvu i krumpir porciju liganja platit ćete oko 60 kn, što čini ovu ponudu još primamljivijom! Baš sam ih htjela fotografirati, ali uvijek zaboravim fotkati hranu - samo navalim! Nakon šetnje gradskim ulicama kojima je vladala salsa, nije nam preostalo ništa drugo nego uživati na plaži cijeli vikend (uz mnogo dobrih knjigica čije recenzije stižu sljedeći tjedan)!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...

Šumski život Marlen Haushofer

Svibanj je divan mjesec - savršen za putovanja, a od svih putovanja, najdraže mi je vrnuće, povratak k sebi. Ponekad je teško vratiti se (često se čini da bi jednostavnije bilo pobjeći od sebe!) - dani su odveć kratki ("Netko tko trči nema vremena vidjeti svijet oko sebe."), ispunjeni zahtjevima i prohtjevima posla na kojem moramo biti vazda staloženi, ljubazni i odgovorni (da ne kažem - nepogrešivi!), ali i emocijama i aktivnostima naše djece, kojima ne smijemo dati ni naslutiti da je čitavo ovo roditeljstvo jedna velika improvizacija i da zahtjevaju od nas odgovore na pitanja na koja još uvijek i sami tražimo odgovor (i btw, "...kako to da ta sličica Playtimea nije na podu gdje sam ju ostavio? Mama, sigurno si mi ju ti sakrila!"). Teško je kad si potreban, pa mi se glavom često vrzma misao o liniji manjeg otpora, o životu u miru i tišini šume - zato za emigraciju iz bučnog života koji preplavljuje, umjesto putovnice, trebam knjigu nalik " Waldenu ", ...