Preskoči na glavni sadržaj

Top 5: Knjige o toplinskom valu

Već na samu pomisao znoje nam se dlanovi, koža je vruća, srce ubrzano kuca, ne kontroliramo ni misli ni postupke - stiže toplinski val. Najpametnije je ne opirati se - nervoza je neizbježna.

1. Upute za toplinski val - Maggie O'Farrell

Na ovu igru asocijacija, koja spaja klasike i suvremenu fikciju, potaknula me upravo prva knjiga u nizu - prigodni izbor našeg čitateljskog kluba za lipanj.


Nakon što sam pročitala predivnog "Hamneta" (duža recenzija je ovdje), morala sam zaviriti i u ostale knjige Maggie O'Farrell, irske spisateljice koja je odrasla u Britaniji. Roman "Upute za toplinski val" inspiriran je britanskim toplinskim valom 1976., a započinje jutarnjom rutinom Roberta Riordana koji napušta svoju suprugu Grettu, s kojom je u braku četrdeset godina. On odlazi po novine, ali se ne vraća, a bankovni račun mu je ispražnjen. Njihova djeca, Michael Francis, Monica i Aoife, opterećeni vlastitim problemima, nakon dugo vremena susreću se u obiteljskom domu kako bi otkrili obiteljske tajne i razriješili međusobne sukobe jednom za svagda.

Maggie O'Farrell stručnjak je za obiteljske drame i precizno ocrtane likove, a njezin stil je pitak, duhovit, topao - knjiga je ovo koja se, začudo, svidjela svakoj ženi u našem klubu.

2. Dani zaborava - Elena Ferrante/Zabranjena bilježnica - Alba de Céspedes


Manijakalna labilnost i nedostatak samokontrole, iako ju muž ostavlja jednog dana u travnju, jedini su prijatelji Olgi u ljetnim danima dok ju zapuhuje vlažan i topao zapuh rijeke Po. Priča o prezrenoj ženi nikad nije bila ovako uvjerljiva i intenzivna kao što je u pismu zagonetne Elene Ferrante, i ako njezina djela, kao ja, niste do sada čitali, ovo je knjiga s kojom je pametno započeti.

Na sličnom je tragu napisana, imam osjećaj, i "Zabranjena bilježnica", roman Albe de Céspedes iz 1952., u kojem je nadahnuće pronašla i sama Elena Ferrante, a koji sada možemo čitati i na hrvatskom jeziku. "Zabranjena bilježnica" svakako je knjiga koju planiram pročitati ove godine.

3. Okajanje/Betonski vrt - Ian McEwan

"Volim Englesku za vrijeme toplinskog vala, to je druga zemlja, sva se pravila mijenjaju", kaže netko u "Okajanju" Iana McEwana, priči o odrastanju i ljubavi vrijednoj čekanja. Škrt na riječima, samo spomenuvši toplinski val, McEwan, kao i uvijek, pretvara banalnu svakodnevicu u scenografiju epske priče.

Ako ste "Okajanje" čitali, ili vam se nije dopala filmska adaptacija, valja reći da se slična atmosfera - napetost u zraku i neočekivane reakcije likova - može naći i u "Betonskom vrtu." Roman u kojem četvero djece, u strahu od razdvajanja, ne prijavljuje majčinu smrt, ide u prilog tezi o neobičnim sklonostima i odlukama ljudotinja u vrijeme ljetne žege.

4. Veliki Gatsby - Francis Scott Fitzgerald/Roman o životu, smrti, seksu i receptima u Limogesu - Michael Lee West

Nitko nije poklonio pažnju vremenskim prilikama onako kako je to učinio Fitzgerald u "Velikom Gatsbyu". Toplina koju likovi ćute u zraku opipljiva je, emocije vriju, čini se da bi Daisy, Jay i Tom mogli izgorjeti u kulminaciji čežnje i dekadencije koja se, gle čuda, zbiva tijekom najtoplijeg dana u godini. Zanimljivo, prije sedam godina, kad sam ga prvi put pročitala, "Gatsby" me nije oduševio, ali što sam starija, u njegovim rečenicama pronalazim sve više ljepote. 


Ako niste obožavatelj klasika, asocijacija na ljupko ljeto, unatoč sparini, svakako mi je "Roman o životu, smrti, seksu i receptima u Limogesu" (duža recenzija je ovdje). Roman ove američke spisateljice započinje pričom o Olive Nepper, šesnaestogodišnjakinji koja je u ožujku 1952. popila otrov za ruže. Zrak je bio vlažan, nesretna djevojka završila je u komi, a stanovnici gradića s manje od tisuću stanovnika kao da su sišli s uma. Pisana iz različitih perspektiva, priča je ovo o životu u malom gradu koja će vas nasmijati i potaknuti da cijenite male stvari u životu.

5. Stjenice - Martina Vidaić

Posljednje briljantno štivo u Hrvata koje sam čitala, a kojem je svojstven neubrojivi pripovjedač ili/i protagonist, "Stjenice" (duža recenzija je ovdje) su Martine Vidaić, nagrađivane pjesnikinje. Glavni lik romana je uspješna arhitektica Gorana Hrabrov koja se u svom zagrebačkom stanu oporavlja od stravične prometne nesreće u kojoj je poginuo njezin suputnik. Paranoična i nepouzdana, Gorana bježi u Dalmaciju i ondje pokušava živjeti ispočetka, na zgarištu svog života. Izvanredan roman čitatelja uznemiruje, ali on ga svejedno ne uspijeva odložiti - obožavam ovakve knjige pa je Martina Vidaić svakako ime koje želim bolje upoznati.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...