Preskoči na glavni sadržaj

Top 5: Knjige o toplinskom valu

Već na samu pomisao znoje nam se dlanovi, koža je vruća, srce ubrzano kuca, ne kontroliramo ni misli ni postupke - stiže toplinski val. Najpametnije je ne opirati se - nervoza je neizbježna.

1. Upute za toplinski val - Maggie O'Farrell

Na ovu igru asocijacija, koja spaja klasike i suvremenu fikciju, potaknula me upravo prva knjiga u nizu - prigodni izbor našeg čitateljskog kluba za lipanj.


Nakon što sam pročitala predivnog "Hamneta" (duža recenzija je ovdje), morala sam zaviriti i u ostale knjige Maggie O'Farrell, irske spisateljice koja je odrasla u Britaniji. Roman "Upute za toplinski val" inspiriran je britanskim toplinskim valom 1976., a započinje jutarnjom rutinom Roberta Riordana koji napušta svoju suprugu Grettu, s kojom je u braku četrdeset godina. On odlazi po novine, ali se ne vraća, a bankovni račun mu je ispražnjen. Njihova djeca, Michael Francis, Monica i Aoife, opterećeni vlastitim problemima, nakon dugo vremena susreću se u obiteljskom domu kako bi otkrili obiteljske tajne i razriješili međusobne sukobe jednom za svagda.

Maggie O'Farrell stručnjak je za obiteljske drame i precizno ocrtane likove, a njezin stil je pitak, duhovit, topao - knjiga je ovo koja se, začudo, svidjela svakoj ženi u našem klubu.

2. Dani zaborava - Elena Ferrante/Zabranjena bilježnica - Alba de Céspedes


Manijakalna labilnost i nedostatak samokontrole, iako ju muž ostavlja jednog dana u travnju, jedini su prijatelji Olgi u ljetnim danima dok ju zapuhuje vlažan i topao zapuh rijeke Po. Priča o prezrenoj ženi nikad nije bila ovako uvjerljiva i intenzivna kao što je u pismu zagonetne Elene Ferrante, i ako njezina djela, kao ja, niste do sada čitali, ovo je knjiga s kojom je pametno započeti.

Na sličnom je tragu napisana, imam osjećaj, i "Zabranjena bilježnica", roman Albe de Céspedes iz 1952., u kojem je nadahnuće pronašla i sama Elena Ferrante, a koji sada možemo čitati i na hrvatskom jeziku. "Zabranjena bilježnica" svakako je knjiga koju planiram pročitati ove godine.

3. Okajanje/Betonski vrt - Ian McEwan

"Volim Englesku za vrijeme toplinskog vala, to je druga zemlja, sva se pravila mijenjaju", kaže netko u "Okajanju" Iana McEwana, priči o odrastanju i ljubavi vrijednoj čekanja. Škrt na riječima, samo spomenuvši toplinski val, McEwan, kao i uvijek, pretvara banalnu svakodnevicu u scenografiju epske priče.

Ako ste "Okajanje" čitali, ili vam se nije dopala filmska adaptacija, valja reći da se slična atmosfera - napetost u zraku i neočekivane reakcije likova - može naći i u "Betonskom vrtu." Roman u kojem četvero djece, u strahu od razdvajanja, ne prijavljuje majčinu smrt, ide u prilog tezi o neobičnim sklonostima i odlukama ljudotinja u vrijeme ljetne žege.

4. Veliki Gatsby - Francis Scott Fitzgerald/Roman o životu, smrti, seksu i receptima u Limogesu - Michael Lee West

Nitko nije poklonio pažnju vremenskim prilikama onako kako je to učinio Fitzgerald u "Velikom Gatsbyu". Toplina koju likovi ćute u zraku opipljiva je, emocije vriju, čini se da bi Daisy, Jay i Tom mogli izgorjeti u kulminaciji čežnje i dekadencije koja se, gle čuda, zbiva tijekom najtoplijeg dana u godini. Zanimljivo, prije sedam godina, kad sam ga prvi put pročitala, "Gatsby" me nije oduševio, ali što sam starija, u njegovim rečenicama pronalazim sve više ljepote. 


Ako niste obožavatelj klasika, asocijacija na ljupko ljeto, unatoč sparini, svakako mi je "Roman o životu, smrti, seksu i receptima u Limogesu" (duža recenzija je ovdje). Roman ove američke spisateljice započinje pričom o Olive Nepper, šesnaestogodišnjakinji koja je u ožujku 1952. popila otrov za ruže. Zrak je bio vlažan, nesretna djevojka završila je u komi, a stanovnici gradića s manje od tisuću stanovnika kao da su sišli s uma. Pisana iz različitih perspektiva, priča je ovo o životu u malom gradu koja će vas nasmijati i potaknuti da cijenite male stvari u životu.

5. Stjenice - Martina Vidaić

Posljednje briljantno štivo u Hrvata koje sam čitala, a kojem je svojstven neubrojivi pripovjedač ili/i protagonist, "Stjenice" (duža recenzija je ovdje) su Martine Vidaić, nagrađivane pjesnikinje. Glavni lik romana je uspješna arhitektica Gorana Hrabrov koja se u svom zagrebačkom stanu oporavlja od stravične prometne nesreće u kojoj je poginuo njezin suputnik. Paranoična i nepouzdana, Gorana bježi u Dalmaciju i ondje pokušava živjeti ispočetka, na zgarištu svog života. Izvanredan roman čitatelja uznemiruje, ali on ga svejedno ne uspijeva odložiti - obožavam ovakve knjige pa je Matina Vidaić svakako ime koje želim bolje upoznati.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Ono kad ja sudim knjigu po koricama

Vjerojatno niste znali, ali jedna od prvih recenzija objavljenih na ovom blogu kratka je recenzija bestselera "Božićni pulover" Glenna Becka, američkog televizijskog i radijskog personalityja. Bilo je to u prosincu 2012., a ovih dana život je još jednom učinio puni krug jer je izbor našeg book cluba za prosinac pao na "Anđela u snijegu" istog autora. Jest da sam ja predložila nekoliko božićnih knjiga, a moje legice su izabrale baš ovu, ali svejedno. "Prošlost je magla emocija i fragmenata uspomena od koje osjeća vrtoglavicu i zbunjenost." Priča je pričana iz dvije perspektive - u trećem licu autor progovara o Mitchu, usamljenom starcu koji preživljava u domu umirovljenika Baština s dijagnozom Alzheimera, a u prvom licu autor pripovijeda kao Rachel, tridesetjednogodišnja žena koja živi u fancy vili, nosi dizajnerske pregače i drži cijeli grad u zabludi da je njezin brak s arogantnim Cyrusom divan i krasan, sve pod izlikom njihove jedanaestogodišnje kćeri L...

Moje omiljene božićne novele

Obukli ste svoj najljepši ružni božićni pulover, povješali imelu po stanu, skuhali vruću čokoladu (bez onih sljezovih kerefeka), ušuškali se ispod dekice. Odjednom, shvatite da nemate živaca ponovno slušati Mariah Carey, koliko god oktava ona mogla otpjevati, da ne možete više gledati Kevina koji zlostavlja one sirote Mokre bandite, i da više ne možete čitati "Božićnu pjesmu" Charlesa Dickensa, koju svaka šuša čita u prosincu. Danas nudim alternativu, bar što se božićnog štiva tiče - najdraže mi božićne novele, koje umiju svakom stvoru zagrijati srce. 1. Božićna uspomena - Truman Capote Veliki sam obožavatelj Trumana Capotea, i nema mi draže novele od njegove "Božićne uspomene", objavljene 1956., i to u njegovoj izvedbi, dostupnoj i na YouTubeu . Visoki ton njegovog glasa čini ovu priču neobično lijepom i nostalgičnom, a utemeljena je na događajima iz njegova djetinjstva. Kod nas je objavljena u nekoliko zbirki, a jedna od njih je i zbirka "Božićne priče" ...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...