Preskoči na glavni sadržaj

Težak posao, moja Beata!

- Vidi, lijep je dan - rekla sam mužu prošle subote ujutro. Nebo je bilo vedro pa onima koji si vole isplanirati život vjetar nije bio uočljiv.
- Djeco, idemo u zoološki - rekli smo, a kad kažeš djeci da idu u zoološki, ne možeš se predomisliti. Dok smo mi doručkovali, oprali sve što treba oprati, obukli zimsku opremu, vjetar je počelo nalikovati onom kanzaškom. No, nije bilo druge nego obrisati suze, stisnuti zube, i zaputiti se prema zoološkom vrtu.

- Maaaama, gdje je medo?
- Mamaaa, gdje je sova?
- Mama, ja sam žedan.
- Mama, gdje je vuk?
- Mama, daj mi štapiće!
- Mama, daj mi dva štapića!
- Ne ti dati vode, mama će!
- Franka, ne prelazi ogradu.
- Mama, daj mi pet štapića!
- Maaaama...
- Mama, nosi me.
- Ne ti, mama će!
- Čekaj dok se mama popne na tobogan.
- E, imaš mrvice od štapića u kosi, spusti ga dolje.
- Maamaa?
- Franka, siđi s ograde.
- Maaamaaaa...
- E, on stavlja prste u govno.
- Koliko je sati?
- Mama?
- Eno žirafa, eno vidra, eno krokodil, 'ajmo kuć.


Tako glasi soundtrack boravka u zoološkom vrtu u subotu dopodne, plus, dodatak: svađanje u autu na povratku kući oko svih kućanskih poslova koji kod kuće čame čekajući dok se mi zabavljamo (znate da ovo kažem ironično, zar ne?) u zoološkom, i to u stanju krajnje rastrojenosti i emocionalne ispražnjenosti.

Imati djecu je super.

A imati tinejdžere još je više super - podsjetila me na to knjiga velikogoričke profesorice hrvatskog jezika (ja nisam imala tako kul profesore, malo zavidim učenicima njezine škole), Jasminke Tihi-Stepanić - "Gdje je Beata?"



Priču o šesnaestogodišnjoj balerini Beati ova je profesorica ispričala kroz policijsku istragu koju povodom nestale maloljetnice vodi živopisni inspektor Mravak. Imajući na umu svoj obiteljski život, odnosno, nedostatak takvog života, Mravak čitajući dnevnik lakomislene balerine koja sanja o suvremenom plesu, otkriva unutarnji svijet jedne tinejdžerice koja se osjeća zatočenom u vlastitoj obitelji.

Beata živi u bogatoj obitelji u kojoj je mama žena zmaj koja želi svoje nikad prežaljene snove ostvariti preko Beate, i čiji starije dijete Neli ima autizam. Otac obitelji nijemi je cimer, nezainteresiran za ikoga, osim za Nizozemce s kojima treba sklopiti veliki deal. Kad Beata nestane sa svoje rođendanske proslave, roditelji će se zapitati gdje su pogriješili. No, najprije će se zapitati gdje je Beata pogriješila.



Ovo je roman kakav bi trebali čitati tinejdžeri od trinaest godina godina - prkos, osveta roditeljima, homofobija (čini li se i vama da su LGBT segmenti pomalo nasilno ugurani u baš svaku novoobjavljenu knjigu?), lakomislenost... - to su nedvojbeno teme koje roditelji žele pojasniti djeci. Međutim, nisam sigurna žele li mladi čitati knjige u kojima se paradira njihovom brzopletošću i naivnošću, bez obzira što i roditelji snose određeni teret kad sve pođe po zlu. No, što ja znam, ja sam u tinejdžerskim godinama čitala Agathu Christie i Dnevnik Bridget Jones.

Jedno je sigurno - Jasminka Tihi-Stepanić zna što radi - za svoje romane za mlade dobila je i "Lovraka", i "Gardaša" i "Viteza", a uvrštena je i na Časnu listu Međunarodne unije za dječju knjigu. Njezin stil je precizan i složen, ali i lepršav i pitak. Ako imate dijete, s njezinim ćete se knjigama susresti u školskoj lektiri. No, ne bi bilo zgoreg niti check in-ati ih i ranije, jer u isto vrijeme mogu roditelje i prestrašiti i motivirati da budu bolji u svom "poslu" - a takve motivacije nikad dosta.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Ono kad ja sudim knjigu po koricama

Vjerojatno niste znali, ali jedna od prvih recenzija objavljenih na ovom blogu kratka je recenzija bestselera "Božićni pulover" Glenna Becka, američkog televizijskog i radijskog personalityja. Bilo je to u prosincu 2012., a ovih dana život je još jednom učinio puni krug jer je izbor našeg book cluba za prosinac pao na "Anđela u snijegu" istog autora. Jest da sam ja predložila nekoliko božićnih knjiga, a moje legice su izabrale baš ovu, ali svejedno. "Prošlost je magla emocija i fragmenata uspomena od koje osjeća vrtoglavicu i zbunjenost." Priča je pričana iz dvije perspektive - u trećem licu autor progovara o Mitchu, usamljenom starcu koji preživljava u domu umirovljenika Baština s dijagnozom Alzheimera, a u prvom licu autor pripovijeda kao Rachel, tridesetjednogodišnja žena koja živi u fancy vili, nosi dizajnerske pregače i drži cijeli grad u zabludi da je njezin brak s arogantnim Cyrusom divan i krasan, sve pod izlikom njihove jedanaestogodišnje kćeri L...

Moje omiljene božićne novele

Obukli ste svoj najljepši ružni božićni pulover, povješali imelu po stanu, skuhali vruću čokoladu (bez onih sljezovih kerefeka), ušuškali se ispod dekice. Odjednom, shvatite da nemate živaca ponovno slušati Mariah Carey, koliko god oktava ona mogla otpjevati, da ne možete više gledati Kevina koji zlostavlja one sirote Mokre bandite, i da više ne možete čitati "Božićnu pjesmu" Charlesa Dickensa, koju svaka šuša čita u prosincu. Danas nudim alternativu, bar što se božićnog štiva tiče - najdraže mi božićne novele, koje umiju svakom stvoru zagrijati srce. 1. Božićna uspomena - Truman Capote Veliki sam obožavatelj Trumana Capotea, i nema mi draže novele od njegove "Božićne uspomene", objavljene 1956., i to u njegovoj izvedbi, dostupnoj i na YouTubeu . Visoki ton njegovog glasa čini ovu priču neobično lijepom i nostalgičnom, a utemeljena je na događajima iz njegova djetinjstva. Kod nas je objavljena u nekoliko zbirki, a jedna od njih je i zbirka "Božićne priče" ...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...