Alergična sam na nametljivost svijeta u kojem živim. Prezirem sve ljude koji hodaju ulicom dok su njihov telefonski razgovor prisiljeni slušati svi prolaznici. "Dora, čuvaj brata! Dora, stani! Dora, što sam ti rekla!" viče majka za Dorom, a Dora joj izmiče. Sve je više šetača promenadom, sunce je zagrijalo. Prokleti Vakula, nekad i on pogodi. Jedan šetač pasa priča sam sa sobom na engleskom jeziku, drugi na mađarskom, u ušima su im slušalice u kojima je, nadam se, netko željan slušanja. Samo pokušavam čitati. Klupa je topla iako prekrivena bijelim mrljama. One me ne uznemiruju, bar ne više od buke koja se oko mene stvara. Miris grma kraj klupe jači je od nemira. Ne znam ga imenovati, nisam ja botaničarka. Bar njuh još nisam izgubila, korona me još nije pronašla. Nitko mi ne treba.
Zamišljam si da sam lik Linde Bostrom Knausgard (ili si ne zamišljam - kao da sam se prelako prebacila na mode neurotičnog djeteta), buntovna i neraspoložena jedanaestogodišnja Ellen koja odbija govoriti i koja živi s bijesnim bratom i majkom koja se još uvjerava da svjetlost nije iščeznula iz njihovog stana. Obožavam te kratke forme romana koje mogu pročitati tijekom pauze na poslu - kratke, ali mesnate dovoljno da me na to kratko vrijeme potpuno obuzmu.
Linda Bostrom Knausgard švedska je književnica, a roman "Dobrodošli u Ameriku" objavljen je iste godine kad se i razvela od Karla-Ovea Knausgarda. "Šutnja ništa ne mijenja," govori ova djevojčica na početku romana o obitelji koja se nosi sa smrću oca. Otac se odselio i prije smrti, a bio je i podstanar psihijatrijske ustanove. "Svi su odahnuli nakon njegove smrti," misli djevojčica koja šutnjom kažnjava mamu i brata koji su nastavili sa životom, ali i sebe - krivca za očevu smrt. Ellen je poželjela da tata umre, i želja joj se ostvarila. Ellen moli za maminu sreću i za svoju smrt. "Nemoj nikad nikoga previše voljeti," govori joj mrtvi otac, dok ona pokušava odgonetnuti u kojem trenutku je shvatila da je život bez njega bolji.
Pitanja kako se nositi s krivnjom, čežnjom, emocionalnim zanemarivanjem i s traumom pronaći ćete u ovom mini romanu. Odgovore na njih? Možda.
Autorica poseže za gorkim realizmom, onim za kojim posežu svi pisci koji žele da ih se shvati ozbiljno, i mrzim što to moram reći, ali čini se da joj to realistično prikazivanje unutarnjeg svijeta djeteta koje se bori protiv sebe i protiv svih zaista ide od ruke. Linda zna što radi, što god vam Karl-Ove rekao o njoj.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)