Preskoči na glavni sadržaj

Let's talk about sex baby

Muž i ja uvijek smo u potrazi za televizijskim serijama koje bismo mogli zajedno gledati - znate, onima koje nisu preženskaste ili prešovinističke, koje ne traju predugo, ili prekratko, i koje nemaju tisuću epizoda (realni smo, znamo da se niti jednoj televizijskoj seriji ne možemo posvetiti u toj mjeri, vrtio se svijet ili ne). Malo je takvih, pa se svako malo navučemo na neku young adult seriju i umislimo si da smo tinejdžeri.

Ovaj put, umislili smo si da smo uspaljeni tinejdžeri jer je najnovija žrtva našeg binganja serija Sex education - britanska komedija/drama koja je premijerno prikazana u siječnju 2019. na Netflixu. Trenutno serija ima dvije sezone, ali dobila je zeleno svjetlo i za treću! Nije fora samo nama, I swear.


Glavni lik serije je smotani Otis (Asa Butterfield) s kojim se, vjerujem, svatko može poistovjetiti. Otis bi bio prosječni, normalni momak da ga ne odgaja majka Jean (fenomenalna Gillian Anderson aka agentica Scully koja je za ovu prigodu, btw, nabacila i britanski naglasak) koja je seksualni terapeut i koja ga neprestano dovodi u awkward situacije (a ta njena terasa...!). Iako mu mama ide na živce, krv nije voda, pa Otis s poduzetnom kolegicom Meave (Emma Mackey - ne, nije u rodu s Margot Robbie), koja ima svoje issues, vodi tajnu seks-kliniku, tj. pruža savjetovanje kolegama na temu seksualnosti, i to ne besplatno. Međutim, Otis je stručnjak za ljubavne i seksualne odnose samo kada treba savjetovati druge, dok je sam neiskusan i nesiguran, rekli bismo - do jaja. Zatomljeni britanski humor, srednjoškolski jadi, zanimljivi likovi i seks savjeti ono su što ovu seriju čini atraktivnom, ali i bitnom - bili vi tinejdžer ili roditelj tinejdžera (ako ste roditelj male djece, poput mene, uspaničit ćete se zamišljajući kakvi će tek problemi patiti vašeg tinejdžera u 2030. godini - i ne, to nije daleka budućnost, i ni tad nećemo lebditi zrakom na hoverboardu kao u Povratku u budućnost), složit ćete se da je serija vrlo edukativna, vrlo lako će potaknuti razgovor o seksu ili seksualnosti - nemojte reći da vas nisam upozorila, a neizbježno će dovesti do beskrajne zahvalnosti što niste tinejdžer u 21. stoljeću.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Drvo nade, budi jaka

Noćas sam sanjala da na stopalima imam po šest nožnih prstiju. Da su dugački i da moram odlučiti koji od njih je višak koji valja iščupati kako bi stopalo opet nalikovalo svakom normalnom stopalu. "Ako u snu imate više prstiju, očekuje vas profit", pisalo je na internetskoj sanjarici punoj grotesknih sanjarija. Pusti ti to, man' se profita i ostalih kerefeka, nije bio dobar osjećaj imati dvanaest nožnih prstiju! Jezivo je željeti pobjeći iz svoje kože! Sjetila sam se Fride, o kojoj čitam, i pomislila - mora da se tako ona osjećala čitavog života. "No, nakon preležane paralize njeno je tijelo zadobilo novu težinu. Ne samo fizičku, razmišljala je, već i metafizičku. Postalo je teret, težak poput kamena koji je primorana vući sa sobom. Nakon nesreće, te je težine bila svjesna gotovo u svakom trenutku svog života." Čitala sam "Fridu ili o boli" Slavenke Drakulić prije petnaest godina, ali sam je s radošću ponovno posudila u knjižnici - ona je izbor mog bo

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca

Slučaj međimurske besedi

Nisem velki obožavatelj dela Kristiana Novaka, kak vsaka baba v Hrvaškoj. Čitala " Črnu mati zemlu " i " Ciganina " jesem, ali ne pobožno - nisam iskala primjerak v knjižari po objavljivanju. Nej pogodil moju temu, tak je kak je. Ni "Slučaj vlastite pogibelji" nej bil iznimka. Ipak, kad sem vidla da bo HNK Varaždin gostovao s kazališnom adaptacijom vu Osijeku, furt sem kupil karte. Poslušala sem vse razgovore s piscem na internetima, pročitala dva poglavlja romana, znala sam kaj je tema romana "Slučaj vlastite pogibelji" (taj naslov je doista efektniji od " Znaš da nema bliže "), ali nisem mogla ni naslutiti da je priča pravednika međ cajkanima isprepletena s pričom kul mlade profe s velikom jezičinom, koja ima mišljenje o vsemu i koja se ruga vsima, pa čak i svom hipsteru od muža (ona je antiheroina o kojoj pjeva Taylor Swift - ide ti na živce, ali navijaš za nju). "Imaš ti jezičinu, ali samo kod kuće!", moj mi je japa uvije

It's just like riding a bike

Ništa me ne može razveseliti i napuniti mi baterije kao vikend doma, a kad se još, k tome, radi o produženom vikendu - sreća je neopisiva! Mama me dočekala s pohanim vrganjima koje je tata pronašao u šumi (zaboravi masline i druge proizvode krša, u ovim šumskim delicijama rado bih se ugušila!), a tata obradovao restauriranim biciklom na kojem sam i naučila okretati pedale. Donio ga je iz Slovačke prije rata, na njemu sam po prvi put razbila koljena, stekla prve prijatelje. Godinama je prašan i ispuhanih guma čamio na tavanu, a prije tri dana provozala sam ga svojim susjedstvom, bez obzira na kilažu na koje mali crveni biciklić nije navikao. Kakav osjećaj slobode! Kava s kumom i s prijateljicom koja je živjela u Nizozemskoj posljednjih šest mjeseci uljepšale su mi dane, a osim potrazi za burmama (check!) i mladoženjinim cipelama (više sreće drugi put), ovaj vikend posvetila sam i izradi dekoracija za skorašnje vjenčanje. Važno mi je danu vjenčanja dati osobni pečat, pomno