Preskoči na glavni sadržaj

Let's talk about sex baby

Muž i ja uvijek smo u potrazi za televizijskim serijama koje bismo mogli zajedno gledati - znate, onima koje nisu preženskaste ili prešovinističke, koje ne traju predugo, ili prekratko, i koje nemaju tisuću epizoda (realni smo, znamo da se niti jednoj televizijskoj seriji ne možemo posvetiti u toj mjeri, vrtio se svijet ili ne). Malo je takvih, pa se svako malo navučemo na neku young adult seriju i umislimo si da smo tinejdžeri.

Ovaj put, umislili smo si da smo uspaljeni tinejdžeri jer je najnovija žrtva našeg binganja serija Sex education - britanska komedija/drama koja je premijerno prikazana u siječnju 2019. na Netflixu. Trenutno serija ima dvije sezone, ali dobila je zeleno svjetlo i za treću! Nije fora samo nama, I swear.


Glavni lik serije je smotani Otis (Asa Butterfield) s kojim se, vjerujem, svatko može poistovjetiti. Otis bi bio prosječni, normalni momak da ga ne odgaja majka Jean (fenomenalna Gillian Anderson aka agentica Scully koja je za ovu prigodu, btw, nabacila i britanski naglasak) koja je seksualni terapeut i koja ga neprestano dovodi u awkward situacije (a ta njena terasa...!). Iako mu mama ide na živce, krv nije voda, pa Otis s poduzetnom kolegicom Meave (Emma Mackey - ne, nije u rodu s Margot Robbie), koja ima svoje issues, vodi tajnu seks-kliniku, tj. pruža savjetovanje kolegama na temu seksualnosti, i to ne besplatno. Međutim, Otis je stručnjak za ljubavne i seksualne odnose samo kada treba savjetovati druge, dok je sam neiskusan i nesiguran, rekli bismo - do jaja. Zatomljeni britanski humor, srednjoškolski jadi, zanimljivi likovi i seks savjeti ono su što ovu seriju čini atraktivnom, ali i bitnom - bili vi tinejdžer ili roditelj tinejdžera (ako ste roditelj male djece, poput mene, uspaničit ćete se zamišljajući kakvi će tek problemi patiti vašeg tinejdžera u 2030. godini - i ne, to nije daleka budućnost, i ni tad nećemo lebditi zrakom na hoverboardu kao u Povratku u budućnost), složit ćete se da je serija vrlo edukativna, vrlo lako će potaknuti razgovor o seksu ili seksualnosti - nemojte reći da vas nisam upozorila, a neizbježno će dovesti do beskrajne zahvalnosti što niste tinejdžer u 21. stoljeću.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...