Preskoči na glavni sadržaj

Na tragu Agathe Christie: šljokičasti Hallowe'en

Kao i svaki prosječni knjigoljubac, i ja volim jesen i biram cozy štivo da mi uljepša sive dane. Uostalom, poprilično sam predvidljiva - tijelo mi redovito u ovo doba godine traži povratak na čitateljske početke, traži Agathu Christie. Ove godine sam joj se posvetila još više nego ranijih godina - tako je nastao i svojevrstan serijal "Na tragu Agathe Christie". Ovaj put, odabrala sam, prigodno, "Zabavu za Noć vještica", jedinu knjigu Agathe Christie u izdanju Novelle, u prijevodu Nade Mirković, koju sam pribavila.


U ovoj priči jedan od glavnih likova je osebujna Ariadne Oliver, poznata spisateljica detektivskih roman. Ona gostuje kod prijateljice, gospođe Butler, koja stanuje u pitomom mjestašcu, Woodleigh Commonu, i sudjeluje u pripremama za zabavu za Noć vještica, koju organizira Rowena Drake za djecu stariju od jedanaest godina. Zabava je bučna i vesela - veselje kvari tek trinaestogodišnja Joyce Reynolds, koja nastoji impresionirati poznatu spisateljicu pričom o ubojstvu kojem je svjedočila. Joyce je mala lažljivica i nitko joj ne vjeruje, ali kad ju nađu utopljenu u velikom emajliranom vjedru u kojem su se igrali pecanja jabula (engl. apple-bobbing), nikome više nije do smijeha.

"To rješavam bočicom", rekao je Hercule Poirot. "Nema nikakva razloga u javnosti se pojavljivati sijed, osim ako to baš ne želiš."


Ariadne u pomoć zove svog prijatelja Poirota, kojem u istrazi pomaže i ravnatelj Spence, umirovljeni čangrizavi policajac, koji živi u mjestu, a čija uloga podrazumijeva opaske na ponašanje tadašnje mladeži, odnosnu kritiku na društvo. Naime, knjiga je napisana i objavljena 1969., kada je Agatha Christie, iako slavne, bila sedamdesetdevetogodišnja bakica koja se i nije najbolje nosila s promjenama - svijet postaje liberalniji, kaotičniji i bučniji, a Agathi to teško pada. Odanoj tradicionalnim pravilima, stav mladih tada nije joj bio jasan (pitam se kako se slagala sa svojim unukom Matthewom, koji je tada bio u dvadesetima), pa i romani pisani tih godina odaju njezino negodovanje.

Da se Agatha Christie u ovoj knjizi (mračnijoj od drugih - jer žrtva je djevojčica) sakrila među retke više nego u nekim drugima pokazuje i lik Ariadne Oliver koja je parodija autorice ("Mrs. Oliver is me - with all the muddles and muddling through that go with it. I can’t help being amused by her", napisala je u svojoj autobiografiji), kroz koju si mogla dati oduška i narugati se vlastitoj profesiji. Osim zanimanja, Agatha i Ariadne dijele i ljubav prema kraljici voća - jabuci. Agatha je jabuke grickala dok je pisala, i bilo je poznato da ih je zobala čak i u krevetu - smatrala ih je simbolom nevinosti, ali i prijetnje, i često su upravo jabuke oružje kojim netko biva ubijen u njezinim romanima ("Tužni čempres", "Kod blijedog konja"...) - "Hallowe'en party" nije iznimka.

"Ariadne Oliver. Autorica bestselera. Ljudi je žele intervjuirati i doznati što ona misli o temama poput studentskih nemira, socijalizma, odjeće mladih djevojaka, treba li se u seksu poznašati permisivno i o mnogim drugim stvarima koje se nju zapravo nimalo ne tiču.

"Da, da", rekao je Poirot, "grozno, i ja mislim. Od gospođe Oliver ne nauče puno, zamijetio sam to. Jedino nauče da ona rado jede jabuke. To se zna, sad već najmanje dvadeset godina, rekao bih, ali ona to i dalje ponavlja s ugodnim osmijehom. Iako, bojim se, ona sada više ne voli jabuke."


Uživala sam u audio verziji ove knjige, a sasvim slučajno sam uhvatila i epizodu 12. sezone serije "Poirot" ovih dana na RTL 2, ekranizaciju romana (doduše, priča je lišena upravo ovog po čemu je priča zanimljiva -gunđanja jedne starice, a dodan je LGBTQ+ element koji u knjizi ne postoji). Kako nemam ni sorte jabuka Cox's Orange Pippin ili Bramley, a ni jabukovaču s đumbirom, koje su garant konzumirali u Woodleigh Commonu, u čast Agathi i Ariadnei ispekla sam mekušne keksiće od jabuka, idealne za sve jabukoljupce, posebno one koji muku muče s koje kakvim ortodontskim pomagalima, kao ja. To je jedini Halloween koji ja trebam!

"Uvijek postoji neki vrli novi svijet", rekao je Poirot, "ali samo, ako me razumiješ, za vrlo posebne ljude. Sretnike. One koji takav svijet stvaraju unutar sebe."


Meki keksi od jabuka

2 jaja

100 g šećera

100 g omekšanog maslaca

korica limuna

350 g glatkog brašna

16 g praška za pecivo

2 jabuke

šećer u prahu (nakon pečenja)


Miksati šećer i jaja, dodati omekšani maslac pa i ostale sastojke, uključujući jabuke isjeckane na komadiće. Peći na 180 C 17-20 minuta, ovisno o pećnici. Vruće uvaljati u šećer u prahu.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...