Preskoči na glavni sadržaj

S njom je sve počelo

Neki dan na televiziji se prikazivao još jedan od dokumentaraca o Agathi Christi - Agatha Christie: Sto godina Poirota i Miss Marple - snimljen 2020. povodom stote godišnjice objavljivanja njezinog prvog romana, "Zagonetnog slučaja u Stylesu", u kojem se prvi put pojavljuje slavni Hercule Poirot. Posebnu dragost osjećam prema Agathi Christie i njezinim sivim stanicama, i uvijek me oduševe nove spoznaje o njezinom životu i stvaralaštvu. Film je kronološki prikazao neke od njezinih najvažnijih knjiga pa sam ih odlučila zabilježiti i ovdje (pogotovo jer neke još uvijek nisam čitala, ili jesam, pa zaboravila, tako je to s Agathinim krimićima). Pa, ako među vama postoji čitatelj koji još uvijek nije čitao djela književnice kojoj dugujemo čitavi žanr (pa i podžanr - whodunit u seoskoj idili), a kojoj je u djetinjstvu čitanje bilo zabranjeno, izvolite!

Nema na čemu.

Ubojstvo Rogera Ackroyda

Agathine romane sam redovito čitala tijekom ljetnih praznika - bili su savršena razbibriga na ljetni dan, kad sunce upeče i svi pobenave. Slična atmosfera prati i ovaj roman - u idiličnom malom mjestu ubijen je bogati Roger Ackroyd. Srećom, u blizini je i umirovljeni detektiv Poirot! "Ubojstvo Rogera Ackroyda" roman je koji je donio Agathi Christie svjetsku slavu, a obrat u ovom roman nazivaju najnevjerojatnijim obratom u detektivskim romanima.

Ubojstvo u vikarijatu

Da je kolač, Agatha Christie bila bi bara brith, klasični engleski kolač s puno suhog slatkog voća, u kojem se uživa uz šalicu čaja - bar je tako ja zamišljam, a slično zamišljam i Miss Marple, lik znatiželjne usidjelice koji se prvi put pojavljuje u "Ubojstvu u vikarijatu". U romanu dvoje ljudi priznaje počinjenje zlodjela, a Miss Marple - koja je, Agathinim riječima, vedre naravi, ali uvijek očekuje najgore od ljudi - mora otkriti istinu.

Nesreća nevinih

"Zla kuća" i "Nesreća nevinih" romani su koje je autorica smatrala svojim najboljim uratcima. U "Nesreći nevinih" za ubojstvo majke optužen je njezin sin, koji umire u zatvoru prije kraja kaznenog postupka. Iako u blizini nema ni Poirota ni Miss Marple, stanovnici inače mirnog mjesta ukazat će na mogućnost da je optuženik bio nevin i da je ubojica još uvijek među njima. Prije četiri snimljena je nova adaptacija ovog romana u obliku TV serije, a Bill Nighy igra glavnu ulogu. Mogla bih ga pogledati ovih depresivnih siječanjskih dana, jer zagonetke Agathe Christie oduvijek zabavljaju i opuštaju moj um, koliko god to čudno zvučalo.


Ubojstvo u Orient Expressu 

Jedna od najpopularnijih knjiga Agathe Christie, s najviše ekranizacija, upravo je "Ubojstvo u Orient Expressu". Neki ga nazivaju remek djelom, proučava se i na pravnim fakultetima u sklopu određenog kaznenopravnog instituta, a postavlja uvijek aktualno pitanje - smije li čovjek uzeti pravdu u svoje ruke? Kenneth Branagh svojom je adaptacijom Agathu Christie ponovno obasjao svjetlima reflektora, ali meni se film nije svidio - ipak mi je verzija s Davidom Suchetom draža.

Deset malih crnaca

Svaki obožavatelj Agathe Christie ima svoj "prvi Agathin roman koji je čitao" i "omiljeni Agathin roman". Moj prvi je "Tragedija u tri čina", a omiljeni "Deset malih crnaca", brutalni roman u kojem nema detektiva ni dežurnih usidjelica, a desetoro ljudi pozvano je na osamljeni otok, gdje umiru, jedan po jadan. Nasilan, klaustrofobičan, tko ga ne bi volio!


Zavjesa 

Definitivno nisam pročitala "Zavjesu", roman u kojem umre Poirot (nije spoiler, to je općepoznato!) pa sam si ga jučer pribavila u antikvarijatu, zlu ne trebalo! Napisan je za vrijeme Drugog svjetskog rata, bio je čuvan u bankarskom sefu, a objavljen je četiri mjeseca prije smrti Agathe Christie, koja je umrla na današnji dan 1976. Nije li prikladno pročitati koji njezin redak već danas?

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Utjeha filozofije

U posljednjim danima zime, kad se trava zazeleni, a moja mama krečem oboja voćke u svom dvorištu, dok djeca ganjaju loptu, legnem na travu i zagledam se u vedro nebo i prisjetim nekih starih melodija zbog kojih mi se učini da nemam ni posao ni odgovornost, da nisam ni kćer, ni supruga, ni muško ni žensko, ni nečija mama, da samo jesam - lepršava sam kao ptica. Nebo, zemlja i ja, bez uloga, bez tereta. Dok mi sunce grije slane kapke, moja pluća se otvaraju, a ja udahnem kako dugo nisam udahnula - u tom kratkom trenutku, u svom starom dvorištu, ja sam netko tko nisam ni na kojem drugom mjestu (misao je to koja je ponekad utješna, a ponekad uznemirujuća). A onda me netko prene, zazove mi ime ili izrekne kakvu potrebu ("Mamaaaa!"), i ja sam opet biće s tisuću lica i naličja. Da, da, netko se preispituje suočen s kakvim teškim zadatkom ili bolesti, a netko (čitaj: ja) promišlja o svojim mijenama pri svakom povratku rodnoj grudi. "Kao posljedica ove epizode, Julius je posebno...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...