Preskoči na glavni sadržaj

S njom je sve počelo

Neki dan na televiziji se prikazivao još jedan od dokumentaraca o Agathi Christi - Agatha Christie: Sto godina Poirota i Miss Marple - snimljen 2020. povodom stote godišnjice objavljivanja njezinog prvog romana, "Zagonetnog slučaja u Stylesu", u kojem se prvi put pojavljuje slavni Hercule Poirot. Posebnu dragost osjećam prema Agathi Christie i njezinim sivim stanicama, i uvijek me oduševe nove spoznaje o njezinom životu i stvaralaštvu. Film je kronološki prikazao neke od njezinih najvažnijih knjiga pa sam ih odlučila zabilježiti i ovdje (pogotovo jer neke još uvijek nisam čitala, ili jesam, pa zaboravila, tako je to s Agathinim krimićima). Pa, ako među vama postoji čitatelj koji još uvijek nije čitao djela književnice kojoj dugujemo čitavi žanr (pa i podžanr - whodunit u seoskoj idili), a kojoj je u djetinjstvu čitanje bilo zabranjeno, izvolite!

Nema na čemu.

Ubojstvo Rogera Ackroyda

Agathine romane sam redovito čitala tijekom ljetnih praznika - bili su savršena razbibriga na ljetni dan, kad sunce upeče i svi pobenave. Slična atmosfera prati i ovaj roman - u idiličnom malom mjestu ubijen je bogati Roger Ackroyd. Srećom, u blizini je i umirovljeni detektiv Poirot! "Ubojstvo Rogera Ackroyda" roman je koji je donio Agathi Christie svjetsku slavu, a obrat u ovom roman nazivaju najnevjerojatnijim obratom u detektivskim romanima.

Ubojstvo u vikarijatu

Da je kolač, Agatha Christie bila bi bara brith, klasični engleski kolač s puno suhog slatkog voća, u kojem se uživa uz šalicu čaja - bar je tako ja zamišljam, a slično zamišljam i Miss Marple, lik znatiželjne usidjelice koji se prvi put pojavljuje u "Ubojstvu u vikarijatu". U romanu dvoje ljudi priznaje počinjenje zlodjela, a Miss Marple - koja je, Agathinim riječima, vedre naravi, ali uvijek očekuje najgore od ljudi - mora otkriti istinu.

Nesreća nevinih

"Zla kuća" i "Nesreća nevinih" romani su koje je autorica smatrala svojim najboljim uratcima. U "Nesreći nevinih" za ubojstvo majke optužen je njezin sin, koji umire u zatvoru prije kraja kaznenog postupka. Iako u blizini nema ni Poirota ni Miss Marple, stanovnici inače mirnog mjesta ukazat će na mogućnost da je optuženik bio nevin i da je ubojica još uvijek među njima. Prije četiri snimljena je nova adaptacija ovog romana u obliku TV serije, a Bill Nighy igra glavnu ulogu. Mogla bih ga pogledati ovih depresivnih siječanjskih dana, jer zagonetke Agathe Christie oduvijek zabavljaju i opuštaju moj um, koliko god to čudno zvučalo.


Ubojstvo u Orient Expressu 

Jedna od najpopularnijih knjiga Agathe Christie, s najviše ekranizacija, upravo je "Ubojstvo u Orient Expressu". Neki ga nazivaju remek djelom, proučava se i na pravnim fakultetima u sklopu određenog kaznenopravnog instituta, a postavlja uvijek aktualno pitanje - smije li čovjek uzeti pravdu u svoje ruke? Kenneth Branagh svojom je adaptacijom Agathu Christie ponovno obasjao svjetlima reflektora, ali meni se film nije svidio - ipak mi je verzija s Davidom Suchetom draža.

Deset malih crnaca

Svaki obožavatelj Agathe Christie ima svoj "prvi Agathin roman koji je čitao" i "omiljeni Agathin roman". Moj prvi je "Tragedija u tri čina", a omiljeni "Deset malih crnaca", brutalni roman u kojem nema detektiva ni dežurnih usidjelica, a desetoro ljudi pozvano je na osamljeni otok, gdje umiru, jedan po jadan. Nasilan, klaustrofobičan, tko ga ne bi volio!


Zavjesa 

Definitivno nisam pročitala "Zavjesu", roman u kojem umre Poirot (nije spoiler, to je općepoznato!) pa sam si ga jučer pribavila u antikvarijatu, zlu ne trebalo! Napisan je za vrijeme Drugog svjetskog rata, bio je čuvan u bankarskom sefu, a objavljen je četiri mjeseca prije smrti Agathe Christie, koja je umrla na današnji dan 1976. Nije li prikladno pročitati koji njezin redak već danas?

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Uvrede, ali najljepše

Nedavno je moj ćaća proslavio svoj 65. rođendan i postao penzioner. Kao pravi mali mučki provokator, tim povodom poklonila sam mu knjigu Pavla Pavličića, "Pohvala starosti". Nije moj otac načitan lik - on knjigu umije pročitati u deset minuta (prva stranica, sredina, puf!, kraj!) - ali znala sam da neće moći odolit' naslovu u kojem se starost hvali, koliko god on sebe (a i sve nas) uvjeravao da bi na nogometnom terenu mogao zdriblati i momke trostruko mlađe od sebe. Već drugo jutro, poslao mi je recenziju knjige SMS porukom (moj tata nema pametni telefon, i pisanje poruka njegov je najveći tehnološki domet): "Noge sve tanje dupe sve manje glava sve veca trbuh ko vreca to ti je rezime knjige poz". Nazvala sam mamu (tatinu sekretaricu) da joj prenesem tu rječitu opasku, a potom čula recenzenta, pomalo iznerviranog, kako u pozadini mrmlja: "Misliš da ja to ne znam?! Sve je to meni poznato!", misleći, ako se ne varam, na svoje mladenačko dupe, dodavši: ...

Skroz hladnokrvno

Moji najbliži zasigurno znaju za moju ovisnost o Googleu - nema pojma kojeg nisam guglala - guglam tijekom radnog vremena, guglam na wc školjci, guglam u hodu, guglam za vrijeme jela, guglam dok usisavam, dok peglam, pa i dok stavljam maskaru - hej, ali ne guglam dok vozim, pa nemojte ni vi (sad sam si sva kao Oprah)! Kad nešto čitam, postanem toliko opsjednuta time da želim biti u toj knjizi, u tom liku, u toj atmosferi, u tom vremenu. Sjećam se, dok sam čitala Mi djeca s kolodvora Zoo, danima sam samo ležala na svom krevetu, ne razgovarajući s ukućanima, furajući neku homeless-loner-junkie facu, dok sam u ostatku života bila odličan učenik i dok sam pušače pokušavala odviknuti od te odurne navike. Proteklih dana čitala sam Hladnokrvno ubojstvo Trumana Capotea (da, onog lika koji je smislio Holly Golightly), pa možete zamisliti u kolikoj mjeri se ovdje guglanje otelo kontroli.  Budući da je roman utemeljen na istinitom događaju (čarobne riječi na koje se oduzmem - vo...