Preskoči na glavni sadržaj

S njom je sve počelo

Neki dan na televiziji se prikazivao još jedan od dokumentaraca o Agathi Christi - Agatha Christie: Sto godina Poirota i Miss Marple - snimljen 2020. povodom stote godišnjice objavljivanja njezinog prvog romana, "Zagonetnog slučaja u Stylesu", u kojem se prvi put pojavljuje slavni Hercule Poirot. Posebnu dragost osjećam prema Agathi Christie i njezinim sivim stanicama, i uvijek me oduševe nove spoznaje o njezinom životu i stvaralaštvu. Film je kronološki prikazao neke od njezinih najvažnijih knjiga pa sam ih odlučila zabilježiti i ovdje (pogotovo jer neke još uvijek nisam čitala, ili jesam, pa zaboravila, tako je to s Agathinim krimićima). Pa, ako među vama postoji čitatelj koji još uvijek nije čitao djela književnice kojoj dugujemo čitavi žanr (pa i podžanr - whodunit u seoskoj idili), a kojoj je u djetinjstvu čitanje bilo zabranjeno, izvolite!

Nema na čemu.

Ubojstvo Rogera Ackroyda

Agathine romane sam redovito čitala tijekom ljetnih praznika - bili su savršena razbibriga na ljetni dan, kad sunce upeče i svi pobenave. Slična atmosfera prati i ovaj roman - u idiličnom malom mjestu ubijen je bogati Roger Ackroyd. Srećom, u blizini je i umirovljeni detektiv Poirot! "Ubojstvo Rogera Ackroyda" roman je koji je donio Agathi Christie svjetsku slavu, a obrat u ovom roman nazivaju najnevjerojatnijim obratom u detektivskim romanima.

Ubojstvo u vikarijatu

Da je kolač, Agatha Christie bila bi bara brith, klasični engleski kolač s puno suhog slatkog voća, u kojem se uživa uz šalicu čaja - bar je tako ja zamišljam, a slično zamišljam i Miss Marple, lik znatiželjne usidjelice koji se prvi put pojavljuje u "Ubojstvu u vikarijatu". U romanu dvoje ljudi priznaje počinjenje zlodjela, a Miss Marple - koja je, Agathinim riječima, vedre naravi, ali uvijek očekuje najgore od ljudi - mora otkriti istinu.

Nesreća nevinih

"Zla kuća" i "Nesreća nevinih" romani su koje je autorica smatrala svojim najboljim uratcima. U "Nesreći nevinih" za ubojstvo majke optužen je njezin sin, koji umire u zatvoru prije kraja kaznenog postupka. Iako u blizini nema ni Poirota ni Miss Marple, stanovnici inače mirnog mjesta ukazat će na mogućnost da je optuženik bio nevin i da je ubojica još uvijek među njima. Prije četiri snimljena je nova adaptacija ovog romana u obliku TV serije, a Bill Nighy igra glavnu ulogu. Mogla bih ga pogledati ovih depresivnih siječanjskih dana, jer zagonetke Agathe Christie oduvijek zabavljaju i opuštaju moj um, koliko god to čudno zvučalo.


Ubojstvo u Orient Expressu 

Jedna od najpopularnijih knjiga Agathe Christie, s najviše ekranizacija, upravo je "Ubojstvo u Orient Expressu". Neki ga nazivaju remek djelom, proučava se i na pravnim fakultetima u sklopu određenog kaznenopravnog instituta, a postavlja uvijek aktualno pitanje - smije li čovjek uzeti pravdu u svoje ruke? Kenneth Branagh svojom je adaptacijom Agathu Christie ponovno obasjao svjetlima reflektora, ali meni se film nije svidio - ipak mi je verzija s Davidom Suchetom draža.

Deset malih crnaca

Svaki obožavatelj Agathe Christie ima svoj "prvi Agathin roman koji je čitao" i "omiljeni Agathin roman". Moj prvi je "Tragedija u tri čina", a omiljeni "Deset malih crnaca", brutalni roman u kojem nema detektiva ni dežurnih usidjelica, a desetoro ljudi pozvano je na osamljeni otok, gdje umiru, jedan po jadan. Nasilan, klaustrofobičan, tko ga ne bi volio!


Zavjesa 

Definitivno nisam pročitala "Zavjesu", roman u kojem umre Poirot (nije spoiler, to je općepoznato!) pa sam si ga jučer pribavila u antikvarijatu, zlu ne trebalo! Napisan je za vrijeme Drugog svjetskog rata, bio je čuvan u bankarskom sefu, a objavljen je četiri mjeseca prije smrti Agathe Christie, koja je umrla na današnji dan 1976. Nije li prikladno pročitati koji njezin redak već danas?

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Varaždinske kronike (1)

"Nothing ever becomes real till experienced", Keatsova je rečenica koja me vodi dok planiram sljedeće obiteljsko putovanje. Imam strahovitu želju da moja djeca upoznaju svoju zemlju, da im riječi kao što su zavičaj i domovina postanu stvarne, da i ljubav prema njima bude jasna, opipljiva. Dugo nam je bila želja posjetiti Varaždin i Varaždinštinu - točku Hrvatske u kojoj ne žive ni Zagorci ni Podravci, grad koji je nekoć bio glavni grad Kraljevine Hrvatske u kojem je bilo sjedište bana i vlade, a koji se nama, Slavoncima, nikad ne nađe usput. Osim toga, grad je to predivne arhitekture - hortikulturalne i rezidencijalne. "Posjedovanje palače u gradu osigurava vlasniku mjesto u društvenoj strukturi", piše u knjizi "Barokne palače u Varaždinu" Petra Puhmajera, koju smo našli u apartmanu (zajedno s Vogueom, Modrom lastom i igrom Pazi lava, npr.). Ne nazivaju Varaždin džabe Malim Bečem, jer prekrasna zdanja nalaze se na svakom koraku - od palača Patačić i Sermag...

Midwestern kolač s jagodama

Moram priznati da u posljednje vrijeme pretjerano uživam u podcastu "Mjesto zločina", što se odrazilo i na moj izbor literature. Pažnju mi je privukao američki klasik koji je prvotno objavljen 1979., i to u časopisu The New Yorker, u dva dijela. Njegov autor, William Maxwell , bio je osebujni književni urednik The New Yorkera od 1936. do 1975., a u svojoj bogatoj karijeri bio je mentor velikanima kao što su Nabokov , Salinger , Welty i dr., ostavši skroman i iznimno samokritičan u svojim književnim pokušajima. Nakon što je napisao kratku priču o ubojstvu koje je potreslo njegov rodni gradić, Lincoln u Illinoisu, smatravši ju pričom zanemarive vrijednosti, spremio ju je u ladicu. Ipak, vrag mu nije dao mira i priči se vratio nakon nekoliko godina, ispisavši naposljetku retke svog posljednjeg romana, "Doviđenja, vidimo se sutra". U njemu, neimenovani pripovjedač (žanr kojem pribjegava Maxwell nazivaju autobiografskom metafikcijom) prisjeća se ubojstva koje je u njegov...