Preskoči na glavni sadržaj

Tjedni to do list

Neki dan sam rekla mami, nije da mi je teško biti s dvoje male djece, ali je iscrpljujuće. Samo mame koje su u istoj situaciji će me razumjeti. Volim ih, i nikada ne preispitujem svoj život - bez sumnje volim gdje i s kim se sada nalazim, ali nisam sigurna imam li snage za to, snage da napravim nešto lijepo i pametno od te djece i da pritom ne napravim luđakinju od sebe. 

Neprestano se hvatam za sitnice koje usrećuju mene - onaj komadić mene koji nije samo mama, koji je žena, koji je  lijena tinejdžerica bez obveza koja samo želi ostati u svojoj sobi, slušati glazbu koju voli i čitati knjige u kojima neki drugi likovi žive živote umjesto nje. 

Čitanje me spašava. Dan obogaćen čitanjem, makar i sa samo nekoliko minuta čitanja, dobar je dan. Imam opasan plan pročitati sve ovo ove jeseni, ove zime, hm, ove godine. 


Sunce! Svjež zrak! Napokon sam se odvažila biti mama koja bebu nosi u nosiljci, i jako sam sretna zbog toga, sada je puno jednostavnije ići u šetnju s dvoje djece. Nisam sigurna jesam li svoju Caboo nosiljku dobro sklepala, ali beba se ne buni, pa valjda ima nade za mene.


Kava. Lažem si svako malo da ću prestati piti kavu. Da ću kupiti bezkofeinsku. Meh, pa nisam ja čaj-girl, nemam živaca čekati da se čaj ohladi dovoljno da ga popijem - najbolji dio kave i jest popiti ju tek skuhanu rano ujutro. Još ako imate društvo za kavu...


Filmovi i glazba. Jedan od najtežih aspekata roditeljstva je što ne možeš gledati niti slušati što te zanima. Neprestano gledaš Psiće u ophodnji i PJ Mask, i, ne varajmo se, zavoliš dječji TV program, ali ponekad je lijepo pogledati film koji ne uključuje soundtrack s pjesmom Baby shark. Prošli vikend muž i ja smo pogledali u kinu (God bless baka servis) A star is born i još me trese groznica. Bradley Cooper i Lady Gaga divno su prikazali ljubav kakva ponekad jest - uzbudljiva, strastvena, teška, naporna, ali uvijek nježna. Glazba u filmu je predivna - ako Shallow ne dobije Oscara, onda nema pravde u ovom svijetu!

Obitelj. U kontaktu sam ja s puno ljudi, ali iskreno vam kažem da mi je konverzacija uživo postala strana. Protekli vikend Jurja smo službeno predstavili svijetu na krštenju, i susret s obitelji me jako obradovao. Ovih dana i prijatelji će nas početi obilaziti, jer - You gotta see the baaaaby! - i jako se radujem, iako strepim i za Jurjevo zdravlje - nadam se da neće biti poljuljano vrtićkim bolestima koje nose djeca dragih nam ljudi. 


Šećer na kraju. Pečem, mutim, jedem - kolače, bombone, čokolade, kekse. Pečenje kolača me opušta, a isprobavanje novih recepata i isprobavanje ispečenog usrećuje - sve dok u stanu ne posjedujem vagu. YOLO. Preporučujem!

Primjedbe

  1. Marina10. listopada 2018. u 00:00

    Opustaju me ovih dana neke slicne stvari.
    1.Jesen kakvu volim, zlatna i suncana i suha. Osjecki parkovi u jesen #ljubav
    2. Glazba. Znam sve nove hitove s Narodnog, onda malo prebacim na Silente, onda na Slavonski pa ukrug. Rano ujutro okrenem na Đoleta. To dok vozim. Doma na youtube, od Ruskog voza do Shallow.
    3. Ucenici. Believe it or not. Skuzila sam da sam im bas draga i to je priceless. I ja njih volim. Nece nikad na Drzavno iz engleskog, ali su pobjednici u ljubaznosti i dobroti srca.
    4. Kava. Crna ko noc. Ne mogu i ne zelim bez nje, pijem iz potrebe i iz gusta.
    5. Produzeni vikend. K'o budali samar.
    6. Vino. Probala ilocki traminac. Nakon onog tvog ilockog, najbolje vino koje sam pila. Malo, jer 22kn deci :)
    7. Mastanje i sanjarenje. Jer...to sam ja. Hopeless daydreamer.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. GlitterGirl24. listopada 2018. u 19:00

      Awwwh zao mi je sto tek sad vidim komentar. Divota! P.S. Nedostaje mi vino :(

      Izbriši
  2. Marina25. listopada 2018. u 10:12

    Evo, kad se ponovno propiješ, zapit ćemo se skupa :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...
Objavi komentar
Pročitajte više

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...
3 komentara
Pročitajte više

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...
Objavi komentar
Pročitajte više

Adventske riječi: dječje

Nakon čitanja o radosnom susretu dviju trudnica, Marije i Elizabete, župnik je na nedjeljnoj misi upitao: "Tko je radostan?" Djeca su drijemala tatama na ramenima, meškoljila se mamama u krilima, cerekala se s prijateljima u prvim redovima, tik do oltara, ali sva su spremno podignula ruke u zrak. "Je li radost rezervirana samo za djecu?" upitao je župnik zabrinuto. Ponovio je pitanje i nekolicina je odraslih lijeno digla ruku u zrak, i ja među njima. Silno sam željela biti radosna, ali nisam bila sigurna osjećaju li drugi radost kad se sa mnom susretnu. Ako ste mama, kao ja, u ovo doba vjerojatno ste već na izmaku snaga. Vjerojatno nestrpljivo čekate Božić, da dođe i prođe i pusti vas da nastavite svoj život. Na mamama je velika odgovornost, znate - one su čuvarice riznice uspomena obitelji. One brinu da se svi na božićno jutro (iako moja djeca i dalje ustraju na želji da poklone otkriju na badnju večer, kao Anica, Ćiro i Drago š) obraduju poklonu, one brinu da se ...
Objavi komentar
Pročitajte više

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...
Objavi komentar
Pročitajte više