Postani član book cluba - bit će ti super. Pročitat ćeš knjige koje nikad u životu ne bi poželjela čitati, odnosno - napatit ćeš se čitajući knjige koje nikad u životu nisi poželjela čitati.
Dosad sam bila uvjerena da postoji tek dvije vrste knjiga koje se čitaju u čitateljskom klubu - knjige koje ti prirastu k srcu i knjige od kojih dobiješ aritmiju. Ove potonje, međutim, počele su se granati - postoji grana knjiga koje su strahovito loše napisane i koje predstavljaju uzaludno trošenje vremena i postoji grana knjiga u kojima se ne pronalazim i koje ne odgovaraju mom raspoloženju ili/i karakteru, iako su korektno napisane ili spadaju u - pregrizi jezik! - klasike. "Fondacija" Isaaca Asimova jedna je od tih - jedan od klasika koje bi svatko trebao pročitati tijekom života, budući da je utjecao na pop kulturu kakvu poznajemo (i koju geekovi vole).
Najprije valja reći da "Fondacija" nije roman, nego niz od pet (labavo) povezanih kratkih priča objavljenih 1941. u časopisu "Astounding Science Fiction", i tako se i čita, step by step (ooh baby, gonna get to you, girl). (Excusez-moi, misli mi odlutaju kad pokušavam govoriti o znanstvenoj fantastici.) "Fondacija" je ispričana izdaleka, sa širom slikom na umu, u vrijeme kad je žanr znanstvene fantastike imao cilj - služiti kao inspiracija za napredak čovječanstva.
Gaal Dornick, doktor matematike, dolazi 12,067. galaktičke ere na Tantor, centar Carstva (nalik Rimskom, znate, onom koji je slavno pao 476.). Ondje se susreće sa Harijem Seldonom, poznatim psihohistorikom koji na temelju matematičkih zakonitosti i na temelju svog znanja psihologije predviđa Tantoru propast u roku od pet stoljeća. Ima Seldon i ideju kako spriječiti zamračenje koje će uslijediti nakon te propasti - valja osnovati Fondaciju na dalekom planetu Terminusu (tko bi živio na mjestu koje se tako zove, btw?), u kojoj će znanstvenici danonoćno raditi na očuvanju znanja Carstva stvarajući Enciklopediju. I sam Seldon prihvaća egzil na udaljenom dijelu galaksije, budući da je zbog svog baba-Vanga-stila sada carski neprijatelj broj 1.
Iako puna dijaloga (ne volem), sa čudnom strukturom i siromašnim prikazom likova, ova me priča nije momentalno odbila. Štoviše, na samom početku zaintrigirala me i ponukala na razmišljanje o prikladnom sredstvu za sprječavanje ponovnog nastupanja dark agesa - je li skladištenje znanja doista rješenje? Ja sam društvenjak koji vjeruje da čovjekovu dušu (a time i napredak čovječanstva) hrani umjetnost, a ne znanost, ne mogu si pomoći. Iako i znanost i umjetnost utječu na čovjekov um, volim misliti da ga umjetnost ne može zarobiti, kontrolirati, ograničiti onako kako umije znanost. Meni se dopada koncept "Postaje Jedanaest" - nakon smaka svita putujuće kazalište izvodi Shakespearova djela kao vrijednu ostavštinu humanizma koja umije izgraditi novi svijet - toj ekipi želim pripadati!
"Fondacija" me ponukala i na čitanje Kafkinog "Procesa", knjige koju sam čitala toliko davno da bi valjalo ponoviti čitanje. Učinilo mi se da se teme "Fondacije" i "Procesa" isprepliću - ideja pojedinca koji nema kontrolu nad svojim životom jedna je od premisa ovih djela. Drugo "poglavlje" "Fondacije" opisuje proslavu pedesete godišnjice osnivanja Fondacije - lokalna politika se miješa u odluke znanstvene zajednice. Traže od Terminusa nove poreze, tvrde da su neproduktivni dio Carstva koji stagnira, koji ne stremi novim otkrićima - stvara se nemir, a ja tonem u crnu rupu ravnodušnosti, iako znadem da čitatelj "Fondacije" ne smije obraćati pažnju na detalje jer će slika biti potpuna tek na kraju. Svejedno, gubim se u prostranstvima galaksije (not in a good way), uviđam da se svijet vraća unatrag, ima tu i nekih ratova i barbara i alkemičara svoje vrste and.... I'm done.
Mister Asimov, znam da ste bili član Mense i da ste bili doktor kemije, ali you lost me at politika, iliti Gospodin Asimov, ya ne ponimaю tebya (ja nisam član Mense - ja obilno koristim Google).
Iako se nisam željela prisiljavati na dovršavanje "Fondacije", ne mogu reći da nisam ništa novo naučila o sebi posežući za još jednim izborom mog čitateljskog kluba. Shvatila sam da se moj modus operandi za preživljavanje u ovom svijetu svodi na onu - budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu, stvori svoj mali corner of the world. Svaki pokušaj razumijevanja globalne ekonomije, ponude i potražnje, svjetskih vođa i njihovih motiva na mene djeluje preplavljujuće i uvijek skonča mojim povlačenjem u svijet fikcije, u svijet kazališta i glazbe. Možda oni kroje sudbinu svijeta, ali neće oni u moju zaigranu i šašavu butigu!
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)