Preskoči na glavni sadržaj

Rok-rok bajke u digitalnom svijetu

Zastane mi knedla u grlu kad god ugledam bake i djedove, mame ili tate koji hodaju kraj svojih unuka, svoje djece, prateći ih iz škole, i na svojim leđima nose njihove teške školske torbe. Slika je to i prilika ljubavi koja nastoji dijete očuvati od jezivog svijeta u kojem živimo, ljubavi koja samo želi grliti i preuzeti sav teret odrastanja na sebe. Istina jest - ne možemo djecu odgajati u izoliranom balončiću. Svijet je ovdje, zna biti i čudan i nasilan, ali i lijep i nježan, ako se naučimo nositi s njim.

Iako moja (vrtićka) djeca ne znaju ništa o TikToku i ne prate nijednog YouTubera, nikada nije prerano progovoriti o svijetu koji nas okružuje, koji djecu silno zanima, i kojeg žele razumjeti. Slikovnice su jedan od kvalitetnijih alata kojim se možemo poslužiti u odgoju jer dijete slikovnicu doživljava svim osjetilima - ono usvaja nove riječi, dovršava nedorečenosti u ilustraciji, promišlja o poukama koje priča nudi. Bajke su, stoga, često prve priče koje djeca upoznaju. One kriju čarobne životinje koje pričaju, misteriozna putovanja i zabavne dogodovštine. "Tri praščića" je omiljena bajka mome sinu pa mi je poznata svaka verzija te popularne bajke koja se pripisuje braći Grimm. U svakoj od njih pouka je ista - marljivost i domišljatost se uvijek isplate, a lijenost je put u propast. Čitajući je, naglašavamo da je važno truditi se, biti strpljiv, i uvijek smo iznova u potrazi za otpornijim materijalom za gradnju kuće kojim bismo još uspješnije nasamarili vuka, jer pokazati da si mudriji uvijek je zabavno. Međutim, nisam nikada ovu bajku promatrala iz perspektive roditelja praščića koji nisu ni svjesni opasnosti koje vrebaju. Sigurnost - neopipljiv pojam koji uzimamo zdravo za gotovo.


Budući da već godinama brine upravo o sigurnosti djece, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, u suradnji sa Centrom za sigurniji Internet i IT tvrtkom Combis, izdao je digitalnu bajku "Tri praščića" kao prvu u nizu slikovnica, koje djecu poučavaju o opasnostima na internetu, i ponudio klasičnu bajku kao analogiju za virtualni svijet za koji smo neizbježno vezani mi, ali i naša djeca. Kao velikoj knjigoljupki, iznimno mi je drago da u ovom digitalnom svijetu, u kojem je sve, pa čak i škola, online, postoje čitavi timovi ljudi koji još uvijek cijene odgojno-obrazovnu vrijednost ukoričene ilustrirane dječje književnosti. Činjenica da je sav prihod od prodaje ove knjige (u iznosu od 49,90 kn) namijenjen Centru za nestalu i zlostavljanu djecu čini ovu knjigu još slađom poslasticom svakom knjiškom moljcu.


Iako bi se dalo pretpostaviti da su tri praščića teleportirana u suvremeni okrutni svijet, osnovna fabula priče o prasećoj braći ipak nije adaptirana na taj način - prasad još uvijek naivno gradi kuće u šumi - ali je ovaj put naglasak stavljen na sigurnost koju predstavlja kuća od cigle, odnosno, koje nedostaje pri gradnji kuća od slame i drveta. Valja istaknuti da je autorica teksta psihologinja Iva Vidanec, a da se ovo izdanje legendarne bajke od ostalih razlikuje po digitalnim ilustracijama za koje je zaslužna svestrana Rebeka Ljiljak.

Osim same priče, knjiga sadrži vježbenicu koja otvara temu online opasnosti i potiče roditelje da s djecom razgovaraju o tome tko bi u virtualnom svijetu predstavljao praščiće, a tko vuka, kako vuka prepoznati, i što možemo učiniti da bismo se osjećali sigurnijima. Koncizno osmišljena vježbenica postavlja pitanja o sigurnijim korisničkim profilima na društvenim mrežama, postavkama sigurnosti i privatnosti, ali i podsjeća roditelje na opasnost dijeljenja suviše informacija o djeci na internetu. Kratki kviz o sigurnosti na internetu te savjeti za gradnju čvrstih online temelja poticajno djeluju na čitatelje, velike i male, i nude novu perspektivu u šumi zvanoj 21. stoljeće. Ne dajte da vas zavaraju simpatični praščići - ako o izazovima virtualnog svijeta još niste razmišljali, ova knjiga najprije će vas preplašiti, a tek onda i educirati i potaknuti na jačanje povjerenja u odnosu dijete-roditelj, ali i na izgradnju sigurnijih kućica na internetu - ne zato što je zabavno nadmudriti zločestog vuka, nego zato što je osjećaj sigurnosti neophodan za rast svake osobe, bez obzira na njezine godine.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...