Preskoči na glavni sadržaj

Za najbolje stvari treba vremena

U posljednje vrijeme napeta sam, zabrinuta i iscrpljena. Juraj mi oduzima svaki atom snage po noći, a Franka me borbama moći cijedi po danu. Ponekad zbog teškoća i svoje nestrpljivosti zaboravimo da je život takav - ponekad težak, ponekad blesav, ponekad svi imaju ruke umrljane pekmezom, a ponekad te zagrle i zaboraviš da ostatak svijeta postoji.

Istina jest - za najbolje stvari treba vremena - i na to me Uskrs uvijek podsjeti. Nakon samoće, gubitka, mraka, slabosti, muke dolazi uskrsnuće, sloboda koju nam je Isus darovao - na nama je samo da ju cijenimo i da se svakog dana svog života trudimo voljeti kao što je On nas volio.

Zato, ovakve obiteljske dane ispunjene mirom, i to ne onim tihim, nego onim razdraganim, glasnim i nježnim želim vam od srca. Sretan Uskrs!






Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...
Objavi komentar
Pročitajte više

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...
Objavi komentar
Pročitajte više

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...
Objavi komentar
Pročitajte više

The 90s (6)

Ovih dana mislim na Hrvoja. Hrvoje je moj stariji bratić i čudno je da odjednom mislim o njemu, jer nema ga već dvadeset i tri godine. Zapravo, duže ga nema nego što ga je bilo na ovom svijetu. Ovih dana nije me na njega sjetio ni datum (rođendane je slavio u svibnju, sestricu smrt dočekao u ožujku), a ni određeni događaj - tek filmovi koje volim, svakodnevna ja (volio bi me, kakva god da jesam), glad za pop kulturom koja me oblikuje, nadahnjuje, koja izoštrava moja osjetila i vještinu za prepoznavanje ljepote u svijetu. Hrvoje je bio veliki filmofil - gotovo sve svoje najdraže filmove gledala sam s njim, u njegovoj kućnoj videoteci (po zidovima su bili filmski plakati, na policama VHS kazete). Obožavao je Scully, a ja Muldera. Voljela sam " Čahuru " i " Bezdan ", koji su neprestano bili na TV programu, a on " Men in black ". Neki od omiljenih filmova bili su nam i " Twister " i " Jurski park " - ukratko, otkad znam za sebe, istina je b...
Objavi komentar
Pročitajte više