Čini se da mi je nered u stanu postao kroničan jer sam u knjižnici zgrabila ovu knjigu, popularnu knjigu Meika Wikinga (really?) o danskom receptu za sretan život kojoj sam odolijevala godinama. Istina, bila je kraj pulta knjižničara, i njene već izlizane korice gotovo su me molile da ih strpam u torbu i uštedim si vrijeme provedeno u knjižnici, a vrijeme je novac, složili bi se i Danci, vjerujem.
Kažu, Danci su jedna od najsretnijih nacija iako sunce ne vide od listopada do ožujka, a njihov recept za sreću je hygge. Umjetnost stvaranja intime, duševne ugode, potpune neopterećenosti brigama, uživanje u svemu što djeluje umirujuće - ta čarobna vještina koju Danci svakodnevno prakticiraju i na kojoj im cijeli svijet zavidi.
Kaže gospon Wiking da su Danci prvi u Europi po potrošnji voska, i da 28% njih svakodnevno pali više svijeća. Pa hajde, da vidimo. Jedna upaljena. Franka ushićeno dolazi, puše u nju i pjeva Happy birthday. OK, taj ugodni hygge je bar kod nekoga aktiviran tom svijećom. Pitam se imaju li Danci uopće djecu, i ako imaju, kako uz njih uspijevaju održati tu romantičnu atmosferu. Valjda postoji knjiga i o tome.
Dok gledam igračke po podu, a Danska se penje na popisu zemalja koje bih željela doživjeti live, jer tko ne bi volio posjetiti jednu utopiju, shvaćam da me i samo listanje ove knjige živcira, jer ja ne mogu precrtati taj hygge na svoj život. Budimo realni, Danci mogu bezbrižno uživati u ispijanju toplih napitaka pokriveni dekicama jer žive u zemlji kojom doista teku med i mlijeko - ta hygge na norveškom i znači "blagostanje". Njihov životni standard galaksijama je daleko od našeg - oni rado plaćaju porez jer ga država troši na pametan način - autoceste, zdravstvo i obrazovanje potpuno su besplatni, štoviše, svi studenti, pored besplatnog školovanja, imaju i pravo na džeparac od države koji je veći od moje plaće. Da, nije u šoldima sve, ali kladim se da se Dankinje ne trse da kuhaju nekoliko jela na dan svojoj tvrdoglavoj i izbirljivoj djeci (djeca su im savršena, da se razumijemo), a da im kućanske poslove obavljaju pomoćnice ili roboti, što li već postoji u tim skandinavskim utopijama. Sigurno ne odu piškiti u kupaonicu pa usput vide da je kada puna kamenca, pa ju očiste, pa kad su već očistile kadu, očiste i ostatak kupaonice. Sigurno ne usisavaju svaki dan jer se mrvice po podu čarobno stvore čak i kad nitko ne konzumira kekse i slične kerefeke. Sigurno ništa ne moraju. Ne moraju nazvati pedijatra, ni naručiti se kod hematologa, ne moraju telefonirati sa svekrvom, ne moraju polagati glupe ispite, ne moraju smišljati strategije nagovaranja djeteta da opere zube. Sigurno im je odjeća uvijek čista i opeglana, i sigurno ih ne izluđuje to što je sve u danu natempirano - tko kada jede, spava, kaka ili piški. Umorna sam od moranja. Od trebanja. Od majčinstva (smijem li to uopće izreći?). Nedostaje mi dokolica, dolce far niente, ćeifiti, taj hygge. Želim cijeli dan provesti u krevetu, čitati knjige i jesti čips, i piti kavu, i gledati serije, i ne oprati kosu, i ne morati ništa.
Kaže manifest hygeea: ambijent, prisutnost, užitak, ravnopravnost, zahvalnost, sklad, udobnost, primirje, zajedništvo, utočište. OK, imam osam od deset, nije to loše. Imam čokoladu, kavu, nježnog muža i hiperaktivnu djecu. Umjetnost, kažete? Valjda jest umjetnost pronaći u sebi mir i zadovoljstvo, a biti svima na raspolaganju. Možda mame nisu za klasičan hygge, možda ga one ne mogu naći - jer ga moraju stvoriti.
Možda ne jedemo cimet rolice za doručak, ne nosimo džempere i šalove, nemamo kamin i nikad ništa nismo skuhali na logorskoj vatrici, ali od kuhanja ručka ćemo napraviti igru, od kupanja prije spavanja tulum na kojem se slušaju Vatrogasci, naš hygge nije doma, nego na suncu, volimo zečiće i ptičice, ližemo previše sladoleda, smijemo se baljezganju nakon neprospavane noći, plačemo jer bi voljeli zaboraviti te neprospavane noći, i uživamo u beskrajnim zagrljajima. Još samo kad bismo to mogli brandirati pa da o tome čitaju i Danci, e, gdje bi nam bio kraj.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)