Dora the Explorer je amaterka u usporedbi s našom Frankom. Nisam još upoznala dijete koje toliko uživa promatrati lica ljudi, pa, po uzoru na njih, glumatati. Osim ljudi, interesira ju i sve što raste u zemlji ili je sa zemljom spojeno - od grančice ili opuška ona zna napraviti opće veselje! Nije nju donijela roda, ipak je ona dijete svojih roditelja - koji nisu ludi za ekstremnim sportovima niti za prekooceanskim letovima, ali koji vole vidjeti nešto novo. Pogotovo ako je to nešto novo nama pred nosom.
Budući da nam je Istra često baza ljeti, svako malo otkrijemo neko novo mjesto u njoj. Proteklih godina to su bili Vrsar i Motovun, a ove je red došao na Višnjan. Taj slatki mali gradić, koji ima tek nekoliko ulica i općina je u Poreštini, ima čak i svoju osnovnu i srednju školu, vrtić, banku i poštu, a svjetski je poznat po svojoj Zvjezdarnici Višnjan, nekada smještenoj u samom centru grada, a sada u selu Tičan kraj Višnjana. Nažalost, Zvjezdarnicu nismo vidjeli. Cesta do nje bila je zatvorena, a na kraju obilaznog puta (pet puta dužeg od uobičejenog puta!), dočekala nas je zabrana. Naime, prilazna cesta je očigledno sa svih strana izrovana, i ostavljena. Joj, Hrvatsko, nekada me tako razočaraš.
No, dobro. Kao podsjetnik na Zvjezdarnicu, u gradu se nalazi astronomska sunčana ura (ali ne i upute kako se koristi - za domaću zadaću proučiti sunčane satove za dummies). Kroz općinu Višnjan nekada je prolazila poznata željeznička pruga Parenzana, tzv. "vinska pruga" koja je povezivala Trst i Poreč, a bila je veoma važna za gospodarstvo ovog kraja jer su njome prevozili domaće vino i pršut do većih gradova na prodaju. I danas tim krajem sve vrvi od plodnih vinograda na crvenoj istarskoj zemlji, a okolnim mjestima vladaju prave istarske vile izgrađene od kamena, uz bazen, dakako. Bogat je to kraj, ali nije bogat i sam Višnjan. U samom mjestu vrijeme kao da je stalo, kao da je nekoć ondje sve vrvjelo od života, dok sad većina zgrada, koje su nekoć krasile lijepe škure i lijepe željezne ograde, stoji nijemo, napušteno.
Neću vam previše govoriti o povijesti Višnjana, ta imao je istu sudbinu kao većina mjesta na našoj obali. Vladali su njime svi koji su onuda prošli, a zidom je bio opasan sve do 18. stoljeća. Kao uspomena na to, i danas na ulazu u centar grada stoje vrata s lavom, izgrađena u doba Venecije. Na središnjem trgu nalaze se barokna loža, cisterna s vodom i bunarom, 28-metarski zvonik i župna crkva sv. Kvirika, djeteta mučenika i majke mu sv. Julite, koje naročito štuje pravoslavni narod, građena u neoklasicističkom stilu. Iz barokne lože pruža se predivan pogled na more, a simpatične ulice koje su nas ispratile s trga, pravi su razlog zašto vrijedi zastati u ovom ljupkom gradiću u kojem sam izmučila jednu tetu pekaricu molbom da mi opiše sve prepoznatljive istarske slastice. Izbarala sam naposljetku cukerančiće koji se, nakon pečenja, umaču u malvaziju i šećer i koji su nam popravili gorak okus u ustima koje je ostavilo gubljenje po Vižinadi u potrazi za Tičanom. Valjda je u Hrvatskoj ponekad jednostavnije doći do zvijezda, nego do znamenitosti. Croatia - full of life.
Awww ja sam rodom iz susjednog mjesta Kaštelira. Možda ste onuda prošli. Drago mi je da ste odlučili istražiti moj kraj ❤ *Vižinada
OdgovoriIzbrišiJesmo, jesmo, obišli smo!
Izbriši