Protekla dva tjedna, kao svaki pravi Hrvat koji živi od spajanja praznika, bila sam na godišnjem odmoru - i to u rodnim Našicama. Jer more je passe, bar za mene.
Dok drugi sanjaju o morskoj pjeni, ja sam mjesecima čeznula za godišnjim odmorom ondje gdje će mama birati tjedni meni (jer nije problem kuhanje, nego osmišljavanje jela!), a gdje će Franka uživati u slobodi poznatoj samo onima koji imaju baku na selu.
Ne trebaju mi ni putovanja na egzotične destinacije, skupi hoteli niti avioni, sretna sam kad sam s ljudima koje volim, i duboko sam uvjerena da je tako provedeno vrijeme najbolje ulaganje u sebe i u budućnost. Čitala sam, uživala u domaćem voću, trčala s Frankom kroz nasade aronije, skakala po lokvicama, pjevala sa svojim zborom, kafenisala sa sestrom i nećakinjom, čavrljala sa susjedima, promjenila frizuru (bolje da nisam, ali dobro - volim promjene pa ću je imati priliku opet mijenjati), a kao vrhunac godišnjeg odmora - Franku smo ostavili baki i djedu, a mi smo se vratili u stan na medeni mjesec - na kojem sam uspjela reorganizirati i oprati cijeli stan. Yes, I did. Radimo, kuhamo, spremamo, brinemo se o djetetu, navečer se srušimo iscrpljeni - zaboravimo da si nedostajemo u svoj toj strci. Mirna jutra na balkonu uz kavu i lude večeri uz vino i filmove ono su što svakom preporučujem - liječi dušu bolje od kamena, krša i masline!
Potpuno te razumijem. I mi smo ove godine odlučili ostati doma jer s 6mj bebom je prevelika tlaka. Tako svi uzivamo u miru i tome sto smo zajedno, a ne nuzno uz vodu 😁
OdgovoriIzbriši