Preskoči na glavni sadržaj

Proljetno spremanje

Nakon što smo ovog proljeća odlučili Franku ispisati iz jaslica, i to nakon šeste uzastopne upale uha zbog koje smo umalo završili na infuziji na pedijatriji, mogu se opustiti i donijeti nekoliko sitnih odluka koje mogu uljepšati moj život iliti, kako ja to zovem, obaviti unutarnje proljetno spremanje.

Što mogu danas, neću ostavljati za sutra - i to kako na poslu, tako i kod kuće. Nekada je očekivano nakon neprospavane noći zabušavati na poslu, ili odgađati pranje prozora tjedan dana, ali činjenica jest da nas svi ti odgođeni poslovi dočekaju kad tad, i tek nas onda uhvati panika od količine zadataka. Zato, polako, pomalo, sve se stigne - još danas!

Neću misliti na torticu! Volim slatkiše, a još više volim kolače, a više nego ih volim jesti - volim ih praviti! Međutim, iz zdravstvenih razloga trebala bih zabraniti šećeru približavanje na 500 metara, pa me ovakve ponude u knjižarama naprosto izluđuju!


Motivirat ću druge na čitanje! U posljednje vrijeme dala sam si zadatak - poticati druge na čitanje, pa su se moji rođendanski pokloni sveli na poklanjanje članskih iskaznica lokalne knjižnice, knjiga, bookmarkera ili dnevnika čitanja. Osim toga, raspačavam knjige iz svoje kućne biblioteke u tolikoj mjeri da ću morati potražiti pomoć stručnjaka u izradi prikladnog kataloga i sistema posudbe. Sve navedeno radim iz jednostavnog razloga - čitanjem se povećava inteligencija, poboljšava vokabular, koncentracija, postajete kreativniji i opušteniji, pa i zdraviji - a to sve želim svojim bližnjima! Plus, imam s kim raspravljati o knjigama!


Pit ću više vode! Davno su mi i baka i mama i doktor i muž i susjeda i... (nastavi niz) rekli da moram piti više vode, ali ja sam kao deva - u grbi mogu držati tu jednu čašu vode cijeli dan. No, svako malo, pročitam beauty savjet neke popularne žene, i opet se ispočetka namjerim na vodu. Jer, hej, ako Khloe Kardashian kaže da se treba hidratizirati - onda se to mora poslušati!


Donijet ću cvijeće u naš dom - nakon što operem one prozore s početka priče! Nisam poznata po uzgoju biljaka, naprotiv, ja sam cvijećo-ubojica (iako, ona zamija koju sam uzela u studenom itekako je na životu!), ali vjerujem da cvijeće uljepša svaki prostor! Trudit ću se ovog proljeća prigrliti prirodu u svom domu, kad ona mene već ne želi prigrliti vani. Peludi, molim te, budi milosrdna. Amen.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...