Preskoči na glavni sadržaj

Master-freakin'-chef

Gotovo svaku coffee break kolegice i ja završimo razgovorom o hrani - što se jede, što ne, što je praktično, što volimo, a što ne dolazi u obzir. Možda ne uživamo svi u kuhanju jednako, ali kuhati se mora - a kuhanje kad ste mama je jedna posebna kategorija. Mame danas pretjeruju sa zdravom hranom (jer zdrav način života je must - iako je ZNŽ zapravo dijeta (ah, totalno passe!), kako kaže Tena Štivičić), pa daju hrpe novca za bio ovo i bio ono, iako su kraj njih tržnice pune bakica koje prodaju domaće proizvode. Moje dijete ne jede chia sjemenke, niti je ikad probalo avokado - a bome, brate, nisam ni ja pa sam koliko-toliko narasla u odgovornog člana društva. Trudim se da naša prehrana bude u skladu s podnebljem u kojem živimo i da bude jednostavna, i, naravno, da obrocima prethodi kratka priprema. Organizirati se uz posao, spremanje i obveze, pola je uspjeha, pogotovo ako na umu imamo da me Franka svojim izmišljanjem oko hrane često sabotira. Ovo nije post samo za mame, ovo je post za sve koji vole omastiti brk i ne vole dugo stajati za štednjakom.


Na našem su jelovniku često složenci i variva iz jednostavnog razloga - mogu se pripremiti unaprijed! Omiljena nam je brza pita od sira i špinata, a u posljednje vrijeme često je na meniju varivo od poriluka - malo poriluka (može se zamijeniti i keljem) i domaće slaninice i milina!

Svako malo uhvatim se neke nove namirnice, da i nama i Franki bude zabavnije. U posljednje vrijeme od novotarija je luda za pohanim šaranom, a meni su zanimljivi bili vegetarijanski ćevapi od ječma. Ječam je podcijenjena namirnica koje su se naše bake dobrano najele, pa ako niste, isprobajte ga!


Kad smo kod novih namirnica, pravo nam je otkriće cikla koju smo do sada jeli isključivo u salati. U siječnju je Franka neprestano imala upale uha i nije ništa htjela jesti pa sam joj u pećnici ispekla ciklu, jer je iznimno zdrava i bogata vitaminima, i ona ju je smazala u rekordnom vremenu (note: vanish uklanja mrlje od cikle s odjeće)!


Iako sam tek nedavno Franku upoznala sa čokoladom, koju i dalje ne jede često, trudim se da i grickalice budu u domaćoj radinosti. Nije obožavatelj mliječnih proizvoda pa joj svježi sir spakujem u pecivo, da ga ni ne primjeti, a jedna od zdrsvih grickalica su i štapići od palente.

Na kraju dolazi desert, a ove zime često smo pravili muffine od banane, zobi i meda, koje je Franka krala s pladnja, a koji su i nama odgovarali uz popodnevnu kavicu!

Dobar tek!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...