Preskoči na glavni sadržaj

Master-freakin'-chef

Gotovo svaku coffee break kolegice i ja završimo razgovorom o hrani - što se jede, što ne, što je praktično, što volimo, a što ne dolazi u obzir. Možda ne uživamo svi u kuhanju jednako, ali kuhati se mora - a kuhanje kad ste mama je jedna posebna kategorija. Mame danas pretjeruju sa zdravom hranom (jer zdrav način života je must - iako je ZNŽ zapravo dijeta (ah, totalno passe!), kako kaže Tena Štivičić), pa daju hrpe novca za bio ovo i bio ono, iako su kraj njih tržnice pune bakica koje prodaju domaće proizvode. Moje dijete ne jede chia sjemenke, niti je ikad probalo avokado - a bome, brate, nisam ni ja pa sam koliko-toliko narasla u odgovornog člana društva. Trudim se da naša prehrana bude u skladu s podnebljem u kojem živimo i da bude jednostavna, i, naravno, da obrocima prethodi kratka priprema. Organizirati se uz posao, spremanje i obveze, pola je uspjeha, pogotovo ako na umu imamo da me Franka svojim izmišljanjem oko hrane često sabotira. Ovo nije post samo za mame, ovo je post za sve koji vole omastiti brk i ne vole dugo stajati za štednjakom.


Na našem su jelovniku često složenci i variva iz jednostavnog razloga - mogu se pripremiti unaprijed! Omiljena nam je brza pita od sira i špinata, a u posljednje vrijeme često je na meniju varivo od poriluka - malo poriluka (može se zamijeniti i keljem) i domaće slaninice i milina!

Svako malo uhvatim se neke nove namirnice, da i nama i Franki bude zabavnije. U posljednje vrijeme od novotarija je luda za pohanim šaranom, a meni su zanimljivi bili vegetarijanski ćevapi od ječma. Ječam je podcijenjena namirnica koje su se naše bake dobrano najele, pa ako niste, isprobajte ga!


Kad smo kod novih namirnica, pravo nam je otkriće cikla koju smo do sada jeli isključivo u salati. U siječnju je Franka neprestano imala upale uha i nije ništa htjela jesti pa sam joj u pećnici ispekla ciklu, jer je iznimno zdrava i bogata vitaminima, i ona ju je smazala u rekordnom vremenu (note: vanish uklanja mrlje od cikle s odjeće)!


Iako sam tek nedavno Franku upoznala sa čokoladom, koju i dalje ne jede često, trudim se da i grickalice budu u domaćoj radinosti. Nije obožavatelj mliječnih proizvoda pa joj svježi sir spakujem u pecivo, da ga ni ne primjeti, a jedna od zdrsvih grickalica su i štapići od palente.

Na kraju dolazi desert, a ove zime često smo pravili muffine od banane, zobi i meda, koje je Franka krala s pladnja, a koji su i nama odgovarali uz popodnevnu kavicu!

Dobar tek!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...