S nedjelje na ponedjeljak pao je prvi snijeg. Juraj je spavao, a Franka je otvorila oči, nesvjesna bjeline koja je zavodljivo mamila na prozor. "Jutro je, imam iznenađenje za tebe", rekla sam, a ona je bacila pokrivač sa sebe. Naime, samo dva dana ranije, na Božić, Franka je svečano obećala da nagodinu ("za svoj 8. Božić", bio bi točan citat) od Djeda Božićnjaka neće tražiti poklone, da će poželjeti samo snijeg. Prišla je prozoru, zgužvanih obraza, u pidžami, odmaknula zavjesu i viknula: "Pao je snijeg! Samo zbog mene!"
To je čarolija Božića - to je radost koju može donijeti samo dijete! "Da, samo zbog tebe!" nasmijala sam se, pa objesila kutove usana, pitajući se hoće li nagodinu Franka vjerovati u Djeda Božićnjaka, i u snijeg koji pada samo za nju, hoće li vjerovati u išta. Godine lete, i djeca već su ljudi, a vrijeme svima sudi, kaže ona pjesma. Zaustaviti vrijeme ne možemo - možemo samo pamtiti čarobne trenutke, one koje doživimo u svojoj nutrini, i možemo pamtiti ljude (i knjige) koji su u tim trenucima bili uz nas.
Bit će ovo kratka kompilacija best of knjiga koje sam pročitala u Godini čitanja. Čitala sam puno (i previše), a već na početku godine iznenadio me "Doručak" Dinka Mihovilovića. Kratki roman o ženi koja je odrasla u SOS selu jedan je od najmudrije napisanih (i uređenih) tekstova koje sam ikad čitala i nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Ove sam godine čitala puno publicistike na temu pisanja, i iako mi Kingova "On writing" jest koristila, ipak bih kao ovogodišnjeg favorita navela "Bird by bird" Anne Lamott, duhoviti savjetnik za sve koji se bave pisanjem koji je koristan i kao navigacijski alat na putu kroz život.
Ove godine nisam bila aktivan član book cluba "Klasičari" pa nisam često kao nekoć posezala za klasicima, ali daleko najbolji kojeg sam ove godine pročitala jest "Kad svijeće dogore" Sandora Maraia. Predivno napisan, vraća čovjeka u vremena kad nije bilo vrijednijeg od njegove riječi.
Nije lako napisati knjigu o kojoj će čitatelj razmišljati mjesecima, ali imala sam sreće - dvije su me knjige ove godine progonile. Obje su napisale zanimljive žene i književnice. Jedna od njih je "Štajga ili put u maglu" Ivane Šojat, a druga "Stolareva kći" Marine Vujčić. Obje na svoj način pišu o stvarima koje su mi važne i vjerojatno ću im se vraćati još puno puta.
Dotaknule su me i "Nešto drugo" Nastje Kulović, "Velika stvar" Mihaele Gašpar i "Okretište" Damira Karakaša - knjige koje nam dopuštaju da zavirimo u dušu drugog čovjeka, i da ju grlimo, dok ona to ni ne sluti.
Ove sam godine, na svoje iznenađenje, često posezala za kojekakvim ljubavnim pričama, tražeći onu epsku u kojoj ću se potpuno izgubiti. Svidjela mi se "Ljubav" Marine Šur Puhlovski u kojoj san guštala na morskon žalu, a plakala sam nad "Otokom nestalih stabala" Elif Shafak, knjigom koja krije već viđenu ljubavnu priču o zabranjenoj ljubavi, ispričanu na dirljiv i inovativan način.
Što se tiče omiljenih mi tema, ostala sam vjerna samoj sebi - ovisna sam o obiteljskim dramama, a najbolja od njih mi je bila "Večernja nelagoda" nizozemskog autora/autorice Marieke Lucas Rijneveld. Čudan i uznemirujuć je to roman o obitelji koja se nosi s gubitkom sina i brata, napisan iznimno uvjerljivo. Nećete spavati mirno noćima nakon čitanja ovog nagrađivanog remek djela.
I, za kraj, knjiga po kojoj ću definitivno pamtiti 2021. godinu je "Kad je moja prabaka bila mala" autorice Mateje Vukmir. Opraštam se s ovom godinom zadovoljna, uvjerena da sam stvorila nešto vrijedno, da su čitatelji (ali ne i izdavači) prepoznali dobru ideju i izvedbu (naklada je rasprodana u mjesec dana!). Ovim putem ponovno se zahvaljujem svima koji su mi pomogli u ostvarenju mog sna - Angeli Turkalj Vidaković, Miroslavu Šariću i Silviji Šokić.
Zbogom, 2021., bila si milostiva prema meni - zahvalna sam.
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)