Preskoči na glavni sadržaj

Mad about you baby

Ne žive svi ljudi opsjednuti glazbom i filmovima, ali oni najbolji - žive. Najboljim ljudima uvijek su filmske scene asocijacija na sve, oni uvijek vrte neku melodiju u glavi, ne boje se priznati koji šund od filma ili reality emisije su gledali sinoć, koja K-pop grupa im je guilty pleasure, i uvijek u rukavu imaju bar jednu kulturnu preporuku za sve željne preporuka. Tako mi je prijatelj na svom kućnom pragu (ah, ti rastanci knjiških moljaca uvijek potraju) tutnuo u ruke knjigu Paula Reisera, jer zna da sam opsjednuta kulturom devedesetih. Evo, evo, uzmi. Dobro, dobro. Ne znam ništa o tom Paulu Reiseru, ali daj ga amo!

Devedesete su je bile čarobno doba kad si na televizijskom programu imao tek nekoliko serija, i sve su bile humoristične, i zarazne, i oh so casual. Jedna od tih serija bila je i "Mad about you" sa spomenutim Paulom Reiserom u ulozi Paula i Helent Hunt u ulozi njegove supruge Jamie. Paul ne samo da je glumio glavnu ulogu, nego je bio i jedan od tvoraca serije, pa čak i theme pjesme. That's right! Ovaj obrazovani glazbenik odglumivši Modella u "Dineru" postao je glumac, a potom i producent, ali i pisac (u jednom je intervju rekao da je pisati počeo samo zato sto svoje ideje nije znao usmeno izložiti - ta sam! trebate čuti mene kad preporučujem knjige ljudima face to face...jao). 


Knjigu "Couplehood" napisao je u trenutku kad je "Mad about you" (1992.-1999.) bila na vrhuncu popularnosti, a posvetio ju je svojoj supruzi Pauli s kojom je u braku od 1988. (i s kojom je naknadno imao dvoje djece). "Couplehood" je knjiga o - pa, jasno je, životu u paru. Znam, znam što ćete reći, koga briga što on ima za reći o tome (i da, znam da celebrityjima plaćaju da pišu knjige o sebi jer ih mi, obični smrtnici, volimo čitati), ali valja naglasiti da je Paul Reiser prije svega komičar, i da čak i njegova novela o Victoria's secret katalogu čovjeku može uljepšati dan. Osim toga, ako gledamo "Couplehood" iz današnje pozicije, činjenica da su žena i muškarac u braku tri desetljeća dovoljan je razlog da se zainteresiram za njihovu priču i pročitam je za vrijeme pauze, gutajući svježi sir, naravno.

"We put a lot of pressure on cottage cheese. We've convinced ourselves it's a Miracle Food. If it's on your plate, you're on a diet. Doesn't matter what else is on the plate. It could be three cheeseburgers and a mountain of lard. Drop a scoop of cottage cheese on there - it's a Diet Plate."


U knjizi "Couplehood", bestseleru New York Timesa, Paul govori o the final frontier - daje praktične savjete kako prepoznati onu pravu, o svakodnevnim obvezama koje stoje na putu romantici, o zajedničkom tuširanju, zajedničkom čitanju novina, o dijeljenju jakne, o tajmingu i sebičnosti, o kućanskim poslovima ("There are things that nobody really likes, but one of you hates more than the other person does."), natjecanju parova u razgovoru tijekom večere ("It's like the Conversation Olympics."), o obvezama koje možete podijeliti ("It's a military operation, and the two of you are a precision drill team."), o svim mušicama koje imamo i koje naš bračni partner tolerira. Plus, ova knjiga je savršeni retro predmet za sve nostalgičare koji se vole prisjetiti telefonskih sekretarica, ispunjavanja adresara, slanja pošte i unajmljivanja videokazeta. Život je bio jednostavniji, čak i u paru, čini mi se.

"One of the reasons people get married is suntan lotion; you're going to need help. There are parts of your back that you simply can't get to by yourself, and quite frankly, no one is going to do it for you who isnt' married to you. "

"And for me, that is a great weekend. Doing Nothing. Shutting off the phones, lying on the couch with the woman of my dreams, and just reading - I can't really ask for more than that."


Iako su njegova trkeljanja fragmenti njegovog stand up nastupa, knjiga me ponukala da razmislim malo o svom životu u paru. Da se sjetim tog prepoznavanja onog pravog (Paul ima teoriju o tome, uključuje prste), trenutaka u kojima mi je muž prvi put ispričao svoje priče (Paul smatra da nakon nekog vremena znamo sve priče svog supružnika, ali ja kažem - s obzirom koliko pažljivo slušamo jedno drugo, neke priče ispričamo i nekoliko puta prije nego ih zapamtimo), svih njegovih mušica (npr., nikad nije siguran koja salata ide uz koje jelo, majice pegla s unutarnje strane, i njegovo kihanje najiritantnije je kihanje na svijetu) i svega što mu smeta na meni (kako uvijek primijeti kad ostavim mlijeko izvan hladnjaka, ali ne primijeti da bi krevet valjalo pospremiti!?), i svih nježnosti i svih planova, i svega izgovorenog i neizgovorenog, svih predbacivanja i čudnovatih komplimenata ("Izgledaš mršavije. Jesi bila na WC-u?"), načina na koji smo podijelili obveze (ne znam kako, ali ja sam izvukla deblji kraj - zadužena sam za kakanje i povraćanje), svega što me dovodi do zaključka - da, uvijek postoji bolje, možda i savršeno, netko s kim bi ples bio jednostavniji. Ali, let's be honest, nisam ni ja neka plesačica, a moja ruka tako fino stoji u njegovoj. On je moj čovjek. Nema tu pomoći.

"But the beauty part is, in any couple only one person has to be sane at a time."

"You have to appreciate these Little Things in life, because the Big Things may never get here, and then you've hung around for nothing."

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...