Preskoči na glavni sadržaj

Mad about you baby

Ne žive svi ljudi opsjednuti glazbom i filmovima, ali oni najbolji - žive. Najboljim ljudima uvijek su filmske scene asocijacija na sve, oni uvijek vrte neku melodiju u glavi, ne boje se priznati koji šund od filma ili reality emisije su gledali sinoć, koja K-pop grupa im je guilty pleasure, i uvijek u rukavu imaju bar jednu kulturnu preporuku za sve željne preporuka. Tako mi je prijatelj na svom kućnom pragu (ah, ti rastanci knjiških moljaca uvijek potraju) tutnuo u ruke knjigu Paula Reisera, jer zna da sam opsjednuta kulturom devedesetih. Evo, evo, uzmi. Dobro, dobro. Ne znam ništa o tom Paulu Reiseru, ali daj ga amo!

Devedesete su je bile čarobno doba kad si na televizijskom programu imao tek nekoliko serija, i sve su bile humoristične, i zarazne, i oh so casual. Jedna od tih serija bila je i "Mad about you" sa spomenutim Paulom Reiserom u ulozi Paula i Helent Hunt u ulozi njegove supruge Jamie. Paul ne samo da je glumio glavnu ulogu, nego je bio i jedan od tvoraca serije, pa čak i theme pjesme. That's right! Ovaj obrazovani glazbenik odglumivši Modella u "Dineru" postao je glumac, a potom i producent, ali i pisac (u jednom je intervju rekao da je pisati počeo samo zato sto svoje ideje nije znao usmeno izložiti - ta sam! trebate čuti mene kad preporučujem knjige ljudima face to face...jao). 


Knjigu "Couplehood" napisao je u trenutku kad je "Mad about you" (1992.-1999.) bila na vrhuncu popularnosti, a posvetio ju je svojoj supruzi Pauli s kojom je u braku od 1988. (i s kojom je naknadno imao dvoje djece). "Couplehood" je knjiga o - pa, jasno je, životu u paru. Znam, znam što ćete reći, koga briga što on ima za reći o tome (i da, znam da celebrityjima plaćaju da pišu knjige o sebi jer ih mi, obični smrtnici, volimo čitati), ali valja naglasiti da je Paul Reiser prije svega komičar, i da čak i njegova novela o Victoria's secret katalogu čovjeku može uljepšati dan. Osim toga, ako gledamo "Couplehood" iz današnje pozicije, činjenica da su žena i muškarac u braku tri desetljeća dovoljan je razlog da se zainteresiram za njihovu priču i pročitam je za vrijeme pauze, gutajući svježi sir, naravno.

"We put a lot of pressure on cottage cheese. We've convinced ourselves it's a Miracle Food. If it's on your plate, you're on a diet. Doesn't matter what else is on the plate. It could be three cheeseburgers and a mountain of lard. Drop a scoop of cottage cheese on there - it's a Diet Plate."


U knjizi "Couplehood", bestseleru New York Timesa, Paul govori o the final frontier - daje praktične savjete kako prepoznati onu pravu, o svakodnevnim obvezama koje stoje na putu romantici, o zajedničkom tuširanju, zajedničkom čitanju novina, o dijeljenju jakne, o tajmingu i sebičnosti, o kućanskim poslovima ("There are things that nobody really likes, but one of you hates more than the other person does."), natjecanju parova u razgovoru tijekom večere ("It's like the Conversation Olympics."), o obvezama koje možete podijeliti ("It's a military operation, and the two of you are a precision drill team."), o svim mušicama koje imamo i koje naš bračni partner tolerira. Plus, ova knjiga je savršeni retro predmet za sve nostalgičare koji se vole prisjetiti telefonskih sekretarica, ispunjavanja adresara, slanja pošte i unajmljivanja videokazeta. Život je bio jednostavniji, čak i u paru, čini mi se.

"One of the reasons people get married is suntan lotion; you're going to need help. There are parts of your back that you simply can't get to by yourself, and quite frankly, no one is going to do it for you who isnt' married to you. "

"And for me, that is a great weekend. Doing Nothing. Shutting off the phones, lying on the couch with the woman of my dreams, and just reading - I can't really ask for more than that."


Iako su njegova trkeljanja fragmenti njegovog stand up nastupa, knjiga me ponukala da razmislim malo o svom životu u paru. Da se sjetim tog prepoznavanja onog pravog (Paul ima teoriju o tome, uključuje prste), trenutaka u kojima mi je muž prvi put ispričao svoje priče (Paul smatra da nakon nekog vremena znamo sve priče svog supružnika, ali ja kažem - s obzirom koliko pažljivo slušamo jedno drugo, neke priče ispričamo i nekoliko puta prije nego ih zapamtimo), svih njegovih mušica (npr., nikad nije siguran koja salata ide uz koje jelo, majice pegla s unutarnje strane, i njegovo kihanje najiritantnije je kihanje na svijetu) i svega što mu smeta na meni (kako uvijek primijeti kad ostavim mlijeko izvan hladnjaka, ali ne primijeti da bi krevet valjalo pospremiti!?), i svih nježnosti i svih planova, i svega izgovorenog i neizgovorenog, svih predbacivanja i čudnovatih komplimenata ("Izgledaš mršavije. Jesi bila na WC-u?"), načina na koji smo podijelili obveze (ne znam kako, ali ja sam izvukla deblji kraj - zadužena sam za kakanje i povraćanje), svega što me dovodi do zaključka - da, uvijek postoji bolje, možda i savršeno, netko s kim bi ples bio jednostavniji. Ali, let's be honest, nisam ni ja neka plesačica, a moja ruka tako fino stoji u njegovoj. On je moj čovjek. Nema tu pomoći.

"But the beauty part is, in any couple only one person has to be sane at a time."

"You have to appreciate these Little Things in life, because the Big Things may never get here, and then you've hung around for nothing."

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...