Preskoči na glavni sadržaj

Kako partijati u tridesetima

Neki dan sam navršila 32 (riječima: trideset i dvije) godine, i baš taj dan sam shvatila da na čelu imam bore i da sličim na B'Elannnu Torres iz Star Treka. Ali, barem mi se vrat još dobro drži. Aha, in your face, Nora Ephron. Nisam mislila da će me starenje ikada zabrinuti, ta u mnogočemu sam jedva čekala da zađem u zrelije godine, ali ove godine sam baš baba - shvatila sam da godine jesu samo broj, jer se ja osjećam kao da mi je 132. Nicanje zubića (dva su pala) i besane noći uz mog dragog Jurja (da nije tako sladak...) svakodnevno od mene čine turobnog i živčanog Murtaugha - I'm too old for this shit. Pa ti imaj prvo karijeru, a onda djecu, eto ti na.


Kad imaš tridesetinešto godina (to se tako govori kad uđeš u tridesete), onda se neprestano dvoumiš trebaš li rođendan provesti zaključan u kupaonici dok je muž s djecom ili ga trebaš provesti s obitelji (s kojom si već svake minute svog života) i sve teže pronalaziš entuzijazam za slavlje. Da, teže, ali za rođendan ga ja uvijek pronađem - volim rođendane, ne mogu si pomoći. Treba slaviti, treba napraviti tortu, napuhati balone, treba upaliti glazbu, treba, jer život je kratak, i slavi, slavi svaki dan!

Evo kako sam ove godine ja proslavila.

Spremam police/Praznim ladice/Bacam stare stvari
Osim o slavlju i entuzijazmu, povodom rođendana uvijek promišljam o zdravlju i tome što mogu učiniti za sebe - da dugo poživim i dobro mi bude na Zemlji. Ove godine sam tako odlučila pobacati svu kozmetiku kojoj je istekao rok trajanja (teška srca rastala sam se od rumenila kojeg sam dobila za rođendan - prije dvije godine!!), zato sada posjedujem nekoliko hidratantnih krema, koje sve redom znaju je li dan, noć i koje sam godište (ljudi su me ovog rođendana obasipali njima, valjda je i više nego očito da mi je potrebna kozmetička pomoć da bih izgledala svježe), i maskaru, maskaru posjedujem, i ruž kojeg sam si kupila nedavno za 19 kn (kvaliteta, baby!), a koji gotovo da je identičan prirodnoj nijansi mojih usana. Žali, Bože, šminkanja, znam. Počastila sam se i novom frizurom, ali i novim sredstvom za čišćenje - Thievesom Youg Livinga koji je njihova najpoznatija mješavina (ulja eukaliptusa, limuna, klinčića, cimeta i ružmarina). Ukratko, to je koncentrat koji se koristi s vodom za čišćenje svih površina u domu, a potpuno je prirodan i siguran i za djecu, a miriše na Božić. Ako sve brišete s baby vlažnim maramicama, ili ne znate s čime biste čistili pod po kojem djeca pužu ili wc školjku koju koriste - nabavite Thieves. Ne, ja ga ne prodajem, ali postoje mnoge grupe na Facebooku putem kojih ga možete kupiti.

Dodaj malo boje u ovaj sivi dan
Kažu da se mama treba posvetiti sebi, samo nitko ne kaže kako da to učiniš, a da pritom ne usosiš pola rodbine, ni krive, ni dužne. Nimalo empatično, niti altruistično, uoči rođendana, na Dan žena počastila sam se s dva sata u frizeraju, tj. počastila me moja majka, aka baka servis. Hej! Dva sata! Svaka mama malog sisavca zna koliko je truda, planiranja i logistike potrebno za dva sata ondulacije kod frizera, ali što se mora, nije teško. Kažem uvijek da žena, kad je dosadna samoj sebi, mora promjeniti ili muža, ili frizuru. Ovog puta, iščekivala sam dogovoreni datum kod frizera kao ozebao sunce i s radošću se gledala čupavu u ogledalu - jer znala sam da će kaosu na glavi doći kraj. Zbogom, periko na jastuku, zbogom otpalim vlasima koje se poljepe po nogama, da ne kažem - po guzi, tijekom tuširanja! Kupila sam Fitoval šampon, obojala i skratila kosu - stara frizura, ali nova ja - dušu sam odmorila, šteta što to ne mogu reći za tijelo.



A ja sam sunčanom stranom gradom hodao 
Ako me život s Frankom nečemu poučio to je da, kad su djeca najgora, nemoguća, neposlušna i kad misliš da ćeš sići s pameti, treba sve ostaviti i izvesti ih u šetnju. Zanemari vremenske prilike, ne brini o tome jesi li ih obukla dovoljno, samo izađi van. Sve i da padaju sjekire, bit će sretniji oni, a bome i ti. Proljeće njušim već tjednima (i kišem i grebem oči), i ima da ga iskoristimo!


Uhvati ritam
Svakog jutra, prvo što me Franka upita, tj. što mi zapovjedi jest - "Upali Baby shark!". Ako ne znate što je to, nemojte guglati, samo se smatrajte sretnima. Prokleto sretnima. Jer više mi nije smiješno, i više mi nijedna verzija nije simpatična, i više ne mislim da je to faza koju će ona brzo prerasti, jer Baby shark teror traje već četiri mjeseca. Jedino što voli više od Baby sharka je lizalo. That's it. Baby shark iskorijenio je svu glazbu iz našeg stana, ali kad je dan loš i kad su svi budni u pola 6 ujutro, nema druge nego se prikloniti ludilu i zapjevati iz sveg grla. Do do do do-do-do-do.

Samo ne daj nikada da nam ljubav bude navika
Uspjelo je i nešto Parnog valjka provući se kraj Baby sharka, primijetili ste sigurno. Pjesma Dok je tebe jedna mi je od dražih, na nju smo otplesali naš prvi bračni ples, i obećali da ljubav neće biti navika. I nije. Ne može biti. Svaki dan podrazumijeva veliki trud je jako je teško brinuti o dvoje djece nakon samo nekoliko minuta sna, ali još je teže održati skladan i strastven bračni život. Doduše, nemamo snage za svađu, ali ponekad nemamo niti za išta drugo. Srećom, sama pomisao na muža čini me mladom - ove godine slavit ćemo 18. godišnjicu ljubavi, a srce koje voli uvijek je mlado - pa je miran, još neko vrijeme zadovoljit ću se promjenom frizure.



Digni glavu/Ne daj se
Digni glavu. Ne daj se. Pjevaj Baby shark. 


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...