Preskoči na glavni sadržaj

Kako partijati u tridesetima

Neki dan sam navršila 32 (riječima: trideset i dvije) godine, i baš taj dan sam shvatila da na čelu imam bore i da sličim na B'Elannnu Torres iz Star Treka. Ali, barem mi se vrat još dobro drži. Aha, in your face, Nora Ephron. Nisam mislila da će me starenje ikada zabrinuti, ta u mnogočemu sam jedva čekala da zađem u zrelije godine, ali ove godine sam baš baba - shvatila sam da godine jesu samo broj, jer se ja osjećam kao da mi je 132. Nicanje zubića (dva su pala) i besane noći uz mog dragog Jurja (da nije tako sladak...) svakodnevno od mene čine turobnog i živčanog Murtaugha - I'm too old for this shit. Pa ti imaj prvo karijeru, a onda djecu, eto ti na.


Kad imaš tridesetinešto godina (to se tako govori kad uđeš u tridesete), onda se neprestano dvoumiš trebaš li rođendan provesti zaključan u kupaonici dok je muž s djecom ili ga trebaš provesti s obitelji (s kojom si već svake minute svog života) i sve teže pronalaziš entuzijazam za slavlje. Da, teže, ali za rođendan ga ja uvijek pronađem - volim rođendane, ne mogu si pomoći. Treba slaviti, treba napraviti tortu, napuhati balone, treba upaliti glazbu, treba, jer život je kratak, i slavi, slavi svaki dan!

Evo kako sam ove godine ja proslavila.

Spremam police/Praznim ladice/Bacam stare stvari
Osim o slavlju i entuzijazmu, povodom rođendana uvijek promišljam o zdravlju i tome što mogu učiniti za sebe - da dugo poživim i dobro mi bude na Zemlji. Ove godine sam tako odlučila pobacati svu kozmetiku kojoj je istekao rok trajanja (teška srca rastala sam se od rumenila kojeg sam dobila za rođendan - prije dvije godine!!), zato sada posjedujem nekoliko hidratantnih krema, koje sve redom znaju je li dan, noć i koje sam godište (ljudi su me ovog rođendana obasipali njima, valjda je i više nego očito da mi je potrebna kozmetička pomoć da bih izgledala svježe), i maskaru, maskaru posjedujem, i ruž kojeg sam si kupila nedavno za 19 kn (kvaliteta, baby!), a koji gotovo da je identičan prirodnoj nijansi mojih usana. Žali, Bože, šminkanja, znam. Počastila sam se i novom frizurom, ali i novim sredstvom za čišćenje - Thievesom Youg Livinga koji je njihova najpoznatija mješavina (ulja eukaliptusa, limuna, klinčića, cimeta i ružmarina). Ukratko, to je koncentrat koji se koristi s vodom za čišćenje svih površina u domu, a potpuno je prirodan i siguran i za djecu, a miriše na Božić. Ako sve brišete s baby vlažnim maramicama, ili ne znate s čime biste čistili pod po kojem djeca pužu ili wc školjku koju koriste - nabavite Thieves. Ne, ja ga ne prodajem, ali postoje mnoge grupe na Facebooku putem kojih ga možete kupiti.

Dodaj malo boje u ovaj sivi dan
Kažu da se mama treba posvetiti sebi, samo nitko ne kaže kako da to učiniš, a da pritom ne usosiš pola rodbine, ni krive, ni dužne. Nimalo empatično, niti altruistično, uoči rođendana, na Dan žena počastila sam se s dva sata u frizeraju, tj. počastila me moja majka, aka baka servis. Hej! Dva sata! Svaka mama malog sisavca zna koliko je truda, planiranja i logistike potrebno za dva sata ondulacije kod frizera, ali što se mora, nije teško. Kažem uvijek da žena, kad je dosadna samoj sebi, mora promjeniti ili muža, ili frizuru. Ovog puta, iščekivala sam dogovoreni datum kod frizera kao ozebao sunce i s radošću se gledala čupavu u ogledalu - jer znala sam da će kaosu na glavi doći kraj. Zbogom, periko na jastuku, zbogom otpalim vlasima koje se poljepe po nogama, da ne kažem - po guzi, tijekom tuširanja! Kupila sam Fitoval šampon, obojala i skratila kosu - stara frizura, ali nova ja - dušu sam odmorila, šteta što to ne mogu reći za tijelo.



A ja sam sunčanom stranom gradom hodao 
Ako me život s Frankom nečemu poučio to je da, kad su djeca najgora, nemoguća, neposlušna i kad misliš da ćeš sići s pameti, treba sve ostaviti i izvesti ih u šetnju. Zanemari vremenske prilike, ne brini o tome jesi li ih obukla dovoljno, samo izađi van. Sve i da padaju sjekire, bit će sretniji oni, a bome i ti. Proljeće njušim već tjednima (i kišem i grebem oči), i ima da ga iskoristimo!


Uhvati ritam
Svakog jutra, prvo što me Franka upita, tj. što mi zapovjedi jest - "Upali Baby shark!". Ako ne znate što je to, nemojte guglati, samo se smatrajte sretnima. Prokleto sretnima. Jer više mi nije smiješno, i više mi nijedna verzija nije simpatična, i više ne mislim da je to faza koju će ona brzo prerasti, jer Baby shark teror traje već četiri mjeseca. Jedino što voli više od Baby sharka je lizalo. That's it. Baby shark iskorijenio je svu glazbu iz našeg stana, ali kad je dan loš i kad su svi budni u pola 6 ujutro, nema druge nego se prikloniti ludilu i zapjevati iz sveg grla. Do do do do-do-do-do.

Samo ne daj nikada da nam ljubav bude navika
Uspjelo je i nešto Parnog valjka provući se kraj Baby sharka, primijetili ste sigurno. Pjesma Dok je tebe jedna mi je od dražih, na nju smo otplesali naš prvi bračni ples, i obećali da ljubav neće biti navika. I nije. Ne može biti. Svaki dan podrazumijeva veliki trud je jako je teško brinuti o dvoje djece nakon samo nekoliko minuta sna, ali još je teže održati skladan i strastven bračni život. Doduše, nemamo snage za svađu, ali ponekad nemamo niti za išta drugo. Srećom, sama pomisao na muža čini me mladom - ove godine slavit ćemo 18. godišnjicu ljubavi, a srce koje voli uvijek je mlado - pa je miran, još neko vrijeme zadovoljit ću se promjenom frizure.



Digni glavu/Ne daj se
Digni glavu. Ne daj se. Pjevaj Baby shark. 


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...