Preskoči na glavni sadržaj

Kako partijati u tridesetima

Neki dan sam navršila 32 (riječima: trideset i dvije) godine, i baš taj dan sam shvatila da na čelu imam bore i da sličim na B'Elannnu Torres iz Star Treka. Ali, barem mi se vrat još dobro drži. Aha, in your face, Nora Ephron. Nisam mislila da će me starenje ikada zabrinuti, ta u mnogočemu sam jedva čekala da zađem u zrelije godine, ali ove godine sam baš baba - shvatila sam da godine jesu samo broj, jer se ja osjećam kao da mi je 132. Nicanje zubića (dva su pala) i besane noći uz mog dragog Jurja (da nije tako sladak...) svakodnevno od mene čine turobnog i živčanog Murtaugha - I'm too old for this shit. Pa ti imaj prvo karijeru, a onda djecu, eto ti na.


Kad imaš tridesetinešto godina (to se tako govori kad uđeš u tridesete), onda se neprestano dvoumiš trebaš li rođendan provesti zaključan u kupaonici dok je muž s djecom ili ga trebaš provesti s obitelji (s kojom si već svake minute svog života) i sve teže pronalaziš entuzijazam za slavlje. Da, teže, ali za rođendan ga ja uvijek pronađem - volim rođendane, ne mogu si pomoći. Treba slaviti, treba napraviti tortu, napuhati balone, treba upaliti glazbu, treba, jer život je kratak, i slavi, slavi svaki dan!

Evo kako sam ove godine ja proslavila.

Spremam police/Praznim ladice/Bacam stare stvari
Osim o slavlju i entuzijazmu, povodom rođendana uvijek promišljam o zdravlju i tome što mogu učiniti za sebe - da dugo poživim i dobro mi bude na Zemlji. Ove godine sam tako odlučila pobacati svu kozmetiku kojoj je istekao rok trajanja (teška srca rastala sam se od rumenila kojeg sam dobila za rođendan - prije dvije godine!!), zato sada posjedujem nekoliko hidratantnih krema, koje sve redom znaju je li dan, noć i koje sam godište (ljudi su me ovog rođendana obasipali njima, valjda je i više nego očito da mi je potrebna kozmetička pomoć da bih izgledala svježe), i maskaru, maskaru posjedujem, i ruž kojeg sam si kupila nedavno za 19 kn (kvaliteta, baby!), a koji gotovo da je identičan prirodnoj nijansi mojih usana. Žali, Bože, šminkanja, znam. Počastila sam se i novom frizurom, ali i novim sredstvom za čišćenje - Thievesom Youg Livinga koji je njihova najpoznatija mješavina (ulja eukaliptusa, limuna, klinčića, cimeta i ružmarina). Ukratko, to je koncentrat koji se koristi s vodom za čišćenje svih površina u domu, a potpuno je prirodan i siguran i za djecu, a miriše na Božić. Ako sve brišete s baby vlažnim maramicama, ili ne znate s čime biste čistili pod po kojem djeca pužu ili wc školjku koju koriste - nabavite Thieves. Ne, ja ga ne prodajem, ali postoje mnoge grupe na Facebooku putem kojih ga možete kupiti.

Dodaj malo boje u ovaj sivi dan
Kažu da se mama treba posvetiti sebi, samo nitko ne kaže kako da to učiniš, a da pritom ne usosiš pola rodbine, ni krive, ni dužne. Nimalo empatično, niti altruistično, uoči rođendana, na Dan žena počastila sam se s dva sata u frizeraju, tj. počastila me moja majka, aka baka servis. Hej! Dva sata! Svaka mama malog sisavca zna koliko je truda, planiranja i logistike potrebno za dva sata ondulacije kod frizera, ali što se mora, nije teško. Kažem uvijek da žena, kad je dosadna samoj sebi, mora promjeniti ili muža, ili frizuru. Ovog puta, iščekivala sam dogovoreni datum kod frizera kao ozebao sunce i s radošću se gledala čupavu u ogledalu - jer znala sam da će kaosu na glavi doći kraj. Zbogom, periko na jastuku, zbogom otpalim vlasima koje se poljepe po nogama, da ne kažem - po guzi, tijekom tuširanja! Kupila sam Fitoval šampon, obojala i skratila kosu - stara frizura, ali nova ja - dušu sam odmorila, šteta što to ne mogu reći za tijelo.



A ja sam sunčanom stranom gradom hodao 
Ako me život s Frankom nečemu poučio to je da, kad su djeca najgora, nemoguća, neposlušna i kad misliš da ćeš sići s pameti, treba sve ostaviti i izvesti ih u šetnju. Zanemari vremenske prilike, ne brini o tome jesi li ih obukla dovoljno, samo izađi van. Sve i da padaju sjekire, bit će sretniji oni, a bome i ti. Proljeće njušim već tjednima (i kišem i grebem oči), i ima da ga iskoristimo!


Uhvati ritam
Svakog jutra, prvo što me Franka upita, tj. što mi zapovjedi jest - "Upali Baby shark!". Ako ne znate što je to, nemojte guglati, samo se smatrajte sretnima. Prokleto sretnima. Jer više mi nije smiješno, i više mi nijedna verzija nije simpatična, i više ne mislim da je to faza koju će ona brzo prerasti, jer Baby shark teror traje već četiri mjeseca. Jedino što voli više od Baby sharka je lizalo. That's it. Baby shark iskorijenio je svu glazbu iz našeg stana, ali kad je dan loš i kad su svi budni u pola 6 ujutro, nema druge nego se prikloniti ludilu i zapjevati iz sveg grla. Do do do do-do-do-do.

Samo ne daj nikada da nam ljubav bude navika
Uspjelo je i nešto Parnog valjka provući se kraj Baby sharka, primijetili ste sigurno. Pjesma Dok je tebe jedna mi je od dražih, na nju smo otplesali naš prvi bračni ples, i obećali da ljubav neće biti navika. I nije. Ne može biti. Svaki dan podrazumijeva veliki trud je jako je teško brinuti o dvoje djece nakon samo nekoliko minuta sna, ali još je teže održati skladan i strastven bračni život. Doduše, nemamo snage za svađu, ali ponekad nemamo niti za išta drugo. Srećom, sama pomisao na muža čini me mladom - ove godine slavit ćemo 18. godišnjicu ljubavi, a srce koje voli uvijek je mlado - pa je miran, još neko vrijeme zadovoljit ću se promjenom frizure.



Digni glavu/Ne daj se
Digni glavu. Ne daj se. Pjevaj Baby shark. 


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...