Volim reći da imam puno prijateljica - one iz djetinjstva, one iz škole, one s kojima sam probala prvu cigaretu, one s kojima sam prvi put obukla minjak, one koje su sa mnom učile na faksu, one koje sa mnom na poslu piju kavu - to su moje žene. Ipak, ne volim biti ranjiva pred njima, više bih voljela da me smatraju stupom u svom životu, ženom koju neće pokositi obični povjetarac, koja će kukati uz kavu, ali će hrabro ići naprijed.
Postoje žene koje zoveš prijateljicama, i postoje žene s kojima živiš u rodilištu.
To su žene koje, kad te nađu na Facebooku, pitaju: Jesi li to ti?, jer nikad te nisu vidjele našminkanu niti s raspuštenom, a kamoli sa čistom kosom. To su žene koje će ti ispričati priču o tome kako kao šesnaestogodišnjakinje nisu slušale mamu pa su nekom mutnom tipu do 25. rodile troje djece, a ti ćeš ih slušati bez trunčice osude. To su žene koje će te pitati kako je to biti zaposlena majka, jer nikada u životu nisu bile ništa drugo osim mame. To su žene koje ti neće morati opravdavati činjenicu da žive sa svekrvama, iako si ti oduvijek željela život suprotan njihovom. To su žene koje će šutjeti s tobom dok čekaš krvne nalaze svoje bebe i strepiš od njezina odvođenja na odjel pedijatrije. To su žene koje će te tješiti kad nalazi ne budu dobri, iako sa strahom čekaju svoj otpusni list. To su žene koje neće pomisliti da ne držiš do sebe, iako tumaraš po rodilištu bez grudnjaka i krvave spavaćice. Štoviše, te će ti žene reći: E, procurila si, hoćeš moj uložak? To su žene koje neće preokretati očima niti kad tvoja beba zaplače po pedeseti put u jednoj noći. To su žene koje će ti odnijeti pladanj od ručka jer znaju da te rez od epiziotomije jako boli, ili će od sestre zatražiti tabletu protiv bolova jer znaju kako bole stezanja maternice. To su žene koje će ti ponuditi svoj sok od šljive jer već treći dan nisi uspjela sestri odgovoriti potvrdno na pitanje: Je l' bila stolica? To su žene koje će pred tobom izdajati svoje bolne dojke, a ti ćeš im posuditi svoju izdajalicu da si olakšaju. To su žene koje te neće pitati zašto si plakala, niti će komentirati vrištanje koje su slušale iz rađaone. To su žene koje znaju koliku tragediju ti predstavlja svaki duži ostanak u bolnici, i koje će ti dodati maramicu i negodovati s tobom zbog nepristojnosti liječnika, i neće ti reći da dramatiziraš. To su žene koje će ti na odlasku od srca reći: Sretno!
Da, rodilište je najljepše mjesto na svijetu - mjesto gdje je žena ženi utjeha, gdje ženu vidimo u njenom najprirodnijem, a najboljem izdanju. Samo, zašto moramo doživjeti toliku bol da bismo bile slabe i ranjive, da bismo bezuvjetno suosjećale jedna s drugom, da bismo iskreno brinule jedna o drugoj?
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)