Priče iz rodilišta (2)

Volim reći da imam puno prijateljica - one iz djetinjstva, one iz škole, one s kojima sam probala prvu cigaretu, one s kojima sam prvi put obukla minjak, one koje su sa mnom učile na faksu, one koje sa mnom na poslu piju kavu - to su moje žene. Ipak, ne volim biti ranjiva pred njima, više bih voljela da me smatraju stupom u svom životu, ženom koju neće pokositi obični povjetarac, koja će kukati uz kavu, ali će hrabro ići naprijed.

Postoje žene koje zoveš prijateljicama, i postoje žene s kojima živiš u rodilištu.

To su žene koje, kad te nađu na Facebooku, pitaju: Jesi li to ti?, jer nikad te nisu vidjele našminkanu niti s raspuštenom, a kamoli sa čistom kosom. To su žene koje će ti ispričati priču o tome kako kao šesnaestogodišnjakinje nisu slušale mamu pa su nekom mutnom tipu do 25. rodile troje djece, a ti ćeš ih slušati bez trunčice osude. To su žene koje će te pitati kako je to biti zaposlena majka, jer nikada u životu nisu bile ništa drugo osim mame. To su žene koje ti neće morati opravdavati činjenicu da žive sa svekrvama, iako si ti oduvijek željela život suprotan njihovom. To su žene koje će šutjeti s tobom dok čekaš krvne nalaze svoje bebe i strepiš od njezina odvođenja na odjel pedijatrije. To su žene koje će te tješiti kad nalazi ne budu dobri, iako sa strahom čekaju svoj otpusni list. To su žene koje neće pomisliti da ne držiš do sebe, iako tumaraš po rodilištu bez grudnjaka i krvave spavaćice. Štoviše, te će ti žene reći: E, procurila si, hoćeš moj uložak? To su žene koje neće preokretati očima niti kad tvoja beba zaplače po pedeseti put u jednoj noći. To su žene koje će ti odnijeti pladanj od ručka jer znaju da te rez od epiziotomije jako boli, ili će od sestre zatražiti tabletu protiv bolova jer znaju kako bole stezanja maternice. To su žene koje će ti ponuditi svoj sok od šljive jer već treći dan nisi uspjela sestri odgovoriti potvrdno na pitanje: Je l' bila stolica? To su žene koje će pred tobom izdajati svoje bolne dojke, a ti ćeš im posuditi svoju izdajalicu da si olakšaju. To su žene koje te neće pitati zašto si plakala, niti će komentirati vrištanje koje su slušale iz rađaone. To su žene koje znaju koliku tragediju ti predstavlja svaki duži ostanak u bolnici, i koje će ti dodati maramicu i negodovati s tobom zbog nepristojnosti liječnika, i neće ti reći da dramatiziraš. To su žene koje će ti na odlasku od srca reći: Sretno!

Da, rodilište je najljepše mjesto na svijetu - mjesto gdje je žena ženi utjeha, gdje ženu vidimo u njenom najprirodnijem, a najboljem izdanju. Samo, zašto moramo doživjeti toliku bol da bismo bile slabe i ranjive, da bismo bezuvjetno suosjećale jedna s drugom, da bismo iskreno brinule jedna o drugoj?

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Pročitajte više

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Pročitajte više

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Pročitajte više

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...

Pročitajte više

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog