Preskoči na glavni sadržaj

Priče iz rodilišta (4)

Žena koja se u rodilištu nije niti jednom rasplakala, ništa nije napravila. Na ovom odjelu bolnice susreću se hormoni trudnoće s kaosom stvarnog svijeta i neizbježna je eksplozija emocija. Nekoga rasplače neljubazna sestra iz sobe za novorođenčad, nekoga rasplaču laboratorijski nalazi, a nekoga dokrajči mastitis. 

Nekoliko seansi plakanja sam već odradila - plakala sam na ginekologiji, plakala sam na pedijatriji, plakala sam pod tušem i za vrijeme posjeta - pa sam hrabro (mo'š mislit'!) odlučila ovo vrijeme iščekivanja pretvoriti u me-alone-time u kojem ću misliti samo o sebi, o tome što ću sa sobom u narednih nekoliko mjeseci, jer, kad dođem kući, vremena za sebe neću imati.


Istuširat ću se svaki dan. I oprat ću zube svaki dan. Dug je dan.

Ljubit ću svog muža svaki dan. I kad budemo najumorniji. Možda ne dugo, ali strastveno. Kao kad smo bili uspaljeni klinci.

Uspavljivat ću Franku kad god budem stigla. I pjevati joj More (Maestral), Anu (Prvi puta otkad pamtim iz Frozena), Tomicu (Tomica i prijatelji) i Amen, kao što sam joj i do sada pjevala prije nego utone u san.

Uključit ću Franku u sve aktivnosti brige o braci. Dodat će mi maramice, pokriti bracu, biti pažljiva i tiha dok braco beba Juja spava. Bar ću pokušati. I mazit ću je više nego ikada.

Neću skuhati ručak svaki dan. Bit će dana kad ću muža poslati po burek. Burek je OK.

Bar jednom u tri mjeseca posjetit ću frizera, i skratiti ispucane vrhove. Ili poludjeti i poželjeti opet pixie frizuru uslijed post trudničkog ispadanja kose.


Pit ću manje kave, i više vode. I uzimati vitamine. 

Nalakirat ću nekad nokte, makar ne budem išla nikuda.

Neću ući niti u jednu novu grupu za mame na Facebooku, štoviše, izaći ću iz njih nekoliko.

Pročitat ću bar jednu knjigu do kraja godine. Naći ću neku koja ima bar stotinjak stranica. Ma ne mora biti niti dobra. 

Neću praviti sendviče u 2 ujutro koliko god dojila i bila gladna. OK, možda samo tu i tamo. S majonezom. Jer dojit ću i bit ću gladna. Jako.

Bit ću strpljivija. Sjetit ću se da s djecom ništa ne ide na silu i po planu, za sve treba vrijeme. Dan po dan. Sjetit ću se. Moram!

Neću Jurja uspavljivati na rukama. Osim ako bude imao grčeve - onda ću ponoviti sve kao s Frankom, svjesno se upuštajući u beskrajna nunanja i besane noći. 

Pokušat ću uživati u beskrajnom nizu posjeta prijatelja i rodbine iako bih najradije stalno samo s mužem gledala u našu dječicu.

Bit ću živčana. I umorna. I raščupana. I sretna.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...