Kapetaničin morski dnevnik - dan osmi

Nisam rođena za spontanost. Volim sve isplanirati i nastrano uživam čak i u izjalovljavanju planova - jer tad dolazi do izražaja moja snalažljivost - tada na red dolazi plan b. Da, ja sam žena za plan b. Obožavam preispitivati svoje prioritete i oštriti svoju odlučnost - koja je vrlo podcijenjena vrlina, samo da se zna. 

No, otkad sam mama, morala sam prestati biti cura za planove, sad sam go with the flow mama, bar to pokušavam biti jer moja je djevojčica kraljica spontanosti, i koliko god imala izražene stavove i najdosljednije je dijete koje znam (ne, ona još uvijek ne govori), svakog dana nas iznenadi nekom novotarijom, i svojim osjećajem za moment. 

Jučer je na pola staze na plaži sjela i izula sandale, i iako mrzi stati bosa na pijesak, i ne može podnijeti da joj kamenčići uđu u sandalu, ustala se i samo u peleni prošetala cijelom plažom. Uzela sam je u ruke i odnijela do plićaka oprati joj prljave noge. Niti ne razmišljajući, zakoračila sam držeći je u naručju i našle smo se u moru, a ona se nakon samo nekoliko minuta vrištanja smirila, pa čak i nasmijala. Ostale smo se namakati više od pola sata, a ja sam uživala gledajući je kako se snalazi u toj sasvim novoj i nepoznatoj situaciji. Nije samo mahala rukama i nogama kao što većina djece čini - prolazila je rukom kroz vodu s iznimnom pažljivošću, čudeći se svakom mjehuriću, i osjećaju lakoće koji do tada nije doživjela. 

Nije to velika stvar (iako smo napokon ušutkali dosadne babe koje svakodnevno ispituju je li se dijete na moru napokon okupalo), ali još jednom nas je uvjerila da u životu ništa ne valja raditi na silu, jer za sve postoji svoje vrijeme, pa tako i za toliko joj omraženo kupanje u velikoj lokvici zvanoj more.