Preskoči na glavni sadržaj

Sreća je u malim stvarima (6)

Iako je vrijeme povoljno jedino za ležanje u debelom hladu, puno me stvari razveselilo proteklih dana!

Budući da sam na porodiljnom, cijelo ljeto slobodna sam raditi sve ono što ljudi rade na godišnjem odmoru! Užasno je vruće, a dok ne posjetimo morsku obalu, hladit će nas šetnje po rodnim Našicama, i maminom vrtu u kojem snivaju sve buduće kašice za našu bebačicu. Beremo maline, višnje i uživamo u suncu, jer vitamin D je itekako bitan za našu djevojčicu!


Našice su proteklog vikenda proslavile još jedan dan svog nebeskog zaštitnika - svetog Antuna Padovanskog. Obožavam taj dan - kad se rijeke ljudi sliju u naš grad i on postane centar svijeta. Nije kirvaj što je bio, ali kirvajski kolači uvijek su odlični!


Nedavno sam se nakratko vratila u srednjoškolske dane - organizirali smo i proslavili obljetnicu 10. godišnjice mature. Fina večera, uspomene na najljepše dane, puno fotografija, torta i DJ začinili su večer s veselom dječicom koja su odrasla u uspješne poslovne ljude, supružnike, mame i tate. Ponosna sam što su mi baš oni kolege!


Ovoga mjeseca za book club čitamo Kolijevku za macu američkog čudaka njemačkog podrijetla - Kurta Vonneguta. Za knjigu nisam nikad ranije čula, iako je jedan od klasika znanstveno fantastične literature. Autor u njoj ironizira znanstvena dostignuća i govori o neizbježnom kraju čovječanstva. Inače nisam obožavatelj znanstveno fantastičnog žanra, ali ova knjiga je uvrnuta na svoj način (moj omiljeni tip knjige) pa sam sretna jer sam je pročitala. Iako kratka i satirična, otkriva veliku istinu - mali čovjek iskoristit će sve i svašta za svoje probitke, ne vodeći računa o općem dobru - i to je ono što nas vodi k propasti.


Za kraj - sreća u nesreći. Zahvaljujući godinama, stresu i nepovoljnim vremenskim prilikama, jedan član moje obitelji morao je potražiti hitnu pomoć - što je samo po sebi neobično teško jer svi u mojoj obitelji mrze biti bolesni, ne vole doktore ni vidjeti i često će ljude uvjeravati da su im nalazi pogrešno protumačeni, ili da su tlakomjeri, rentgeni i drugi uređaji u kvaru odgovorni za njihovo tobože loše zdravstveno stanje. Hvala Bogu, ponoć u hitnoj ambulanti dočekali smo sretni, a ovu ću situaciju iskoristiti da sve vas, koji čitate, podsjetim da smo krhki i da ne bismo trebali jedni druge uzimati zdravo za gotovo. Volite svoje roditelje, svoju obitelj i prijatelje - zaboravite loše dane i probleme i uživajte u onome dobrome!

Primjedbe

  1. Baš sam jučer šetala pesu, naslonila se na drvo i pomislila "Bože, kako sam sretna u ovom trenutku, svi smo zdravi i sretni" jer zdravlje je stvarno najbitnije. Žao mi je zbog traume ali bitno da je sve super završilo!
    I OMG, mi smo isto godište :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...