Preskoči na glavni sadržaj

Sreća je u malim stvarima (5)

Svibanj je proletio! Obilježila ga je potraga za našim budućim gnijezdom (na tragu smo!), svadbena zvona, susreti sa starim prijateljima, tečaj za trudnice i slatka iznenađenja!


Jedna od boljih knjiga koje sam u posljednjih mjesec dana pročitala jest Bel canto američke književnice Ann Pattchet. Roman započinje rođendanskom zabavom za japanskog biznismena Katsumija Hosokawe, a na koju je on sam, kao i brojni uzvanici, pristao doći samo zbog obećanog nastupa sopranistice anđeoskog glasa, Roxanne Coss. Zabavu prekidaju teroristi koji upadaju u kuću domaćina, potpredsjednika jedne južnoameričke države, a čitatelj pred sobom ima zanimljivu priču o višemjesečnom suživotu taoca i terorista koji prezentira čitavu lepezu ljudskih odnosa. Knjiga je višestruko nagrađivana, i savršena za lijene ljetne dane na plaži.


Ako vas zanima nešto drugačija literatura, preporučujem Sretnu bebu Gine Ford, patronažne sestre s višegodišnjim iskustvom, koja stoji iza rasporeda koji, navodno, funkcionira za mame i za bebe. Volim se informirati i iako mi se osmišljavanje rasporeda hranjenja i spavanja bebe sada čini kao znanstvena fantastika, svaka informacija je dobrodošla. U knjizi je navedeno i koje stvarčice će budućim mamama i tatama trebati za brigu i higijenu djeteta, što je uvijek plus! Budući tata moje bebice čitao je, pak, Vodič za tate Colina Coopera, koji je idealan poklon za buduće tate, cijena mu je 149 kn, a u njemu tate mogu naučiti kako npr. promijeniti pelenu ili okupati bebicu!

Kad smo kod kupanja bebice, iznimno korisno bilo nam je predavanje patronažne sestre na tečaju za trudnice, kao i vježbe koje smo imali kroz pet dana, a koje su uključivale vježbe istezanja za trudnice, vježbe disanja koje pomažu prebroditi trudove te olakšavaju izgon, te vježbe za jačanje mišića zdjelice (što je korisno kako ženama, tako i muškarcima) - tečaj preporučujemo svim budućim roditeljima! A ako vas to ne uvjeri, možda će to učiniti ovaj poklon paket pun uzoraka kremica i drugih korisnih stvarčica za bebice i mamice, koji smo primili uz diplomu!




Putovali smo na dvije svadbe ovog mjeseca, od Đakova do Voćina. Pratili su nas sunce, kiša i duge, negdje je nedostajalo sarme, negdje smo susreli prijatelje iz Šibenika... Sve u svemu, uvijek je lijepo biti dio nečijeg vjenčanja! A i lijepo je omastiti brk svatovskim kolačima! Kad, pak, njih ponestane, uskakale su jagode - a najbolji kolač s jagodama meni i bebi je bio ledeni vjetar s jagodama!


Najljepši dan u mjesecu dan je kada idem na pregled, kad vidim svoju bebicu. Naša beba bez sumnje je jedna nesramežljiva djevojčica koja se sva izokrene šest puta za vrijeme ultrazvuka. Napredna je i zdrava, a ako mogu prosuditi prema nogatanju i mahanju ručicama, jako vesela i zadovoljna u maminom trbuhu. Nakon pregleda, šetali smo i Valpovom - voljela bih obići sve hrvatske dvorce - i proveli savršeni osječki dan u Zoološkom vrtu, te kasnije na ručku na Galiji (preporučujemo perkelt od soma). Što da vam kažem, pokušavamo iskoristiti vrijeme koje imamo samo za nas dvoje (iako jedva čekamo da nas bude troje!).








Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Šenoinim stopama

"Povrh starog Griča brda Kao junak lijep i mlad, Smjele glave, čela tvrda, Slavni stoji Zagreb-grad; Živ, ponosit, Jak prkosit, Kad slobode plane boj. Tko tu klikô ne bi: Slava, slava tebi, Zagreb-grade divni moj!" Prva je ovo strofa pjesme "Zagrebu", koju je Šenoa objavio u Vijencu 1872., a koja je samo jedna u nizu pjesama kojima je opjevao svoj voljeni grad - grad kojeg kao putnik namjernik gotovo nikada ne promatram u njegovoj suvremenosti, nego isključivo u tonovima starih Agramera, u sepiji prohujalih vremena. Kroz djela koji umjetnika koji su grad voljeli i sam mi grad postaje blizak pa sam uoči posjeta Zagrebu u ruke uzela "Zlatarovo zlato", lektiru koju sam spretno izbjegla u osnovnoj školi (još se sjećam nelegode na satu kod drage mi nastavnice Kristine Podmanicky...). "Ovu sam si knjigu kupila na dan kad sam postala viši savjetnik, 19.5.2021.", ispisala sam unutar korica zlatne knjige - činila se kao divan izbor za moj mali korak napri...