Šljokičasta žena

"Uživaj, ovo ti je posljednja prilika! Iskoristi ovo vrijeme, nikad nećeš imati toliko vremena za sebe!", samo su neki od savjeta kojima me obasipaju poznanici, mahom žene, majke, radnice. Nekakva me čudna tuga obuzima jer većina je moje trudnoće prohujala dok sam bila zauzeta stresnim stvarima kao što je kupnja stana, a sada, kada bih trebala uhvatiti posljednji vlak i počastiti samu sebe svime što volim, teško mi je stajati dugo na jednom mjestu, brže se uspušem, a o valunzima koji me preplavljuju neću niti govoriti. Na more izgleda ipak nećemo, nekako me želja napustila, iako bih dala sve za pola sata u morskoj vodi, u stanju koje se svakoj trudnici čini najbliže onom bestežinskom. Zato, nas troje pokušat ćemo uživati u svakom trenutku u našem slatkom rodnom gradu, čak i ako se živa popne na 37! Ljeto provodimo u Našicama, a jutarnju kavu u lokalnom bircu možda uskoro zamijeni kava u ugodnom hladu parka koji leži uz mauzolej obitelji Pejačević koji je sagradio...

Iako je vrijeme povoljno jedino za ležanje u debelom hladu, puno me stvari razveselilo proteklih dana! Budući da sam na porodiljnom, cijelo ljeto slobodna sam raditi sve ono što ljudi rade na godišnjem odmoru! Užasno je vruće, a dok ne posjetimo morsku obalu, hladit će nas šetnje po rodnim Našicama, i maminom vrtu u kojem snivaju sve buduće kašice za našu bebačicu. Beremo maline, višnje i uživamo u suncu, jer vitamin D je itekako bitan za našu djevojčicu! Našice su proteklog vikenda proslavile još jedan dan svog nebeskog zaštitnika - svetog Antuna Padovanskog. Obožavam taj dan - kad se rijeke ljudi sliju u naš grad i on postane centar svijeta. Nije kirvaj što je bio, ali kirvajski kolači uvijek su odlični! Nedavno sam se nakratko vratila u srednjoškolske dane - organizirali smo i proslavili obljetnicu 10. godišnjice mature. Fina večera, uspomene na najljepše dane, puno fotografija, torta i DJ začinili su večer s veselom dječicom koja su odrasla u uspješne poslovne l...

Po ne znam koju godinu po redu, opet mi se, baš u rođendanskom tjednu, svijet nasmijao u lice i učinio da se osjećam razočaranom u čitav ljudski rod. Kao da čovjeku nije dovopjno da u jednom danu ostari godinu dana. Nije taj osjećaj rezultat jednog nespretnog ili zlonamjernog pojedinca, nego me val razočaranja zapljusnio s raznih strana i rezultirao pravom erupcijom emocijama - što od jada, što od hormona. Ako ima imalo istine u onoj o trudnicama i ječmencima, posljednjih dana podijelila sam ih nekoliko.  Budi promjena koju želiš u svijetu, rekao je Gandhi, ali nije htio reći i:"...ali pomiri se s tim da druge nikada nećeš promijeniti". Koliko god se čovjek trudio biti dobar, biti svima na usluzi, biti pristojan, biti ponizan, ne može ne primijetiti zloću ili zavist, što li već ljude motivira, koje vrebaju svakodnevno. Stoga, ne želim poklone - za rođendan si želim mir u svijetu - ljude koji ne podmeću drugima noge, koji ne stavljaju zle riječi drugima u usta, ljude ...

Nema slađeg od posljednjih dana godišnjeg odmora - dana kad na raspolaganju imaš spavanje do mile volje, dobre filmove, stranice knjige koja se sama čita, sunce koje otapa snijeg i toplu kavu s prijateljicom. Posljednjih dana godišnjeg odmora noge sam protegnula do postolara (kojem uvijek nespretno želim platiti za usluge više nego on naplati - što zbog ljubavi prema šegrtu Hlapiću, što zbog bojazni da se sitni obrti ne ugase u ovo doba velikih trgovačkih centara) i knjižnice, najdraže mi knjižnice na cijelom svijetu. Našička knjižnica smještena je u dvorcu obitelji Pejačević koji je sagrađen 1812. godine, za vrijeme Vincencija grofa Pejačevića. Izgled dvorca mijenjao je grof Ferdinad Karlo Rajner, a njegov najslavniji stanovnici bili su grofovi Ladislav i Teodor Pejačević, djed i otac prve hrvatske skladateljice - Dore Pejačević, žene koja je živjela skromno, ali ispred svog vremena, skladajući glazbu u našičkom perivoju. Upravo zbog njegovih duša, cijenim tišinu dvorca i...

Koliko stvari u svom životu uzimate zdravo za gotovo - krevet u kojem spavate, osobu kraj koje se budite, doručak koji pojedete uz kavu, kolege s kojima radite, slobodne sate koje provodite u toplini svog doma? Prije nekoliko godina, i ja sam život uzimala zdravo za gotovo. Sada, trudim se živjeti tako da sam svakoga trenutka svjesna kolikim blagima me Otac daruje - suncem koje probija oblake, šetnjom šumom, kavom s kolegicom koju poznajem od malih nogu, ručkom koji mi suprug pripremi, božićnim drvcem kojim nas prijatelji iznenade. U to ime, danas dijelim (kao pravi sharer, kakav jesam) s vama nekoliko fotografija koje sam fotografirala ovog vikenda, dok sam uživala u toplom danu u lijepim Našicama.

Nakon povratka s godišnjeg odmora kojeg provodim doma, u Slavoniji, i koji je sve, samo na odmor, uvijek mi treba vremena da dođem k sebi, da si ispočetka priznam da je moj život ovdje. OK, kad je more toplo, a grad krcat mališanima, kad su na svakom koraku kreativni ljudi, predstave i ljetna kina - nekako se uspijem sabrati i uživati u životu. Sirota ja, znam! Ipak, volim svako malo preletjeti pogledom preko fotografija sakupljenih na tom malom odmoru i sretno uzdahnuti jer sam blagoslovljena svim tim dragim ljudima i mjestima. Slavonski Brod, Osijek, Našice - lijepa li je naša ravna Slavonija! A u brdovitom Šibeniku vrijeme brzo prolazi, a vremena mi kronično nedostaje za sve što bih htjela uraditi. Na poslu uživam u novom statusu, pojma nemam što radim - sve mi je novo i zanimljivo. Kupila sam dvoje cipele za vjenčanje, ovim tempom imat ću deset pari krajem rujna. Na nekoliko dana u Šibeniku me posjetila moja draga kumica s kojom smo jurili po gradu, a ...