Šljokičasta žena

Znate kako funkcioniram - ako svijetom knjigoljubaca vlada hype u vezi neke knjige, nema šanse da ću ja tu knjigu pročitati! U redu, postoji jedna iznimka od tog pravila - pročitat ću ju na prijedlog žena iz mog čitateljskog kluba. Ovaj put, Tihomira nas je usosila predloživši za veljaču "Lekcije iz kemije", debitantski roman Bonnie Garmus, koji je prodan u četiri milijuna primjeraka, koji je preveden na četrdesetak jezika, nagrađen brojnim nagradama i ekraniziran već godinu dana nakon objavljivanja. Ne mogu lagati, takvi me rezultati umiju isprovocirati da uzmem knjigu u ruke, ali iskustvo mi je pokazalo da me čitanje razvikanih naslova gotovo uvijek razočara. (Pa kaže! - "Mislila sam da si ti izuzetak, kako naivno, kako naivno...") Da bih samoj sebi susret s hitom "Lekcije iz kemije" učinila zanimljivijim, odlučila sam svoje dojmove zabilježiti tijekom čitanja. Dan prvi Na samom početku bilo mi je poznato samo da je riječ o prvom romanu šezdesetčetverogo...

Da se razumijemo, engleski jezik donekle kužim, francuski uspijem razumjeti svaku petu riječ u konverzaciji, njemački razumijem svaku desetu riječ napisanu, ali hrvatska narječja - tudum!  Kad sam kao djevojčica gledala Naše malo misto, nisam razumjela niti riječ, ali plakala sam kad je Bepina umrla, ma što plakala, bio je to pravi ugly cry - neutješna sam u suzama zaspala toga dana. Na more smo uvijek išli kod rođaka koji su Slavonci, pa je jedini dodir s dalmatinskim dijalektom bila moja prija, kako kažu Dalmatinci, Ines koja je ljetovala kod bake, susjede mojih rođaka u Svetom Petru. S Ines sam se godinama dopisivala, a kad prođe kroz Šibenik, obavezno popijemo kavu. Kad mi je s trinaest godina napisala da se opiturala , pa da je dobila jezikovu juhu od mame, nisam mogla ni registrirati o čemu ona to - pozvala sam mamu za tumača (mama mi nema pojma o stranim jezicima, ali narječja - rastura!). Moje znanje o dalmatinskim izrazima s godinama se samo neznatno povećalo u obujmu, i...

U strci oko potrage za stanom i selidbe, nisam uspjela družiti se s omiljenim mi djevojkama. Nadoknadila sam to ovaj vikend (uz oduševljenje mog dragog) gledajući epizode iz treće sezone. Znam da zvuči pretjerano, ali gledanje Gilmoreica ima za mene terapeutski učinak - čim čujem njihovo blebetanje, moj svijet je pun boja i s radošću mogu krenuti u novi dan. Pa, u to ime, evo nastavka Roryinih i Lorelainih modnih savjeta. 11. Moć nakita Gospođa Gilmore naučila nas je da je važno imati muškarca koji zna izabrati nakit, ili ga ukrasti - rekla bi Lorelai. No, bez obzira na to tko ga kupovao, nakit treba pažljivo birati jer on može podići i najdosadniju kombinaciju. 12. Moć ruža Jednako kao i pogrešan izbor nakita, i izbor pogrešne torbice ili nijanse ruža koji ne laska našem tenu može imati katastrofalne posljedice - s krivim ružem za usne možemo izgledati kao kurva, ili učiteljica. 13. Moć različitosti Usklađeni outfiti su don't - čak i ako ste jedan od bli...

U svojoj karijeri Framaša , imala sam priliku družiti se s mnogo svećenika. Kako sam bila među najmlađima i najznatiželjnijima u našoj zajednici, mlade sam fratre uvijek gnjavila pitanjima i provokacijama. Fra Smiljan bio je duhovni asistent Frame netom prije mog vremena, a o njemu se nadaleko pričalo da voli cigarete, da ide u diskoteku i ima CD kolekciju na kojoj bi mu svaki mladac pozavidio - ukratko, da je samo čovjek, kao i svaki drugi. Od fra Josipa naučila sam da čovjek nije rođen da bi bio sam i da nikad nije prekasno da otkriješ svoj poziv. Fra Igor uvijek je zračio veseljem i podsjećao da katolik ne smije biti čangrizav. Fra Bernardin inzistirao je na obrazovanju, i ja sam se počela diviti svakome tko ima želju uvijek iznova hraniti svoj um. Od fra Drageca sam naučila puno - i sjetim ga se svako malo, jer treba svaki dan slaviti, možda ti je zadnji. Fra Toni naučio me da su čudni putevi Gospodnji i da onaj tko pjeva dvostruko moli. Njegov brat, fra Nikola, pak, bio je moj prv...

" As you read a book word by word and page by page, you participate in its creation, just as a cellist playing a Bach suite participates, note by note, in the creation, the coming-to-be, the existence, of the music. And, as you read and re-read, the book of course participates in the creation of you, your thoughts and feelings, the size and temper of your soul." Ursula K. Le Guin Neki dan su se svi razbježali po svekrvinoj kući. Svekar se igrao daljinskim upravljačem, a ja sam zgrabila "Kućnu pomoćnicu" Freide McFadden, koja je siječanjski izbor našeg book cluba. "Koliko knjiga ti pročitaš godišnje?" pitao me svekar. "Ove godine sam pročitala skoro sedamdeset knjiga", rekla sam, znajući točan broj jer pročitano bilježim na Goodreadsu, i srameći se - svake godine nastojim pročitati manje knjiga nego godinu prije, jer to znači da sam si dopustila neko vrijeme za proučavanje knjige, za potpuno uranjanje. "I zapamtiš ih?", nastavio je. ...

Na televiziji je opet Sve o jednom dječaku. Gledala sam ga desetak puta. Toni Collette (morala sam guglati, nikad ne znam koja slova idu u duploj dozi) je kraljica. Obožavam Nicka Hornbyja, oduvijek, i Hugh Granta, ali nekako me sram gledati taj film nakon što sam gledala seksi film u kojem glavnu ulogu tumači taj slatki dječačić koji glumi Marcusa u filmu iz 2002. godine. Newness se zvao taj film, a Nicholas Hoult je seksi, hm, da, što sam ono htjela reći? Umorna sam pomalo. Popila sam danas tri kave, ali džabe, smorila me djeca, iako je bio dobar dan - bacali smo lišće radosno i stali u pseću kakicu - evo ti životne lekcije. Vrijeme leti, zar ne? Nicholas Hoult je sada dvadesetosmogodišnjak, a nisam više ni ja djevojčica. To da vrijeme leti, to mi je jasno i kad pogledam ovaj blog. Naime, vjerovali ili ne, na današnji dan prije šest godina napisala sam svoj prvi post. Bio je kratak, i govorio je o Katy Perry (otud all that glitter - nešto što vole djevojčice, nešto što ih ve...

Moja obitelj (doduše, samo njen ženski dio, jer tata se na prve znakove povuče u svoje odaje) ima naviku navečer sjesti pred televizor, pomno proučiti TV program pa izabrati neki film koji će tobože gledati. Kažem tobože, jer mi taj film ustvari nikad ne gledamo – kod nas se svako gledanje televizije pretvori u jednu dugu čoporativnu psihoanalizu koju provode sve od reda samouki psiholozi. Tko je u životu što učinio, je li požalio, na temelju kojeg motiva i s kojim posljedicama, i koji član obitelj je kriv za taj gen ili za taj nesretni obrazac ponašanja (ukratko, mama je uvijek kriva za sve) – to su smjernice naših razgovora, i svakome tko bi nas čuo učinilo bi se čudnim što su se u raspravi o banalnostima tonovi strastveno povisili, što su sugovornici ustali s kauča pa počeli koračati sobom poput profesora Baltazara, sve u nastojanju da dokažu svoju tezu ili, još češće, samo opovrgnu tuđu, ali mi vam nikad ne bismo priznali da se televizijska večer pretvorila u svađu – za nas je to d...

Osim što su me naučile sve o životu - da za akademski uspjeh nisu bitne samo dobre ocjene, nego i razne izvannastavne aktivnosti i korisno provedeno slobodno vrijeme, da ti majka može biti najbolja prijateljica, da je u redu zamoliti najbliže za pomoć kada ti je potrebna, da u ljubavnoj vezi treba znati što ti je prioritet i mnogim drugim stvarima - Gilmoreice su me naučile osnovnim modnim zakonitostima koje ću prezentirati u nekoliko postova. 1. Zločeste cure nose crveni lak za nokte - Kad se oslobodilo mjesto u Chiltonu za Rory, osim što joj je prepravila školsku uniformu, Lorelai je Rory nalakirala nokte crvenim lakom jer su cure u privatnim školama zapravo zločeste cure, a zločeste cure uvijek nose crveni lak. 2. Ne nosi odjeću na kemijsko čišćenje netom prije važnog događaja - Prije važnog događaj važno je pripremiti odjeću koju namjeravamo nositi, jer se netom prije polaska može dogoditi mnogo nepredviđenih stvari, a mi možemo na važan event otići odjeveni kao da smo...

U trećoj turi o Gilmoreicama govorim o vrlo važnim životnim lekcijama kojima su me naučile i bez kojih bih ja vjerojatno bila wanted kao kleptomanka, a depresiju nikad ne bih liječila čipsom i čokoladom. Ipak, neke lekcije čovjek usvoji tek kad ih osjeti na svojoj koži, a neke stvari ne može ne uzeti k srcu, bez obzira što je svjestan da svijetom hodaju ljudi koji ga na svakom koraku nastoje obeshrabriti i ubiti u pojam - iako bi bilo jednostavnije na svaku kritiku odgovoriti samo: 16. Ne kradi Svi se držimo one "Ne kradi", ali Rory, inače uvijek sva pristojna, pod stresom čudno reagira - u trenutku kada ju je Dean prvi put poljubio, ukrala je kukuruzni škrob, a kada joj je Mitchum rekao da nema talent za novinarstvo, s Loganom je ukrala jahtu i završila u buksi. Škrob je ostao lijepa uspomena, ali zbog ukradene jahte, odradila je 300 sati rada za opće dobro, pa pamet u glavu, folks ! 17. Žaluj Iako je pokušavala ignorirati prekid s Deanom, Rory je na kraj...

Svatko tko je gledao američke filmove zna da East Hampton predstavlja elitno mjestašce gdje newyorška krema provodi svoje vikende i ljeta. Upravo zbog te činjenice, Grey Gardens, imanje s nekad jednim od najpoznatijih vrtova u Americi, privuklo je toliku pažnju početkom '70.-ih godina, kad je majci i kćeri, objema imena Edith Bouvier Beale, sanitarna inspekcija zaprijetila deložacijom iz doma ukoliko svoju kuću s dvadesetosam soba, mačkama, rakunima, smećem i buhama ne očiste. Ove rođakinje Jacqueline Kennedy Onassis svojim su neobičnim životom privukle i pažnju dvojice filmaša koji su o njima snimili dokumentarac Grey Gardens 1975. godine, kojemu niti jedan drugi film nije nalik. U slučaju da ga pogledate, Velika i Mala Edie tako će vas zaintrigirati da ćete morati pogledati i HBO film Grey Gardens iz 2009. g., u kojem izvanredne Jessica Lange i Drew Barrymore oslikavaju glamurozan život koji je Bealove doveo do života u truloj vili. Ekscentriče majka i kći, osim što su...

Nakon poluprospavane usamljene noći, ustala sam na lijevu nogu, i ni doručak, ni pola litre kave nisu me doveli u normalu. Već sam kasnila na posao, kiša je lijevala, a meni je pogled zapeo za kiosk. Ne kupujem Cosmo često, najčešće ljeti kad imam potrebu za opsesivnim čitanjem svega i svačega na plaži, ali ovaj mjesec Cosmo slavi svoj 16. rođendan cijenom od 16 kn, pa rekoh - zašto ne? Prolistala sam ga za vrijeme pauze i odmah me natjerao da se zapitam - što bih poručila šesnaestogodišnjoj sebi? Suradnici Cosma na prvim stranicama pozivali su se na promašene zaljubljenosti, modne pogreške i lekcije roditelja koje su trebali poslušati, a ja sam odjednom shvatila - da imam priliku, ne bih šesnaestogodišnjoj sebi ništa poručila - to bi bilo besmisleno jer ona bi ionako bila predrska i previše uvjerena da sve zna da bi me uopće saslušala!  Nisu ti svi ljudi prijatelji - ponavljali su starci kao papige, a ja bih, kad god je trebalo, dala svoj maksimum za prijatelja. Sluša...

Kad se čitava godina čini kao niz sretnih događaja, nimalo uznemirujućih, a pogotovo ne tragičnih, onda ti bude žao da joj dođe kraj - priznajem, strah me započeti sve ispočetka! Ovog siječnja neću donositi nikakve novogodišnje odluke, niti planove, sa sobom ću ponijeti tek naramak malih životnih lekcija. Nisam u 2019. godini napravila ništa revolucionarno, ali neke stvari sam nedvojbeno utvrdila - npr., da nisam nimalo tolerantna, fleksibilna, niti strpljiva osoba. I to je OK. S tom spoznajom krećem naprijed, pomalo, korak po korak, dan po dan, boreći se sama sa sobom i s vjetrenjačama zvanima - Juraj i Franka (muž mi je uglavnom suborac, a ne protivnik). Osim tih samospoznaja, ove sam godine utuvila samoj sebi u glavu da je dječja dosada doista najbolja stvar na svijetu i više se nimalo ne grizem kad se ne igram sa svojom djecom (štoviše, kad Franka ponavlja "Doooosadnoooo mi jeeeeeee," malo se i smijuljim) - radost je obostrana jer se sve više znaju igrati sami sa sobom i...