Iako više nemam vremena svakodnevno gledati Gilmoreice, svaku jesen im se vratim, odgledam prve dvije sezone, koje su mi najdraže, i pronađem inspiraciju za crne dane (hm, koliko bi Luke Danes imao dark days da je žena?). I onda krene. Google sluša pa mi na svakom koraku nudi popis zvan "Rory Gilmore's Reading List" i razne clipove tobožnjih knjigoljubaca koji se gube u izračunima pročitanog s popisa i čude se Rory koja je toliko toga pročitala. Istina jest, a zna ju svatko tko je actually pogledao Gilmore Girls, da se na tom popisu ne nalaze knjige koje je Rory pročitala, nego knjige koje su spomenute u seriji (pa čak i ako je spomenuta samo njihova filmska verzija, kao npr. knjige Stephena Kinga), knjige koje je Lorelai čitala (npr. "The Dirt: Confessions of the World’s Most Notorious Rock Band" ili "Deenie" Judy Blume) ili knjige koje je Jess čitao ("The Electric Kool-Aid Acid Test" Toma Wolfea ili "Howl" Allena Ginsberga). Ovaj put, zagledala sam se malo pažljivije u taj popis i za oko mi je zapela jedna knjiga.
Zapela mi je za oko jer se ne mogu sjetiti njezina spomena u seriji, iako sam sve epizode svih sedam sezona (don't get me started o Netflixovim nastavcima) stotinjak puta. Da, da, tisuće ljudi na Internetu posvećeno je ovom čitateljskom izazovu, ali ni oni ne znaju ni u kojoj epizodi je spomenuta "Balzac i kineska mala krojačica" ni tko ju je čitao. Kako su me odgojili Poirot i Horatio Cane pomislila sam da ću, ako ju pročitam, iz konteksta romana prepoznati epizodu Gilmoreica u kojoj se krije referenca na nju. Neka istraživanje počne!
Misto radnje nije disco club, nego je Kina, i to u doba Kulturne revolucije Maoa Zedonga. Rekla bi moja prijateljica Renata iz Brazila:" Svaka zemlja ima svoj shit" - ovo je jedan od kineskih. Od 1966. do 1976., Kulturna revolucija imala je za cilj pod svaku cijenu sačuvati kineski socijalizam i istrijebiti svaku naznaku kapitalizma i tradicije. Uzgajivači opijuma u Maovom komunističkom režimu pretvorili su se u "siromašne seljake" zadužene za preodgoj gradskih intelektualaca. Dvojica momaka, protagonista romana, sa završenim trećim razredom srednje škole, kao djeca narodnih neprijatelja-znanstvenika i revolucionara-stomatologa, završili su na selu na preodgoju, daleko od škola i zapadnjačke kulture.
Ispričana iz perspektive jednog (bezimenog) od njih, priča govori o svakodnevici, strahovima i snovima dječaraca koji nastoje preživjeti surove uvjete rada na poljima riže i u rudnicima ugljena na planinama sečuanske pokrajine. U tom bezizlaznom razdoblju njihovih života, jedino što ih veseli je predivna kćer krojača (koja je poslužila za demonstraciju Pigmalionovog efekta), gledanje filmova u kinu (da bi ih prepričavali seljanima gladnima pripovijedanja) i kovčeg pun zabranjenih knjiga, kojeg sebično čuva njihov sudrug u preodgoju, razmaženi Očalinko.
"Zamislite nekog mladog devetnaestogodišnjaka, neiskusnog u ljubavi, koji je još drijemao u limbovima mladenaštva, i nije nikad upoznao ništa drugo osim revolucionarnog blebetanja o patriotizmu, komunizmu, ideologiji i propagandi. Odjednom, poput nekog uljeza, ta mi je mala knjiga govorila o buđenju želje, o zanosima, o nagonima, o ljubavi, o svim onim stvarima o kojima je svijet do tada ostao za mene nijem."
Nije ovo knjiga koja se spominje u Gilmoreicama, ali čitava je serija protkana lajtmotivom ove knjige - knjige nam nude bijeg, inspiriraju nas, transformiraju, osnažuju nas, priče spašavaju. Iako je kontekst ovog romana poprilično okrutan, Dai Sije na duhovit način prikazuje da je odgoj, odnosno, obrazovanje, dvosmjerna ulica te da uvijek imamo što naučiti jedni od drugih. Ako vam kažem da je knjiga djelomično autobiografska, bit će vam još primamljivija, zar ne? Dai Sije (u Kini se najprije navodi prezime pa ime) početak sedamdesetih proveo je na selu na preodgoju, a kasnije, kad ga je život (iliti kinematografija) odveo u Francusku, svoje je iskustvo odlučio pretočiti u knjigu, koju je, potom, sam adaptirao za film. Ako volite povijesne romane Amy Tan ili Lise See, ili ste fan knjiga kao što su "Fahrenheit 451" i "Kradljivica knjiga", nemojte propustiti ni ovaj kratki i pitki feel-good roman!
"Prišli smo kovčegu. Bio je svezan debelim konopcem od pletene slame, svezanim u križ. Oslobodili smo ga spona, i u tišini otvorili. U njemu je naša baterijska svjetiljka obasjala hrpe knjiga; veliki zapadni pisci dočekali su nas raširenih ruku: na njihovu čelu bio je naš stari prijatelj Balzac, s pet ili šest romana, a slijedili su ga Victor Hugo, Stendhal, Dumas, Flaubert, Baudelaire, Romain Rolland, Rousseau, Tolstoj, Gogolj, Dostojevski, i nekoliko Engleza: Dickens, Kipling, Emily Brontë. Kakvo je to bilo oduševljenje! Činilo mi se da ću se onesvijestiti u oblacima opijenosti. Vadio sam romane jedan po jedan iz kovčega, otvarao ih, gledao portrete pisaca, i predavao knjige Luu, Samo od toga što sam ih dotaknuo vrhovima prstiju činilo mi se da su moje ruke, koje su postale blijede, bile u dodiru s ljudskim životima.
- Ovo me podsjeća na prizor iz jednog filma - reče mi Luo - kad lopovi otvore kovčeg pun novčanica.
- Osjećaš li kako ti od radosti naviru suze?
- Ne. Osjećam samo mržnju.
- I ja. Mrzim sve one koji su nam zabranili te knjige.
Posljednja rečenica koju sam izgovorio me uplašila, kao da je negdje u sobi mogao biti skriven netko tko nas prisluškuje. Takva rečenica, izgovorena nepažnjom, mogla vam je donijeti nekoliko godina zatvora."
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)