Preskoči na glavni sadržaj

Top 5: I smell snow

Inače bih već na početku adventa posegnula za feel-good božićnim štivom, ali ove godine jesen je u meni ostavila brazdu koja vapi za drugačijom literaturom - za knjigama u kojima ledena i surova priroda igra glavnu ulogu. Knjige su to koje nam pružaju snažan osjećaj prostora, koje otkrivaju naše skrivene želje, zahvaljujući kojima na vidjelo izlazi naše primordijalno biće, koje je zatomila buka civilizacije. Knjige su to čiji reski zrak čisti naš um, a bjelina snijega ozdravlja naše tijelo.

1. U divljini - Jon Krakauer

"U travnju 1992. mladić iz dobrostojeće obitelji s istočne obale autostopom se zaputio na Aljasku i pješice krenuo sam, u divljinu, sjeverno od Mt. McKinleya. Četiri mjeseca poslije, skupina lovaca na losove pronašla je njegovo raspadnuto tijelo." Jon Krakauer, novinar i alpinist, 1992. je dobio zadatak napisati članak o tom mladiću za časopis Outside, a zadatak se pretvorio u opsesiju Chrisom McCandlessom, obrazovanim i pustolovnim momkom koji je, inspiriran Thoreauom, Tolstojem i Jackom Londonom, poželio dvije godine putovati zemljom i živjeti - od zemlje. U biografskom romanu Krakauer na dirljiv način isprepliće crtice iz svog života s onima iz McCandlessovog, pravdajući njegov pothvat, pa i smrt, koja se mnogima učinila kao posljedica njegove nepromišljenosti. Ova intrigantna knjiga o tijelu koje je skončalo u napuštenom autobusu na Stampede Trail-u, i o duši koja je na istom mjestu pronašla svoj mir, mijenja životne prioritete pa ju u ruke uzimajte s oprezom.

2. Zov divljine - Jack London

"Kad prvi put stade na hladno tlo, Bucku šape utonuše u nešto bijelo i kaštasto, veoma nalik na blato. On frknu i odskoči nazad. Jos više te bijele tvari padalo je ozgo. Stresao se, ali je na nju i dalje padalo. Znatiželjno onjuši pak liznu jezikom. Ujedalo je poput vatre, a učas bi se rastopilo. To ga je dovodilo u zabunu. Pokuša još jednom, a posljedak bijaše isti. Oni, koji su ga gledali, bučno se smijahu. Osjeti se postiđenim, ne znajući zašto. Prvi put u svome životu vidio je snijeg."

Ovaj kratki roman, jedan od omiljenih Chrisa McCandlessa, kod nas se svrstava u dječju književnost, usprkos nemilosrdnom prikazu preživljavanja u arktičkoj divljini. Priča je to o psu mješancu kojeg se otima iz gospodskog kalifornijskog doma i koristi za vuču saonica na putu do kanadskog Klondikea, mjesta koje je Jacka Londona inspiriralo na pisanje nekoliko kratkih priča i romana. Buck, protagonist romana, animalistička je verzija samog autora koji je kao mladić pošao do Klondikea kroz Aljasku u potrazi za zlatom, što roman čini nevjerojatno autentičnim i potresnim. Da bi preživjelo, nekoć naivno pseto primorano je odbaciti svoju pitomu narav i prigrliti nagon svojih predaka, a na svom putu sreće ljude koji predstavljaju i najgore i najbolje od čovječanstva. Naturalizam Jacka Londona predmet je brojnih rasprava, a svoj stav o njemu možete zauzeti tek nakon što pročitate ovaj klasik američke književnosti.


3. Cedrovi pod snijegom - David Guterson

"U međuvremenu, sjedio je licem okrenut prema vjetrom nošenom snijegu koji je već počeo prigušivati zvukove s ulice. Nadao se da će padati u neumjerenim količinama i otoku pridati onu nevjerojatnu zimsku čistoću, tako rijetku i dragocjenu, čistoću koje se s ljubavlju sjećao iz mladosti."


Već u prvom poglavlju jasno je - snijeg je sredstvo kojim David Guterson priziva blisku prošlost, kojim prikazuje čežnju za nevinošću malenog gradića okruženog šumom cedra, stabla poznatog po iscjeliteljskim svojstvima. Priča počinje desetak godina nakon Drugog svjetskog rata, i to suđenjem Kabuou Miyamatou, čovjeku dostojanstvena držanja, za ubojstvo Carla Heina, stasitog ribara i veterana Drugog svjetskog rata. Suđenje je privuklo pažnju svih stanovnika Amity Harbora pa tako i mjesnog novinara Ishmaela Chambersa, Carlovog vršnjaka i suborca, koji je nevidljivim nitima vezan za život optuženika i njegovih sunarodnjaka koji su nakon napada na Pearl Harbor otjerani iz svojih domova. Fragmenti sjećanja sudionika sudske rasprave podsjećaju na ljudskost koja je potisnuta tijekom ratnih zbivanja i pružaju nam povijesno ljubavnu fikciju epskih proporcija, koja je 1999. doživjela i svoju filmsku verziju. Guterson, učitelj po zanimanju, ovaj je nagrađivani roman ispisao u maniri velikih američkih pripovjedača kao što su Irving i Grisham, a pisao ga je deset godina, znajući da istina oslobađa, posebno kad istina otkriva sramotnu stranu američke povijesti.

4. Led - Ulla-Lena Lundberg

U jednom od najhvaljenijih finskih romana, utemeljenom na životu autorice, pastorove kćerke, mladi pastor Petter sa suprugom Monom i kćerkicom stiže u službu na finski otok na kojem obitava snažna zajednica Šveđana. Iako zajednica koja ga prima još osjeća posljedice Drugog svjetskog rata, silno je umilna, a pastor je uzorit i entuzijastičan, iako brzo shvaća da stanovnici Orarne nisu onakvi kakvima se prikazuju. Susjedna sela su u zavadi, ne vole svi stanovnici otoka osobna pitanja, a izmjena godišnjih doba vazda unosi nemir u njihovu svakodnevicu.

"Zanimljiv je taj led, da, premda si prevalio dalek put donde, on nikada ne izdrži tvoju težinu pokušaš li se vratiti istim putem."


Petter se sprijateljuje s pastorom susjednog mjesta, velikodušno ugošćuje rodbinu, a njegova supruga, vrijedna domaćica i poljoprivrednica, smatra da suprug za nju ne pronalazi dovoljno vremena. Ona je okretna i nestrpljiva žena, lik koji mi je odmah prirastao k srcu. Zahvaljujući njoj, mirisi kuhanog sleđa, toplih peciva i kave sveprisutni su u ovom ljupkom romanu o ledu koji obećava zimske radosti, ali i predstavlja prijetnju bezbrižnom životu na otoku.

5. Zimovanje - Emmanuel Carrere

"Nicolas se mnogo kasnije, sve dosad, dugo pokušavao prisjetiti posljednjih riječi koje mu je uputio otac."

Nije ovo knjiga za svakoga, moram reći. Kratki roman francuskog pisca počinje ležerno - otac odvozi desetogodišnjeg sina na zimske praznike koje će s razredom provesti u alpskom skijališnom centru. Međutim, introvertirani Nicolas neprestano je na udaru razrednih bullyja, a spas pronalazi u svojim osebujnim, ali pesimističnim maštarijama koje bi ga mogle koštati glave.

Carrere, novinar i scenarist, majstor je anksiozne atmosfere koja čitatelja drži napetim do posljednje rečenice, a knjiški moljci koji simpatiziraju dramatične tekstove, koje odlikuje nedovršenost, ne bi trebali propustiti "Zimovanje".

Napisano za Ziher.hr

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...