Preskoči na glavni sadržaj

Top 5: I smell snow

Inače bih već na početku adventa posegnula za feel-good božićnim štivom, ali ove godine jesen je u meni ostavila brazdu koja vapi za drugačijom literaturom - za knjigama u kojima ledena i surova priroda igra glavnu ulogu. Knjige su to koje nam pružaju snažan osjećaj prostora, koje otkrivaju naše skrivene želje, zahvaljujući kojima na vidjelo izlazi naše primordijalno biće, koje je zatomila buka civilizacije. Knjige su to čiji reski zrak čisti naš um, a bjelina snijega ozdravlja naše tijelo.

1. U divljini - Jon Krakauer

"U travnju 1992. mladić iz dobrostojeće obitelji s istočne obale autostopom se zaputio na Aljasku i pješice krenuo sam, u divljinu, sjeverno od Mt. McKinleya. Četiri mjeseca poslije, skupina lovaca na losove pronašla je njegovo raspadnuto tijelo." Jon Krakauer, novinar i alpinist, 1992. je dobio zadatak napisati članak o tom mladiću za časopis Outside, a zadatak se pretvorio u opsesiju Chrisom McCandlessom, obrazovanim i pustolovnim momkom koji je, inspiriran Thoreauom, Tolstojem i Jackom Londonom, poželio dvije godine putovati zemljom i živjeti - od zemlje. U biografskom romanu Krakauer na dirljiv način isprepliće crtice iz svog života s onima iz McCandlessovog, pravdajući njegov pothvat, pa i smrt, koja se mnogima učinila kao posljedica njegove nepromišljenosti. Ova intrigantna knjiga o tijelu koje je skončalo u napuštenom autobusu na Stampede Trail-u, i o duši koja je na istom mjestu pronašla svoj mir, mijenja životne prioritete pa ju u ruke uzimajte s oprezom.

2. Zov divljine - Jack London

"Kad prvi put stade na hladno tlo, Bucku šape utonuše u nešto bijelo i kaštasto, veoma nalik na blato. On frknu i odskoči nazad. Jos više te bijele tvari padalo je ozgo. Stresao se, ali je na nju i dalje padalo. Znatiželjno onjuši pak liznu jezikom. Ujedalo je poput vatre, a učas bi se rastopilo. To ga je dovodilo u zabunu. Pokuša još jednom, a posljedak bijaše isti. Oni, koji su ga gledali, bučno se smijahu. Osjeti se postiđenim, ne znajući zašto. Prvi put u svome životu vidio je snijeg."

Ovaj kratki roman, jedan od omiljenih Chrisa McCandlessa, kod nas se svrstava u dječju književnost, usprkos nemilosrdnom prikazu preživljavanja u arktičkoj divljini. Priča je to o psu mješancu kojeg se otima iz gospodskog kalifornijskog doma i koristi za vuču saonica na putu do kanadskog Klondikea, mjesta koje je Jacka Londona inspiriralo na pisanje nekoliko kratkih priča i romana. Buck, protagonist romana, animalistička je verzija samog autora koji je kao mladić pošao do Klondikea kroz Aljasku u potrazi za zlatom, što roman čini nevjerojatno autentičnim i potresnim. Da bi preživjelo, nekoć naivno pseto primorano je odbaciti svoju pitomu narav i prigrliti nagon svojih predaka, a na svom putu sreće ljude koji predstavljaju i najgore i najbolje od čovječanstva. Naturalizam Jacka Londona predmet je brojnih rasprava, a svoj stav o njemu možete zauzeti tek nakon što pročitate ovaj klasik američke književnosti.


3. Cedrovi pod snijegom - David Guterson

"U međuvremenu, sjedio je licem okrenut prema vjetrom nošenom snijegu koji je već počeo prigušivati zvukove s ulice. Nadao se da će padati u neumjerenim količinama i otoku pridati onu nevjerojatnu zimsku čistoću, tako rijetku i dragocjenu, čistoću koje se s ljubavlju sjećao iz mladosti."


Već u prvom poglavlju jasno je - snijeg je sredstvo kojim David Guterson priziva blisku prošlost, kojim prikazuje čežnju za nevinošću malenog gradića okruženog šumom cedra, stabla poznatog po iscjeliteljskim svojstvima. Priča počinje desetak godina nakon Drugog svjetskog rata, i to suđenjem Kabuou Miyamatou, čovjeku dostojanstvena držanja, za ubojstvo Carla Heina, stasitog ribara i veterana Drugog svjetskog rata. Suđenje je privuklo pažnju svih stanovnika Amity Harbora pa tako i mjesnog novinara Ishmaela Chambersa, Carlovog vršnjaka i suborca, koji je nevidljivim nitima vezan za život optuženika i njegovih sunarodnjaka koji su nakon napada na Pearl Harbor otjerani iz svojih domova. Fragmenti sjećanja sudionika sudske rasprave podsjećaju na ljudskost koja je potisnuta tijekom ratnih zbivanja i pružaju nam povijesno ljubavnu fikciju epskih proporcija, koja je 1999. doživjela i svoju filmsku verziju. Guterson, učitelj po zanimanju, ovaj je nagrađivani roman ispisao u maniri velikih američkih pripovjedača kao što su Irving i Grisham, a pisao ga je deset godina, znajući da istina oslobađa, posebno kad istina otkriva sramotnu stranu američke povijesti.

4. Led - Ulla-Lena Lundberg

U jednom od najhvaljenijih finskih romana, utemeljenom na životu autorice, pastorove kćerke, mladi pastor Petter sa suprugom Monom i kćerkicom stiže u službu na finski otok na kojem obitava snažna zajednica Šveđana. Iako zajednica koja ga prima još osjeća posljedice Drugog svjetskog rata, silno je umilna, a pastor je uzorit i entuzijastičan, iako brzo shvaća da stanovnici Orarne nisu onakvi kakvima se prikazuju. Susjedna sela su u zavadi, ne vole svi stanovnici otoka osobna pitanja, a izmjena godišnjih doba vazda unosi nemir u njihovu svakodnevicu.

"Zanimljiv je taj led, da, premda si prevalio dalek put donde, on nikada ne izdrži tvoju težinu pokušaš li se vratiti istim putem."


Petter se sprijateljuje s pastorom susjednog mjesta, velikodušno ugošćuje rodbinu, a njegova supruga, vrijedna domaćica i poljoprivrednica, smatra da suprug za nju ne pronalazi dovoljno vremena. Ona je okretna i nestrpljiva žena, lik koji mi je odmah prirastao k srcu. Zahvaljujući njoj, mirisi kuhanog sleđa, toplih peciva i kave sveprisutni su u ovom ljupkom romanu o ledu koji obećava zimske radosti, ali i predstavlja prijetnju bezbrižnom životu na otoku.

5. Zimovanje - Emmanuel Carrere

"Nicolas se mnogo kasnije, sve dosad, dugo pokušavao prisjetiti posljednjih riječi koje mu je uputio otac."

Nije ovo knjiga za svakoga, moram reći. Kratki roman francuskog pisca počinje ležerno - otac odvozi desetogodišnjeg sina na zimske praznike koje će s razredom provesti u alpskom skijališnom centru. Međutim, introvertirani Nicolas neprestano je na udaru razrednih bullyja, a spas pronalazi u svojim osebujnim, ali pesimističnim maštarijama koje bi ga mogle koštati glave.

Carrere, novinar i scenarist, majstor je anksiozne atmosfere koja čitatelja drži napetim do posljednje rečenice, a knjiški moljci koji simpatiziraju dramatične tekstove, koje odlikuje nedovršenost, ne bi trebali propustiti "Zimovanje".

Napisano za Ziher.hr

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...