Nigdje nisi star kao što se samom sebi činiš u ogledalu kuće u kojoj si odrastao. Pred tim ogledalom brisala sam suze nakon posjeta frizeru koji nije završio mojim zadovoljstvom (željela sam tad Rachel frizuru), u tom sam se ogledalu zadnji put ogledala prije odlaska na krizmu, pred njim sam se šminkala s prijateljicom prije prvih izlazaka u disko, i za famozne dočeke Nove godine, pred ogledalom sam telefonirala s tadašnjim dečkom, sada mužem, skrivajući se od staraca, nagledalo se to ogledalo i ukradenih poljubaca, susretala sam se s njim proteklih godina i promatrala svoje tijelo kako se mijenja, kako stari, kako se zaokružuje dok u njemu buja život - sve je to ogledalo prošlo sa mnom. Sladak je ono podsjetnik na bezbrižne dane mlađe verzije mene, kad su najveće muke bili ispit iz biologije ili matematike, dugo čekana SMS poruka ili živčani starci koji su sposobni smisliti pedeset zabrana u jednom satu. Ostarila sam, uskoro ću navršiti 32., ali pred svojim ogledalom, kad se malo bolje zagledam, dakako, još sam balavica pa ga rado posjećujem, ono me ne zna kao pretjerano zabrinutu i umornu mamu, i uživam u tom njegovom neznanju - pred njim, u kući svog djetinjstva, mogu opet biti - samo dijete.
Protekli tjedan proveli smo kod bake i djeda, pripremajući se za rođendan moje sestre, obilazeći drage ljude i lijepe Našice - puno smo šetali i čitali puno pričica - o medi. Naime, već neko vrijeme u našem kućanstvu vlada Medo Winnie zvani Pooh - malo pomalo, neplanirano, pojavio se na našim slagalicama, u našim knjigicama, na našim kockicama, tanjurićima, pa čak i na našoj daski za WC - postao je popularniji od samog Mickeya! Pogledali smo čak i film o odraslom Christopheru Robinu (ja sam gledala, muž je spavao) i zainteresirali se za poznatog Pooha i njegovog izmislitelja. Negdje u podsvjesti stajao mi je podatak da je Pooha izmislio neki engleski gospodin po uzoru na medvjedića svog sina Christophera Robina, ali imena tog gospodina nisam se mogla dosjetiti. Hvala Bogu na Googleu, jer ubrzo sam saznala sve o Alanu Aleksanderu Milneu. Bio je on poznat pisac i ranije, ali priče o Poohu zasjenile su sve njegove radove. Služio je u oba svjetska rata, pohađao Trinity, igrao kriket s J. M. Barriejem i Arthurom Conanom Doyleom, a prava na likove iz njegovih priča njegova je udovica prodala Stephenu Slesingeru, čija ih je udovica zatim prodala Disneyju, i sve ostalo je povijest. Puno toga Disney duguje i E. H. Shepardu koji je oživio Milneove likove svojim predivnim ilustracijama (Pooha je oslikao prema igrački svoga sina). Upravo te ilustracije poželjela sam pokloniti Franki, a i samoj sebi, pa je naša kućna biblioteka odnedavno bogatija za dvije nove knjigice - Winnie-the-pooh's Giant lift-the-flap book i samoj knjizi A. A. Milnea Winnie - the - Pooh (ova treća, pak, poklon je za našu slavljenicu).
Priče o Poohu Milne je smišljao je svaku večer, uspavljujući svoga sina, i učinila mi se ta knjiga predivnim podsjetnikom na djetinjstvo i očevu ljubav - na sve ono što čini jedno dijete sretnim djetetom koje će odrasti u odraslu osobu koja voli pričice o medi koji voli med i koji je uvijek vjeran svojim prijateljima, i koja će ih čitati - naglas - svojoj djeci, jer od Winnieja se uvijek puno toga može naučiti, on je baš takva vrsta medvjeda.
"What sort of stories does does he like?"
"About himself. Because he's that sort of Bear."
The Best Bear in all the world."
"It's best to know what you are looking for before you look for it."
"Like Rabbit, never let things come to you, always go out and fetch them."
"While you wonder what to do, sit down and sing a song."
"Do a good good thing without thinking about it."
"A little consideration, a little thought for others, makes all the difference."
Prekrasan post :)
OdgovoriIzbrišiBjež', Raymonde, everybody loves Winnie the Pooh :)
Izbriši