Preskoči na glavni sadržaj

Rules of Gilmore Girls marathon

Mogu vam reći da sam se poželjela malo svojih omiljenih Gilmoreica, koje, otkad sam mama, ne gledam često koliko bih željela. I gle! Svi su ih se zazežljeli, jer Netflix ih danas objavljuje world wide, ususret četirima novim epizodama! Nisam sklona nastavcima/filmovima serija čiji kraj sam dočekala i s njim se pomirila (uvijek nekako upropaste seriju - Veronica Mars je najbolji primjer), ali hej, nakon dugo vremena sestre i ja smo na okupu i bio bi red da odgledamo jedan pošteni Gilmore Girls maraton! OK, pogledat ćemo sigurno samo par epizoda i zaspati (taman kad ponestane čipsa), zato ih valja pomno izabrati. V. bi neku sa Jessom, i neku gdje Rory nema glupu frizuru (4. sezona, po njoj), D. bi neku gdje nema April - treća sezona it is! Meni su osobno omiljene prve dvije, ali preživjet ću uz Jessa i treću. U kasnijim sezonama Gilmoreice su se počele su se oblačiti po zadnjoj modi i postale su preurbane za Stars Hollow, a najgora sezona mi je šesta kada su veći dio sezone posvađane - to ne mogu ni gledati, srce me boli. Stoga, maraton, Gilmoreice style! Pa evo nekoliko pravila, ukoliko ga i vi planirati održati!

1. Throw caution to the wind!

Dakle, zaboravite na sve obveze - učenje, posao, dijete (baka servis is on) i gledanje može početi!


2. Don't answer the phone!

Uz bezbrižno stanje uma ne ide telefonska zvonjava, a to vrijedi i za Facebook dopisivanje V. s njenim imaginary boyfriendom (Bing Bong! Bing Bong!).

3. Eat a lot of junk food!

Kolači, čips, kokice, keksi, pizza, nabavite što god možete! Idealno bi bilo naručiti pizzu i kinesku hranu, uz gomile sladoleda i pop tartsa!


4. Mute it so you can mock it!

Gilmoreice svaki film isprdaju, to je njihov stil zbog kojeg su i obožavane u našoj kući. Srećom, znamo napamet svaki dijalog pa nećemo ništa propustiti dok budemo nezaustavljivo klafrale.


5. Friday night's alright for fighting!

Rezultati pretraživanja

Rezultati pretraživanjaFriday Night's Alright for Fighting

Prava movie night trebala bih se održavati svakog petka, ali budući da su moje omiljene djevojke - moje V. i D. - dislocirane od mene i da ja imam novu Gilmoreicu - Franku - dobro je i dok jednom godišnje održimo ovakav maraton i uživamo u baljezganju koje nitko osim nas, i Rory i Lorelai, ne razumije.

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...
Objavi komentar
Pročitajte više

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...
Objavi komentar
Pročitajte više

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...
Objavi komentar
Pročitajte više

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...
Objavi komentar
Pročitajte više

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...
Objavi komentar
Pročitajte više