Preskoči na glavni sadržaj

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people!

Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem!

Grace and Frankie
Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive Grace Potter koja je otpjevala intro, starije gospođe čiji muževi su dugogodišnji poslovni partneri, ali i, kako su im odlučili priznati nakon četrdeset godina braka, ljubavnici! Šokirane i bijesne, Grace, elegantna dama, i Frankie, hippy čudakinja, moraju sastaviti komadiće svog života i krenuti naprijed, ali i prevladati svoju netrpeljivost. Možda vas tema ne osvaja na prvi pogled, ali podatak da su glavne glumice neponovljive Jane Fonda i Lilly Tomlin vjerojatno hoće!


Younger
Ime Sutton Foster poznato je onima koji su gledali Bunheads odlične Amy Sherman Palladino. Ona je glavna junakinja i ove TV serije o samohranoj četrdesetogodišnjoj majci koja, zahvaljujući svom mladolikom izgledu, odluči uzeti svoj život u svoje ruke i ostvariti svoje mladenačke snove o karijeri u izdavaštvu. Osim Sutton, u seriji glume i Debi Mazar i Hilary Duff, a kostimografkinja je žena koja je zaslužna za outfite u Sex and the city. Zabavna serija uvjerit će vas u onu da nisu bitne godine, nego duh koji gajite u sebi!


Unbreakable Kimmy Schmidt
Ovo je serija koju sam čekala otkad je pala posljednja klapa serije 30 rock! Jedna od autorica serije o Kimmy, koju spašavaju iz kulta i koja pokušava život nastaviti u New Yorku, nezamjenjiva je Tina Fey. Kimmy uživa u svakodnevici, ne da se slomiti i nadahnut će vas da sreću pronalazite u malim stvarima!


Oznake:

Primjedbe

  1. Kristina9. lipnja 2015. u 20:32

    Neka je serijaaaaa. :D
    Imam ih hrpu na popisu, s nekima kasnim, neke tek krećem gledati, a svi su ih odgledali. No jedna stvar je konstanta - koliko god serija trenutno gledam, uvijek sam u potrazi za novim serijama.
    Skidam sve tri, pa ćemo vidjeti... :P

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. GlitterGirl9. lipnja 2015. u 21:00

      Tako i ja :) Neke pogledam samo par epizoda, na neke se odmah navucem, ali uvijek kopam i trazim! Sretno s gledanjem! ;)

      Izbriši
    2. GlitterGirl9. lipnja 2015. u 21:01

      Tako i ja :) Neke pogledam samo par epizoda, na neke se odmah navucem, ali uvijek kopam i trazim! Sretno s gledanjem! ;)

      Izbriši
    3. GlitterGirl9. lipnja 2015. u 21:09

      Tako i ja :) Neke pogledam samo par epizoda, na neke se odmah navucem, ali uvijek kopam i trazim! Sretno s gledanjem! ;)

      Izbriši
  2. Unknown10. lipnja 2015. u 16:37

    Znala sam da nisam smjela kliknuti na ovaj post sad u vrijeme ispitnih rokova, ali evo...serije se skidaju :)) I ja već godinama pokušavam naći dostojnu zamjernu Gilmoreicama, ali ne ide. Naprosto ne postoji bolja serija.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...
Objavi komentar
Pročitajte više

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...
Objavi komentar
Pročitajte više

Moj tjedan s Marilyn

Srela sam nekidan susjedu u knjižnici, i iako je došla je posuditi lektiru sinu, stigla me začuđeno pitati kada stignem čitati, pogotovo takve velike knjige - pogled joj je pobjegao na knjižurinu od osamstotinjak stranica koju mi je pružao knjižničar. "Zapravo, ne znam jesam li ikad pročitala baš ovako veliku knjigu", rekla sam, a knjižničar je dodao: "Sretno!", kao da polazim na ekspediciju na neistraženi teritorij. Nije ova knjiga zastrašujuća samo zbog velikog broja stranica - iako ja doista nisam netko tko voli u jednoj knjizi boraviti više od nekoliko dana - zastrašujuća je jer ju je napisala Joyce Carol Oates, kroničarka društva koja voli struju svijesti, intenzivne emocije i snažne ženske likove. No, povodom 100. rođendana Marilyn Monroe, poželjela sam pročitati tu kultnu Oatesinu "Plavušu", prvotnu objavljenu na početku novog milenija. U njoj, u prologu, ambiciozna autorica pojašnjava da nije riječ o biografiji, i da, iako je nadahnuće crpila u stv...
Objavi komentar
Pročitajte više

Šumski život Marlen Haushofer

Svibanj je divan mjesec - savršen za putovanja, a od svih putovanja, najdraže mi je vrnuće, povratak k sebi. Ponekad je teško vratiti se (često se čini da bi jednostavnije bilo pobjeći od sebe!) - dani su odveć kratki ("Netko tko trči nema vremena vidjeti svijet oko sebe."), ispunjeni zahtjevima i prohtjevima posla na kojem moramo biti vazda staloženi, ljubazni i odgovorni (da ne kažem - nepogrešivi!), ali i emocijama i aktivnostima naše djece, kojima ne smijemo dati ni naslutiti da je čitavo ovo roditeljstvo jedna velika improvizacija i da zahtjevaju od nas odgovore na pitanja na koja još uvijek i sami tražimo odgovor (i btw, "...kako to da ta sličica Playtimea nije na podu gdje sam ju ostavio? Mama, sigurno si mi ju ti sakrila!"). Teško je kad si potreban, pa mi se glavom često vrzma misao o liniji manjeg otpora, o životu u miru i tišini šume - zato za emigraciju iz bučnog života koji preplavljuje, umjesto putovnice, trebam knjigu nalik " Waldenu ", ...
Objavi komentar
Pročitajte više