Preskoči na glavni sadržaj

Kad odrastem, bit ću mama

Kako se približavam sredini trajanja ovog stanja u kojem sam se zatekla, osjećam svetu dužnost prenijeti svoju "mudrost" na sve žene koje planiraju postati, za početak, trudnice, a potom, i majke. Ukoliko vas zanima kako se osjeća žena od trenutka začeća, a niste imale koga pitati, ovo je post za vas.


Nazovimo to moje stanje drugim, a ne blaženim, jer, osim spoznaje da u meni raste novi život (čega još nisam u potpunosti svjesna budući da još uvijek ne osjetim pokrete bebe), fizičke pojave koje prate trudnoću i ne čine od žene blaženicu, prije nervoznjaču kojoj se kvare zubi, opada kosa i koja se nekontrolirano deblja.

Kao i mnoge druge žene, i ja sam bila uvjerena da ću od trenutka začeća osjećati da se nešto u meni promjenilo - da ću znati da sam trudna. Ne samo da nisam imala pojma, nego sam i nakon godišnje kontrole kod ginekologa cmizdrila jer su baš sve druge žene u čekaonici bile trbušaste - sve, osim mene (tad sam bila trudna oko tri tjedna). Dragi je mislio da me pere PMS, a čak i kad mi je menstruacija izostala, nisam se osjećala trudno. Mislila sam da ću, ako sam trudna, imati jutarnje mučnine, baš kao što ih imaju žene u filmovima (nekim čudom, one nikada ne vode računa o svojim ciklusima, nego za trudnoću saznaju tek onog jutra kad zagrle wc školjku, unatoč činjenici da mučnine u pravilu krenu tek oko sedmog tjedna trudnoće. No, za svoju bebu saznala sam pet dana nakon izostanka menstruacije, kad sam napravila test, jer me nekoliko noći zaredom budila bol slična menstruacijskoj (poznata kao implementacijska bol, koja zna biti popraćena i oskudnim krvarenjem). Filmske mučnine? Nisu nikada niti došle, Bogu hvala!


Kad vidi pozitivan test za trudnoću, žena je u pravilu trudna već mjesec dana (trudnoća se računa od posljednje menstruacije). Svaka od nas želi odmah pohrliti liječniku koji će tu vijest potvrditi, ali valja znati da se preporuča kod ginekologa ići tek nakon šest tjedana trudnoće - tek tada je trudnoća vidljiva na ultrazvuku. Ako ne možete dočekati, možete izvaditi krv i koncentracija hormona beta HCG će potvrditi vaše sumnje. Ipak, ništa vas ne može uvjeriti u to da ćete postati majka kao malo srce koje kuca na ekranu ultrazvuka, a taj se doživljaj isplati čekati!

U trenutku kad saznate da ste trudni, poželjet ćete sa svima podijeliti tu vijest! Nijedna vijest do tada nije bila ovako važna! Ipak, još neko vrijeme će vas pratiti strah jer je mogućnost spontanog pobačaja veća u prva tri mjeseca trudnoće (zbog toga često žene podijele vijest uz napomenu "nemoj nikome reći", pa im nemojte to zamjeriti). Prvome sam za trudnoću rekla mužu, budućim bakama i djedovima, sestrama i šogoru, a nakon što je ginekologinja potvrdila vijest, i ostalim prijateljima i rodbini koje svakodnevno viđam. Šefu i kolegama rekla sam u prvom tjednu drugog tromjesečja, kad sam bila sigurna da je opasnost prošla.

Nemojte čitati previše o trudnoći, one vas mogu preopteretiti. Sve se svodi na uzimanje folne kiseline i drugih vitamina (koje će vam prepisati ginekolog), povećani unos voća i povrća, puno kretanja i puno spavanja.


Upravo zbog spavanja, čak i ako imate urednu trudnoću i osjećate se dobro, past će vam na pamet otići na porodiljni dopust. Nisam spavalica, ali u prva tri mjeseca trudnoće jedva sam čekala vratiti se s posla i ispružiti se. Popodne bih ubila oko na dva sata, a navečer išla s mužem u šetnju. Mnoge žene kažu da se nikada nisu tako dobro naspavale kao u trudnoći - valjda je to osmišljeno kako bi se tijelo odmorilo dovoljno da lakše izdrži sve besane noći popraćene bebinim plačem.

Jedan od razloga zašto je lakše biti na porodiljnom dopustu je i odlazak k liječniku usred radnog dana. Budite spremne na to da ćete, pored ginekoloških pregleda (za koji imate pravo jedan slobodan dan mjesečno, ukoliko najavite pregled poslodavcu i naknadno ga dokažete), biti primorane obilaziti mnoge druge liječnike, npr. stomatologe (i da, smijete primiti injekciju lokalne anestezije!), hematologe, trasfuziologe i dr. Valja imati na umu da imate pravo na godišnji odmor, na određeni broj dana plaćenog, ali i neplaćenog dopusta, a da vam, za vrijeme porodiljnog dopusta zbog komplikacija u trudnoći naknada plaće maksimalno može iznositi oko 4.250,00 kn - ukoliko imate najmanje godinu dana neprekidnog radnog staža i ukoliko je inače veća od tog iznosa. Pa si izračunajte možete li si priuštiti cjelodnevno drjemuckanje ili ste primorane otići na posao - ukoliko ste dovoljno sretne da posao uopće imate.


Mrzim shopping, da se razumijemo. Prvi odjevni predmet u koji sam uložila u trudnoći je bio veći grudnjak. Prvih tjedana garderobu nisam morala mijenjati, ali ulaskom u drugo tromjesečje trbuščić je počeo iskakati. Jednog jutra probudila sam se napuhnuta, ali truh, začudo, nisam mogla uvući kao što inače činim dok se uvlačim u hlače. Vrlo vjerojatno će vas u tom trenutku, kao i mene, uhvatiti panika, jer se nećete osjećati trudnom (prve bebine pokrete prvorotkinje osjete otprilike u 20. tjednu trudnoće), nego samo poput krafne koja buja iz dana u dan, a koja se ugodno osjeća samo u pidžami. Najbolji izbor zbog toga su haljine koje neće pritiskati trbuh i u kojima ćete se i vi, i beba, ugodno osjećati, a koje će vas spasiti od ranojutarnjih pokušaja kombiniranja outfita, pogotovo ako ste zaposlene i na poslu se ne možete pojaviti u trenerci, slatkim majicama za trudnice (mogu se naći trenutno u Mani npr.) ili tajicama.

Nastavit će se...

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...