Preskoči na glavni sadržaj

Kad odrastem, bit ću mama (2)

Kako se približavam sredini trajanja ovog stanja u kojem sam se zatekla, osjećam svetu dužnost prenijeti svoju "mudrost" na sve žene koje planiraju postati, za početak, trudnice, a potom, i majke. Ukoliko vas zanima kako se osjeća trudnica, a niste imale koga pitati, ovo je post za vas.


Iako još nemate razvijen majčinski instinkt, već u trudnoći morate se brinuti za svoje dijete. Ne preporuča se unos kofeina, pogotovo u prva tri mjeseca, morate paziti na unos šećera (ali valja imati na umu da čokolada dobro utječe na bebin psihofizički razvoj!), ne smijete piti alkohol, pušiti cigarete (tko god vam kaže da nije dobro da trudnica naglo prestane pušiti - laže! naime, ako prestanete pušiti u trudnoći vaše dijete će u trenutku poroda više biti opskrbljeno kisikom, a kad budete dojili, u vašem mlijeku neće biti nikotina!), niti jesti prezačinjenu hranu, ne smijete pitu tablete za alergiju, a ako vas zaboli glava, smijete popiti tabletu Lupoceta. Nije preporučljivo bojiti kosu niti svoje tijelo opterećivati drugim kemikalijama, pogotovo u prvim mjesecima (ja nisam ni nokte lakirala prvih mjeseci - paničarka), dok se bebini organi formiraju. Primjerice, mnoge će žene pohrliti kupiti kremice, mlijeko ili losion protiv strija, no, morate znati da ni za jednu od krema nije dokazano da čini kožu elastičnijom, pa niti da ne utječu štetno na plod! Sve što nanosite na kožu dolazi i do bebice! Ako vas brinu strije, valja znati da su one produkt genetike i nema čarobne kreme koja će vas od njih spasiti. Prijatelj farmaceaut, štoviše, za elastičnost kože preporučio mi je najobičnije bademovo ulje koje se može kupiti u svakoj ljekarni.

Jedna od zanimljivijih stvari koja će vam se dogoditi u trudnoći je da ćete postati predmet od javnog interesa. Naime, samim tim što ste trudni, pa makar i samo par tjedana, ljudi će smatrati da je legitimno postavljati vam pitanja tipa "Koliko često piškiš?, "Rita li se beba?", "Kako će se zvati beba?" te, meni omiljeno, "Jedeš li kisele krastavce sa šlagom?“ Iz nekog razloga, svi misle da se beba od prvog dana rita u trbuhu, da mama odmah zna spol svog djeteta i da trudnice jedu odvratnoće. Na sva ta pitanja ću odgovoriti strpljivo, lijepo je što se ljudi interesiraju za novi život, ali potreba ljudi da mi popipaju trbuh, kao da sam neki Grgur Ninski ili čarobna svjetiljka - izluđuje me! Nisam voljela da me ljudi pipkaju prije, a posebno ne volim sada - u tom trbuhu je moje dijete, my precious, hej! Naravno, neke trudnice vole da ih se pipka, ta Instagram je pun žena koje ponosno hastagaju babybump, pa ljudi osjećaju obvezu da pomiluju njihov trudnički trbuh, ali nisu sve žene takve - imajte to na umu sljedeći put kad vam prstići polete!


Prva polovica trudnoće čudno je razdoblje. Često je ljudima neugodno pitati jeste li trudni ili ste se samo udebljali jer, još uvijek niste vrsni primjerak božice plodnosti, nego samo žena koja se malo zaokružila. Istotako, gdje je onaj sjaj o kojem babe pričaju? Još uvijek češće izbjegavam zrcala, čekajući taj glow. Koža lica zabrijala si da je u pubertetu, a saniranje čvimbi već me umara. O žilama koje su isplivale na površinu mojih grudi neću ni početi - you get the point. Tijelo se mijenja i žena se neprestano mora podsjećati na činjenicu da u njoj raste malo biće zbog kojeg će se isplatiti svaka muka - svaki pokvareni zub, svaka ispala vlas, svaki natečeni prst.


Jedna od najuspješnih propagandi koju su muškarcima prenijeli američki filmovi je ona o uspaljenim trudnicama. Zbog takvih ludorija, svaki muškarac sanja o danu kad neće moći doći k sebi od iscrpljenosti koju je zaradio zbog svoje trudnice. No, ono što mnogi ne znaju jest da je vrlo uobičajeno da ženi u trudnoći, posebno u prva tri mjeseca, uopće nije do seksualnih aktivnosti! Iako joj se tijelo tek s vremenom transformira u trudničko, žena je već u prvim tjednima pospana, umorna, zabrinuta za bebu, a ako tome dodate i mučnine i iscrpljenost, jasno vam je da joj je seks zadnji na pameti. No, dobra vijest za sve je da se razina hormona mijenja tijekom devet mjeseci pa su moguće svakakve promjene raspoloženja, pa tako i seksualnog!


Prvih tjedana trudnoće bila sam uvjerena kako sam za ulogu majke stvorena. No, kako su dani odmicali, a ja na ulici susretala novopečene majke koje odlično barataju s bebačima i s gomilom baby opreme, shvatila sam da o djeci nemam pojma. Ne znam jesu li za djecu bolje platnene ili jednokratne pelene, ne zna koliko često i koliko dugo treba dojiti dijete, ne znam zašto djeca prvih dvanaest mjeseci ne smiju jesti čokoladu, kako djetetu očistiti nos ili odrezati nokte, što mi sve treba za dijete, kakva sjedalica za auto je najbolja...pobogu, kako ću se brinuti o tom djetetu??! Stoga, uhvatila sam se knjige, saslušavanja mama i baka (ali s oprezom, jer u nekim smo stvarima pametniji nego smo to bili u prošlom stoljeću!), a predbilježili smo se i na tečaj za trudnice. Uz to, guglala sam žabnjake i odlučila svim silama se održati na životu primjerak koji sam udomila ovaj tjedan. Iako se još bojim da sam nesposobna majka jer ne osjetim pokrete svoje bebe, informiranje mi pruža osjećaj sigurnosti - možda ipak i ne budem najgora mama na svijetu.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kako god okreneš - osuđeni na traganje

Mogla sam si zamisliti da je roman "Oče, ako jesi" u potpunosti fikcija i da su svi oni koji se u njemu spominju čista izmišljotina. Ali znala sam autoricu - nju možda jesu ukrali Ciganima pa jest drugačija gdje god kroči, ali neki red se zna, autentičnost joj je bitna. Pa sam guglala: Ljubodrag Đurić. Google je izbacio na vidjelo članke Wikipedije nabrojavši sve činove ovog partizana, kao i neke seks skandale čiji je bio sudionik, a koji su zamalo razbucali Titovu partiju. Joj, mene takve stvari ne zanimaju - rođena sam sedam godina nakon Titove smrti, nismo se mi igrali ustaša i partizana, nego smo skupljali Cro Army sličice - razgovarala sam sa sobom. Ipak, bila sam uvjerena da se u priči Damjana Kneževića, koji 1988. čita o samoubojstvu generala-majora Đurića, krije nešto i za mene, milenijalku. Osim toga, obiteljsko stablo prikazano na koricama, u čijem središtu se nalazi ime Pala Nađa, djelovalo mi je u isti mah i zastrašujuće i primamljivo. U sljedećem poglavlju, auto

Drvo nade, budi jaka

Noćas sam sanjala da na stopalima imam po šest nožnih prstiju. Da su dugački i da moram odlučiti koji od njih je višak koji valja iščupati kako bi stopalo opet nalikovalo svakom normalnom stopalu. "Ako u snu imate više prstiju, očekuje vas profit", pisalo je na internetskoj sanjarici punoj grotesknih sanjarija. Pusti ti to, man' se profita i ostalih kerefeka, nije bio dobar osjećaj imati dvanaest nožnih prstiju! Jezivo je željeti pobjeći iz svoje kože! Sjetila sam se Fride, o kojoj čitam, i pomislila - mora da se tako ona osjećala čitavog života. "No, nakon preležane paralize njeno je tijelo zadobilo novu težinu. Ne samo fizičku, razmišljala je, već i metafizičku. Postalo je teret, težak poput kamena koji je primorana vući sa sobom. Nakon nesreće, te je težine bila svjesna gotovo u svakom trenutku svog života." Čitala sam "Fridu ili o boli" Slavenke Drakulić prije petnaest godina, ali sam je s radošću ponovno posudila u knjižnici - ona je izbor mog bo

Pripreme za Irsku (4)

"Je l' taj bicikl ispravan?" pitala sam tatu škicajući stari zahrđali bicikl kojeg sam zadnji put vozila prije dvadeset godina. "Ma je, ispravan skroz, ali ponesi ključ sa sobom, za svaki slučaj - ako ti otpadne pedala", rekao je nonšalantno. Sjela sam na bicikl, nepokolebljiva. Zanimljivo, nisam ni na trenutak zastala birajući stazu - naše tijelo gotovo instinktivno bira utabane staze, poznate prečice. Iako su dvorišta u kojima smo se igrali tiha, iako su puteljci prekriveni korovom, naša stopala znaju put, naše godine pamte mirise pokošene trave i zvukove kotača koje valja slijediti. S Cranberriesima u slušalicama, krenula sam u šumu, jer, pomalo neobično od mene, posegnula sam za (šumskim) krimićem. Irske autorice, doduše, jer tema je i dalje - Irska. Irska književnost odana je žanru kriminalističnog romana desetljećima, a ime Tane French redovito se nalazi na popisima must read krimića, pogotovo otkad ju je Independent prozvao Prvom damom tog žanra u Iraca

It's just like riding a bike

Ništa me ne može razveseliti i napuniti mi baterije kao vikend doma, a kad se još, k tome, radi o produženom vikendu - sreća je neopisiva! Mama me dočekala s pohanim vrganjima koje je tata pronašao u šumi (zaboravi masline i druge proizvode krša, u ovim šumskim delicijama rado bih se ugušila!), a tata obradovao restauriranim biciklom na kojem sam i naučila okretati pedale. Donio ga je iz Slovačke prije rata, na njemu sam po prvi put razbila koljena, stekla prve prijatelje. Godinama je prašan i ispuhanih guma čamio na tavanu, a prije tri dana provozala sam ga svojim susjedstvom, bez obzira na kilažu na koje mali crveni biciklić nije navikao. Kakav osjećaj slobode! Kava s kumom i s prijateljicom koja je živjela u Nizozemskoj posljednjih šest mjeseci uljepšale su mi dane, a osim potrazi za burmama (check!) i mladoženjinim cipelama (više sreće drugi put), ovaj vikend posvetila sam i izradi dekoracija za skorašnje vjenčanje. Važno mi je danu vjenčanja dati osobni pečat, pomno

Kenneth Branagh, Van Morrison, Dunja Matić, Andrea Bajani, nastavi niz

Nakon knjige Julijane Adamović, nepce mi je poželjelo nešto urbano. Knjiga "Mirovanje" na popisu knjiga koje želim pročitati mi je otkako sam slušala Dunju Matić kako u Knjigopsiji priča o knjizi "Psi". Jest da je Dunja Matić Benčić asistentica na kolegijima kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, ali nije me privukla njezina profesionalna rječitost, nego strast s kojom je pričala o djelu mlade autorice. Svatko tko na taj način razgovara o umjetnosti vrijedan je proučavanja, što se mene tiče. Kažu da je "Mirovanje" roman, ali on ne 'liči romanu - kratka poglavlja predstavljaju ekstrahirani život autorice, koja mijenja oblik. U jednom trenutku je ondje u prvom licu, a već u sljedećem je u trećem. Autorica vam neće predočiti sve što se dogodilo u njezinom životu, ali njezina emocija će biti jasna i glasna. Čini se da je ispovjedna forma zahvalna za čitanje (a možda i za pisanje) - različiti smo, živimo brzo i intenzivno dok se u nama odvijaju e