Preskoči na glavni sadržaj

MY favorite things - not Oprah's! (12)

Pokraj poslovnih i obiteljskih obveza nisam stigla niti pomisliti na blog, a budući da ovog tjedna blog slavi svoj 2. rođendan (već?!), malo sam mu se odlučila posvetiti – uz prikaz omiljenih mi stvari proteklih tjedana, koje mogu poslužiti kao prijedlog ili preporuka svima koji imaju naviku pročitati moje žvrljotine!

Moj bračni drug i ja proslavili smo prvih mjesec dana našega braka odlaskom na fini ručak, a muž me i iznenadio prigodnim darom – pahuljasto mekim kućnim ogrtačem kojim se omotam kad prije posla u pidžami pijem kavu. Moram priznati, razdoblje medenog mjeseca još je na snazi, a otkad se oženio, moj muškarac romantičniji je nego prije!


Dugo se nisam počastila novim make up rekvizitom pa si odlučih kupiti I <3 my yeans Essence lakom za nokte budući da imam hrpu odjeće u modroj nijansi. Crna nikada nije bila moja boja (tj. za mene je crna nedostatak boje), a modro plava obleka savršena je za poslovni, a ne predosadni ili preozbiljni look. Dodajte k tome još koju tufnicu i osam sati rada će vam proći u veselijem tonu (da, ja možda i pretjerujem - točkice imam čak i na balerinkama)!


Ovog vikenda popila sam nebrojeno puno kava i podružila se s dragim mi ljudima – bilo je tu puno smijeha, zagrljaja i poljubaca, a velika koncentracija ljubavi dovoljna mi je da preživim nekoliko tjedana! Osim obiteljskih obilazaka groblja, s djevojkama sam pijuckala vino, darivala svoju trudnu kumicu (preporučujem Biobazino vitaminsko mlijeko za tijelo za sve trbušaste prijateljice), i obiteljski igrala „Država, grad, selo“ u kojoj cilj nije doista imati opću kulturu, nego što spretnije smisliti imena gradova, sela, filmova ili knjiga koji započinju određenim slovom – što redovito rezultira sveopćim sprdanjem i plakanjem od smijeha!


Radni tjedan započela sam punom parom, a u kratkoj pauzi nabavila sam novi broj Ljepote &zdravlja u kojem sam saznala da suzenje očiju možemo spriječiti disanjem na nos, da je crvena boja in boja ove jeseni, da nošenje čarapa za vrijeme spolnog odnosa pospješuje mogućnost orgazma za 30%, da se dojenjem dnevno može sagorjeti i do 500 kalorija zbog čega dojilje lakše izgube trudničke kilograme, zabilježila si preporuku za knjigu Pismovnik Mihaila Šiškina i pročitala svakakve ženama primamljive informacije.


Ako niste sretnici koji i ovog tjedna uživaju u blagdanskoj sarmi, uživajte bar u novoj seriji koja osvaja svijet - How to get away with murder. Glavni likovi studenti su prava koji pokušavaju prikriti ubojstvo i zaposliti se u uredu opake profe kaznenog prava koja je ujedno i odvjetnica specijalizirana za obranu! Koga su uopće ubili, i koje tajne krije profa koju glumi izvrsna Viola Davis - otkrijte! Svi bivši, sadašnji i budući studenti prava uživat će, ali se i isfrustrirati poradi hrvatskog obrazovnog sustava!

Već tjedan dana uživam u novom albumu Taylor Swift! Ubijte me, ali odličan mi je i gotovo! Dašak '80.-tih pomiješan s urbanim beatovima 21. stoljeća rezultirao je sasvim novom Taylor - I like it! Ako vam je jesensko vrijeme oduzelo poletno raspoloženje - nabavite 1989! Skakutat ćete cijeloga tjedna!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...