Preskoči na glavni sadržaj

Glazba može umiriti divlju zvijer

Stvarno mi je nevjerojatno da se druge polovice prošle godine gotovo i ne mogu sjetiti, kao da sam zaradila amneziju. Ipak, kroz glazbu uredno spremljenu u folderima prisjećam se glazbenih poslastica koje sam pjevušila posljednih mjeseci, koliko me nije bilo u blogosferi. 

Moj glazbeni ukus je pomalo čudan, kreće se od pop pjesmuljaka pa do pokojnih legendi bluesa i countryja, pa ne čudi da moji favoriti nisu sinoć poharali Grammyje (iznimka su The civil wars i Kacey Musgarves) - rijetko kad moj ukus poprati i trend. Nije mi sjela Lorde, nisam luda ni za Daft punkom, Beyonce nije moj đir - glazba koju slušam možda nije najbolja po mjerilima glazbenih kritičara (ili mojih sestara), ali mene usrećuje. Ima dana kada me ne liječi ništa osim One thing One directiona i toga se ne sramim, tako jednostavno jest. Ipak, ljudi smo, skloni smo suditi jedni druge po raznim kriterijima, a jedan od njih je i glazba.

Što sam starija, to više primjećujem da ljudi pri upoznavanju više ne ispituju jedni druge: "Što slušaš?", a dok si tinejdžer, to je esecijalno pitanje. O ukusima se ne raspravlja, kažu, ali smatram da glazba ipak čini čovjeka, više nego frizura ili odijelo, i mora da postoji razlog zašto određena pjesma ili određeni glas dira dušu jedne osobe, a druge, pak, ne. Znatiželjka kakva jesam, proguglala sam i tu tematiku i pronašla brojne studije koje nedvojbeno u vezu dovode glazbeni ukus i čovjekovu osobnost.


Provedene su mnogo studije na ljudima raznih dobnih skupina i raznih mentaliteta, a najčešće su rezultati rekli da se osobe koje su sklone heavy metal, popu, hip hopu i soul glazbi smatra impulzivnim i spontanima osobama, sklonima nepromišljenom ponašanju te manje kreativnima. Optimisti, vesele osobe, uporne picajzle, pak, biraju blues, klasiku, jazz, alternativnu i elektronsku te funk glazbu. Takve osobe vole biti same, pomalo su hladne i distancirane. Samopouzdane su, žedne adrenalina, liberalne, kreativne i s obje noge na zemlji. Nimalo se ne iznenadih kad pročitah da se preferencije prema folk, rock i religioznoj glazbi povezuju s dimenzijama ličnosti koje opisuju pojedince sklone katastrofiziranju i vjerovanju da im drugi žele zlo. Ti čudaci racionalni su i ne vole iznenađenja, religiozni su i visoko moralni. Vjeruju u dobro u ljudima, velikodušni su i topli. Ako vam studije nalik ovima nisu razlog da proširite svoje glazbene horizonte, da slušate ono što prije nikada niste, da rastete uz glazbu - onda ne znam što jest!

U to ime, evo apsolutnih hitova moje playliste posljednjih mjeseci, koji dovoljno govore o mojim stanjima, brigama i mojoj esenciji.

POP


Katy mi je pomogla u nabrijavanju za pisani dio ispita. Džungla je upravo pred kraj ljeta postala hit, a meni je bila neizostavni dio svakog tuširanja.

Moja voljena luđakinja Sara Bareilles ipak se našla na listi nominiranih za album godine, što zasigurno zaslužuje budući da je svaki njezin album bolji od prethodnog! Jedan od najpodcijenjenijih vokala današnjice, uvijek duhovita Sara, zabljesnula je i na albumu Blessed unrest 2013. godine, dajući sve od sebe da ljude inspirira, da im podari hrabrost, da im iskroji romantične uspomene. Romantičnoj crti u meni sviđa se I choose you.

 

Ako još niste čuli za Karmin, trebali biste! Grupu čini sladak ljubavni par koji se proslavio svojim coverima na Youtubeu, od kojih je ovaj moj favorit, a uskoro im izlazi i album prvijenac, na kojem su nanizali svoje Acapella, Brokenhearted i dr. hitove.

 
ROCK
Ipak, kako se približavao usmeni dio ispita, smiriti me mogla jedino Stevie Nicks, najdraža mi vještica ;)


Znate onu scenu iz Jerry Maguirea kada Tom Crusie sluša Free fallin'? Premoćna je! Zato se često vraćam Tomu Pettyju, ali mi je ipak omiljena ova skladba.

 
INDIE
Slaba sam na sestre, pa su Haim (o kojima sam i prije pisala na blogu) jedne od snažnih žena čije glasove svakodnevno slušaju moji susjedi. The wire je jedna od onih pjesama koja me podsjeća na ljeto i koja me ugrije kad nastupi zima.


Amy je nešto između indieja i folka, što meni predstavlja savršeni spoj. Ima ona puno klasika, čujemo je u reklamama, ali kad pjeva tradiocionalnu Caledoniu o svojoj Škotskoj, srce mi se raspukne na milijun komadića. Često sam je slušala gledajući svoja zlatna polja, znajući da će doći dan kad ću ih opet morati napustiti.


FOLK
The civil wars dobili su četiri Grammyja sinoć, a otkad je njihov istoimeni album ugledao svjetlo dana, utjeha mi je i savršena podloga za lijena jutra dok vani puše bura.


Otkad sam slušala uživo The Cannons ovo ljeto u Šibeniku, kad god sam tužna, poslušam Molly Malone, mislim da nema žalosnije pjesme na ovoj našoj kugli. Niti jedna snimka ne može dočarati atmosferu koju je pjevajući acapella stvorio stari Cannon kad je zapjevao Molly. Ispočetka su ljudi pjevali uz njega, no, ubrzo su utihnuli i samo tiho plakali.


Kažu da Delta rae spaja gospel, blues i folk - obožavam takve kombinacije pa ne čudi da je njihov Carry the fire jedan od najslušanijih albuma u mojoj kući 2013. godine.


COUNTRY
Ne znam što je to u countryju, ali nijedan žanr glazbe ne zna ispričati ljubavnu priču kao country. U zadnje vrijeme često slušam Remember when Alana Jacksona i plačem kao mala beba. Kacey Musgarave samo je jedna od country cura koja je opjevala život u malenom gradu (i zaradila Grammy za country album godine), pa ju svakako poslušajte ove godine. Ipak, moj favorit su uvijek Lady Antebellum, koje najradije slušam dok autobusom putujem kući, prisjećajući se svih prepreke koje sam ljubavlju savladala.


Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Alain de Botton & Marcel Proust

U knjizi " I ponovno, ljubav " lik Doris Lessing, Sara Durham, u razgovoru s prijateljem spominje Prousta. Otrovana ljubavlju, ona poseže za Stendhalom, a njezin prijatelj, nesretno zaljubljen, čita Prousta. "Još mi samo on može zadržati pažnju. Barem sada, kad se ovako osjećam. Neobično, nekoć sam smatrao da je previše zaokupljen sobom", kaže Stephen, dodajući da i Proust i Stendhal umiju spojiti romantičnu zaljubljenost i hladnu inteligenciju. Ah, kakav spoj... Pred očima mi se odmah stvori slika: rujno je jutro, prvi je sat hrvatskog jezika u četvrtom razredu matematičke gimnazije. Naša profesorica Mlinac postala je penzionerka, a njezine cipele treba nazuti profesorica Pepelko. Iskusna je to profa naše škole, ali mi smo već matori prefriganci - Pepa, nemoj nas gnjaviti ni Krležom ni gramatikom, samo daj petice. Pepa nam daje upute da spojimo stolove, a na vratima su kuharice školske kuhinje koje nose šalice iz kojih miri lipov čaj. Breze se njišu kraj prozora, l...

Alain de Botton & Lauren Groff

Postoji ta jedna pjesma Paule Abdul kojom sam opsjednuta otkad pamtim, " Opposites Attract ". Zapela mi je za oko kao djetetu jer je u videospotu uz Paulu glumio i animirani mačak zvan MC Skat Kat, kojemu su glas posudili reperi zvani Wild Pair, Bruce DeShazer i Marvin Gunn. Danas, pak - jer poslušam tu pjesmu i danas - duboko promišljam o njezinim stihovima. Što nas to privuče nekome tko nam je do jučer bio stran? Privlače li se doista suprotnosti? Jednom kad odlučiš voljeti jednog muškarca cijeli život (pustimo romantiku, to je odluka - i valja ju donijeti svakog dana iznova), moraš neprestano preispitivati ono na čemu ste izgradili temelje, i, što je najvažnije, ono što ste jedno drugo gradeći naučili. Zato uzimam u proučavanje knjige kao što je "Ogledi o ljubavi", koju je Alain de Botton, švicarsko-britanski filozof-psihoterapeut, napisao u 23. godini, i koja je momentalno postala bestseler. Ponukan nesretnim ljubavnim iskustvima, golobradi je Alain pokušao u nj...

Alain de Botton & Niall Williams

Gledam nedjeljom lica ljudi u klecalima konkatedrale. Mlađarija lijeno skriva zijevanje (subota je bila burna), penzioneri netremice zure u svećenika (oni su to već sve čuli sto puta), majke umiruju djecu ("Bože, uzmi moju rastresenost kao pokoru."), naša mlaka lica ne pristaju uz radost koju bi sveta misa trebala predstavljati u našim životima. Ipak, svi se jednom tjedno slijemo u tu impresivnu građevinu u kojoj se osjećamo malenima - zrnca smo prašine koja traže svoje mjesto pod suncem, koja traže Boga, mir, ljubav, recept za sretan život. Pavao Pavličić rekao je da sreća nije stanje i da postoje tek sretni trenuci (mislim često o toj rečenici, kad god me snađe neki sretan trenutak), ali mi, ljudi, ne odustajemo od traganja za onime što bi nas učinilo sretnijima. Neki u toj potrazi idu toliko daleko da pišu knjige o arhitekturi koja ljudima može donijeti sklad i ljepotu (čitaj: željela sam izliku za čitanje još jedne knjige Alaina de Bottona). Prvi posjet Iloku Ostaci osman...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...

Sve što znam naučila sam - ne u vrtiću (part 1)

Od 2001. godine, otkad sam prvi put vidjela Lorelai Gilmore kako u rodeo styleingu trči niz stepenice dok je njena kći Rory požuruje jer kasni prvog dana u novoj školi, moj život nije bio isti. U to doba nije bilo torrenata i sličnog oruđa za nabavku omiljenih filmova, serija i glazbe, pa sam, luđakinja kakva jesam, iz tjedna u tjedan, snimala svaku epizodu Gilmoreica na VHS. Od tog dana, u našoj kući jedino što je uvijek bilo na TV ekranu su neustrašive i brbljave Gilmoreice. Osim što su nas naučile sve o filmovima, glazbi i pop kulturi te povećale našu word per minute sposobnost, stvorile su neku čarobnu vezu između mene i mojih sestara koje su zbog moje opsesije bile prisiljene odrastati pitajući se hoće li Lorelai ikad završiti s Lukeom i otvoriti svoj pansion te hoće li Rory pristojnog Deana zamijeniti zločestim Jessom. Zadnja klapa u Stars Hallowu pala je 2007. godine, a još uvijek mi ne prođe dan da ne pogledam barem jednu epizodu, iako već svaki dijalog, a i monolog, z...