Šljokičasta žena

Stvarno mi je nevjerojatno da se druge polovice prošle godine gotovo i ne mogu sjetiti, kao da sam zaradila amneziju. Ipak, kroz glazbu uredno spremljenu u folderima prisjećam se glazbenih poslastica koje sam pjevušila posljednih mjeseci, koliko me nije bilo u blogosferi.  Moj glazbeni ukus je pomalo čudan, kreće se od pop pjesmuljaka pa do pokojnih legendi bluesa i countryja, pa ne čudi da moji favoriti nisu sinoć poharali Grammyje (iznimka su The civil wars i Kacey Musgarves) - rijetko kad moj ukus poprati i trend. Nije mi sjela Lorde, nisam luda ni za Daft punkom, Beyonce nije moj đir - glazba koju slušam možda nije najbolja po mjerilima glazbenih kritičara (ili mojih sestara), ali mene usrećuje. Ima dana kada me ne liječi ništa osim One thing One directiona i toga se ne sramim, tako jednostavno jest. Ipak, ljudi smo, skloni smo suditi jedni druge po raznim kriterijima, a jedan od njih je i glazba. Što sam starija, to više primjećujem da ljudi pri upoznavanju više ne ispit...

Sigurno ste na radiju čuli Bruises od Traina, a ako vam se svidjela, zapitali ste se i čiji je ženski vokal u njoj, je li tako?  Ime joj je Ashley Monroe, ima 27 godina, rođena je u Tennesseju, a prije mjesec dana je izdala svoj drugi studijski album Like a Rose . Ashley je i jedna trećina country trija Pistol Annies, a na njezinom solo albumu Like a rose možete čuti i suranju s Little Big Townom (You Got Me) i Blakeom Sheltonom (You Ain't Dolly (And You Ain't Porter). Ova country djevojka moderna je June Carter s tužnim zvukom lijenog ljeta u gitari, a njezin život osim što je nadahnuo lijepe country ispovijesti, tipičan je scenarij djevojke koja je se iz mračne prošlosti iskopala uz pomoć svoje glazbe. Like a rose je autobiografski album u koji je Ashley unijela djeliće svog djetinjstva u kojem je rano izgubila oca te sreću koju je pronašla u ljubavi sa zaručnikom, a koji je savršen za svakog country početnika, a i seniora. Ako vam sam album nije dovo...

Ova skromna trojka iz grada country glazbe – Nashvillea – prirasla mi je k srcu na prvo slušanje. Otkad sam čula njihovu I run to you , vjerna sam im, a posebno im se imam potrebu vratiti kad počnu sparni ljetni dani, a moj duh se uznemiri - poželim se zaputiti prema horizontu s vjetrom u kosi i glazbom ovih country prvaka na usnama. Jedni su od rijetkih čije albume poslušam od prve do zadnje pjesme jer sam sigurna da će me svaka oduševiti! Svojim albumima redovito osvajaju rekorde i nagrade, pa čak i ako niste ljubitelj country glazbe, poznata vam je barem njihova Need you now s istoimenog, Grammyjem nagrađenog, albuma. Hillary Scott, Charles Kelley i Dave Haywood, koji potječu iz glazbenih obitelji, a poznaju se od školskih dana, osnovali su Lady Antebellum 2006. godine. Riječ antebellum odnosi se na arhitektonski stil kuća izgrađenih prije američkog Građanskog rata na jugu Amerike. U obilasku takvih kuća s burnom povijesti vlasnika plantaža i robova, grupa se našalila kak...

Mogli ste primjetiti, veliki sam obožavatelj country glazbe, kako klasične, tako i suvremenog countryja. Neki će se time možda sprdati i reći kako je country američki folk koji slušaju seljačine. Istina jest da se motivi folka kakvog mi poznajemo na Balkanu znatno razlikuju od američkih. Ima tu i alkohola i razbijanja čaša i neostvarenih snova i neprežaljenih ljubavi, ali ljepota engleskog jezika je ovdje pokazala svu svoju snagu, umotavši country instrumente u riječi u kojima se i obični seljačina - kao ja - može prepoznati. Moja ljubav prema countryju procvjetala je kad sam na Drugom programu Hrvatskog radija čula Dollyinu Coat of many colors, i proplakala kao malo siromašno dijete kojem je majka sašila kaputić. Glazba ima nevjerojatnu moć, tako dirnuti čovjeka, a country glazbenici su se za to specijalizirali. Evo kako im to polazi za rukom. 1. Odlazak iz provincije  Jedan od važnijih motiva u country pjesama je život u provinciji i težnja za svjetlima velegrada, često i p...

Još ne znam kako, ali 2011. godine pjesma Kimberly Perry If I die young nije osvojila Grammy za najbolju country izvedbu, iako je sadržavala sve bitne sastojke. Ja sam je čula jednog PMS-a i potpuno odljepila na nju, pa sam sretna podsjetit vas da je The Band Perry ovih dana izdao drugi studijski album, koji je i bolji od prvijenca! Album se zove Pioneer i njime su uhvatili taj old country kolonijalni štih. Singl koji je predstavio album bio je Better Dig Two , pjesma o ljubavi 'til death do us part, koja je stigla kao nastavak If I die young epizode o smrti. Kažu, osim za promišljanja o smrti, The Band Perry je stručnjak za bijesne kiss off -ove, a tom atmosferom prožet je cijeli Pioneer, album nastao pod utjecajem west rocka iz '70.-tih i folka Mumford & Sonsa. Osim bijesnih Done i Chainsaw , sanjari će se pronaći u Don't let me be lonely , pjesmi savršenoj za ljetne noći, iza koje će uslijediti balade I Saw a Light , Back to Me Without You i End of Time...