Ljeto je počelo, visoka temperatura nas ne napušta ni preko noći. Iako se na moru lakše živi jer uvijek puhne neki vjetrić, misli mi lete prema Slavoniji, u moj grad koji u petak slavi svog zaštitnika svetog Antuna Padovanskog. Našički kirvaj, kako mi kažemo, oduvijek mi je jedan od najdražih dana u godini jer je u gradu gužva, svi su doma, srećeš ljude koje nisi vidio od Božića, održavaju se smotre folklora i koncerti kod dvorca, kuće su pune najboljih slavonskih kolača, a glavni gradski trg preplavljen je licitarima – prodavačima koji su nekad davno prodavali medičarske proizvode, a danas nude svakakve stvari, od kunića i kornjačica do tekstila. Ne volim jesti preslatke licitarske proizvode od orasa i sličnih sastojaka, ali s kirvaja se nikada ne vraćam bez bar jednog licitarskog srca. Pomisao da od srednjeg vijeka u Hrvatskoj momci svoju ljubav pokazuju djevojkama crvenim medenim srcima uvijek mi razgali dušu. Čini mi se kao da je u malom licitarskom srcu sve što ...