Preskoči na glavni sadržaj

Preporučio Chat GPT

Imam prijateljicu koja jako voli ChatGPT. Tražila je od njega odgovore na razna pitanja, preporuke za putovanja, ma ražila ga je čak i savjet za uređenje dnevne sobe, a Chat je uspješno odglumio Mirjanu Mikulec. Meni je, pak, palo na pamet da od Chat-a tražim knjišku preporuku, pomalo očajna u moru novoobjavljenih knjiga i salvi pohvala.

"Dear Chat, please (zamišljam si da mu je engleski materinski jezik pa mu se tako, iz poštovanja, i obraćam, a i valja biti uljudan prema tehnologijama - bit će lakše moliti milost jednog dana, kad računala preuzmu svijet, kao u "Rešetki" Philipa Kerra koju sam čitala s dvanaest godina i imala futurističke noćne more), recommend me beautifully written, warm story by witty and charming author, appropiate for spring read!"

Chat ljubazno nabroji gomilu knjiga koje sam pročitala, a ja citiram Olivera Twista - "please, Sir, I want some more". Chat nabroji još nekoliko knjiga, ali samo dvije prevedene na hrvatski jezik i dostupne u mojoj gradskoj knjižnici.

Eleanor Maud vrckava je djevojčica iz Essexa. Jednog dana, pala joj je na pamet ideja - da je Isus produkt neplanirane trudnoće, kao i ona, na što joj je vikar rekao da Bog ne voli one koji sumnjaju u Božji plan. Tata joj je pokušao objasniti da Bog ima ljubavi za sve, pa čak i za one koji ne idu na vjeronauk. Ali ona nije mogla čekati. Ako ju Bog ne voli, pronaći će drugog koji će ju voljeti. Dok je razmišljala o Bogu, životu i smrti, u njezinu ulicu doselio se zanimljivi starac, mađarski Židov čije lijepe molitve su ju oduševljavale, pa je Elly odlučila postati Židovka.

"Rekla si da mogu biti što god poželim kad budem starija", rekla sam. Ona se osmjehnula i rekla: "Možeš. Ali nije baš lako postati židov." "Znam", rekla sam snuždeno. "Treba mi broj." A ona se najednom prestala osmjehivati."


Njezino neobično prijateljstvo prekinuo je njezin pet godina stariji brat Joe koji se uvijek zaštitnički odnosio prema njoj. Elly je potom u školi pronašla novu prijateljicu, Jenny Penny, englesku Pipi Dugu Čarapu, čija je majka živjela u "privremenom svijetu privremenih muškaraca".

Ellyina majka čita knjige o dječjoj psihologiji, otac joj je odvjetnik čiji "idealizam se u trenu umije pretvoriti u bljuzgavicu", njezina teta Nancy je lezbijka i filmska zvijezda koja bi banula "s neba pa u rebra" - živopisni su to likovi koji će zagrijati Ellyino srdašce. Grickajući biskvit s jagodama, ona će snivati i razmišljati o Bogu, prijateljevati s raznim ljudima (svaki drugi lik u knjizi je gay, kao autorica, no dobro), ali Penny će uvijek imati posebno mjesto u njezinom srcu, čak i kad ih život razdvoji, čak i kad uspomene iz djetinjstva poprime hladniji ton.

Sarah Winman britanska je glumica i autorica, a "Kad je bog bio zec" njezin je debitantski roman. Objavljen je 2011. i postao je svjetski bestseler. Poznata je po pomno ispisanim nacrtima romana uz koje vodi i dnevnik emocija koji joj pomaže u pisanju, a uzor joj je Toni Morrison. Osim ove knjige, kod nas je prevedena i njezina knjiga "Still life" iliti "Mrtva priroda", i to u izdanju Petrine knjige (2024). Roman "Kad je bog bio zec" neprikosoveno je šarmantan, kao i njegova pripovjedačica Elly, koja piše priču o svom životu s odmakom, pokušavajući dati smisao traumama iz djetinjstva za koje zna samo jedna osoba iz njezina života, ispreplićući ih sa suvremeni tragedijama kao što su teroristički napadi 11. rujna. Miris sconesa, okus jaffa keksa i zvuci Carpentersa ono su što čini ovo štivo toplim i ugodnim svakome tko razumije da je "potreba da te pamte možda jača od potrebe da ti pamtiš".

"Spotaknula se", rekla sam, ne gledajući u nju. Brat se spustio i podigao njezinu nogu prema snopu svjetla sto je dopirao iz kuhinje. Da vidim što si napravila", rekao je. , Bože, ovo je živi užas. "Boli li?" upitao je. Više ne", rekla je, gurajući ruke u prevelike džepove. "Trebat ćeš flaster", rekao je. "Vjerojatno", rekla je ona. "Možda i dva." "Hajde, dođi", rekao je, podigao je i privio uz prsa. Nikad prije nisam o njoj razmišljala kao malenoj. Njezino noćno postojanje, njezina samostalnost koju joj je nametnula zanemarenost, nekako ju je činila starijom. Ali te noći, ugniježđena uz njega, izgledala je sitno i ranjivo; i potrebito. Lice joj je mirno počivalo uz njegov vrat; oči je sklopila na osjet njegove brižnosti dok ju je unosio. Nisam odmah pošla za njima. Prepustila sam je njezinu trenutku. Onom nesmetanom trenutku kad je mogla sanjati i vjerovati da je sve što ja imam njezino."

Za Alice McDermott, priznajem, nisam ranije čula, iako je za svoj roman "Charming Billy" 1998. dobila American Book Award. Sada je ona sedamdesetogodišnjakinja, sveučilišna profesorica u mirovini, s prebivalištem u blizini Washingtona. "Srce moje malo" njezin je treći roman, napisan odmah nakon romana "Charming Billy", a zanimljivo, kao i roman Sarah Winman, i on je inspiriran napadima 11. rujna 2001.

Petnaestogodišnja Theresa, koja ljeto provodi sa svojom osmogodišnjom sestričnom Daisy, pripovjedačica je ove coming of age priče smještene na Long Island šezdesetih godina prošlog stoljeća. Sam naslov "Child of my heart" iliti "Srce moje malo" predstavlja posebnu privrženost koju Theresa osjeća za svoju malecku sestričnu koja na Long Island dolazi iz New Yorka, iz mnogočlane irske obitelji - privrženost nalik onog roditeljskoj.

"Ali majka je tvrdila da svoj izgled mogu zahvaliti samo tome što se za mene zauzela sv. Terezija od djeteta Isusa, moja galska svetica zaštitnica - što je bio njezin priprost i pobožan način da odagna i ono njihovo divljenje potiče taštinu, i sumnju da je negdje u naše irsko podrijetlo kapnulo nešto bezbožne krvi. Onakvi kakvi su bili - djeca doseljenika, načitani ali nedovoljno obrazovani - moji su roditelji vidjeli moju budućnost samo u svjetlu toga kako ću se udati, pa su smatrali da su mi izgledi ugroženi zbog židovske, irske, poljske, talijanske djece koja su preplavila grad i bližu okolicu, gdje su si mogli priuštiti kuću. Odselili su zato na Long Island jer su znali da bogati ljudi žive u udaljenim krajevima Long Islanda, pa makar samo tijekom ljetnih mjeseci, i to što su me smjestili na mjesto gdje bi me mogao uočiti netko od bogataša za njih je značilo da su mi u životu osigurali sve mogućnosti."

Angelonija mi je otkriće ❤️

Lijepa Theresa nadarena je šetačica pasa i babysitterica, mila djeci i životinjicama, poput moderne Snjeguljice. Ima oko za detalje pa njezin pogled na svijet zaokuplja pažnju čitatelja, a nježni i elegantni svijet spisateljice otkriva kućanstvo tipično za generacije potomaka irskih doseljenika, kojima pripada i njezina obitelj - irska djeca odlaze na počinak uz tugaljive pjesme o nestalim pomorcima, na zidovima visi Presveto Srce Isusovo, uvijek je tu jedan pripiti ujak Tommy i uvijek je tu želja za uspinjanjem na društvenoj ljestvici. Osim irish detalja, jako mi se svidjela atmosfera "ljetnog dana na izdisaju" u kojoj se dani provode na plaži ili na teniskom terenu (čuju se udarci teniske loptice o teren), a djeca uvečer u svoje dlanove hvataju krijesnice, sve dok ih komarci ne potjeraju u kuću.

"Oh, ne želim ići', rekla je. "'Ovdje mi je prekrasno. Mogla bih ostati zauvijek." Suze su joj ponovno ispunile oči. Samo mi oni nedostaju."

Rekoh joj da shvaćam. "Teško je kad se navikneš na ljude" rekla sam, a ona je kimnula. "Mogu ti nedostajati, a da ne želiŠ nužno biti s njima.

Ponovno je kimnula. "Kao da želiš biti na dva mjesta odjednom. S njima, jer ih voliš i jer si na njih navikla, ali isto tako i daleko od njih, da bi mogla jednostavno biti ono što jesi?"

"Tako je", reče Daisy i osloni se na mene, utiskujući mršavi lakat u moje bedro.

"Želiš da se možeš pojavljivati i nestajati, kao neki mali duh. Biti uz njih, ali ne biti zarobljen uz njih." Ponovno je potvrdila kimajući. "To je zagonetka svake obitelji', rekla sam.

Mome srcu omilili su protagonistice ova dva romana i njihova reflektivna djetinja perspektiva - one puno toga imaju zajedničkog. Baš kao i Elly u "Kad je bio bio zec" i Theresino će se bezbrižno djetinjstvo okončati tužnim događajem koji će ju obilježiti za cijeli život. Za razliku od Elly, koja će traumu gurati pod tepih, posebno kad shvati da jedini svjedok njezina odrastanja više ne postoji, Theresa će pronaći način da iz tragedije crpi ljubav i snagu za odrastanje.

Gospon Chat, čini se da znate što radite - tople priče koje su napisale osebujne autorice bile su sasvim ugodno proljetno štivo!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Američki san (5)

Kažu da danas za devedesetima čeznu i oni koji ih nisu doživjeli (odmah se sjetim filma " Leave the World Behind ") - nostalgija za devedesetima utažuje nam žeđ za jednostavnijim vremenima, i ako je suditi po "istraživanjima" koje pronalazimo po internetskim portalima, služi kao psihološko utočište, vraća nas u djetinjstvo i oslobađa našu kreativnost. To objašnjava zašto sam ovisna o reprizama "Prijatelja" i zašto ima dana kad mi odgovara samo glazba Hootie & the Blowfish, Richarda Marxa ili Paule Cole. Nije Paula Cole autorica soundtracka mog odrastanja samo zbog nezaboravnog theme songa serije " Dawson's Creek ". Naime, videospot njezine " Where Have All the Cowboys Gone ?" neprestano se vrtio na TV programu HRT-a (drugi programi tad nisu ni postojali) kad sam bila desetogodišnjakinja. Nije to bila glazba koju su slušali moji ukućani, tek nešto trendy, a meni kul i upečatljivo (koje dijete ne bi zapamtilo onaj "t-t-t-t-t-...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...