Preskoči na glavni sadržaj

Why, thank you Jeeves

Djeca nam danas previše gledaju u ekrane, kažu. Treba im to gledanje ograničiti, kažu. Ja šutim i zahvalna sam materi što mi nije ograničavala gledanje televizije. Televizija je hranila moj romantični duh, nukala me da sanjarim, bila mi prozor u svijet. Ne biste vjerovali, ali zbog televizije sam, između ostalog, danas netko tko čitanje shvaća ozbiljno, netko tko neprestano istražuje, nadopunjuje svoje znanje, širi svoje interese. Sve o čemu se pričalo na televiziji, ja sam poželjela istražiti - a to je svojevremeno bio ozbiljan posao! Google jest postojao, ali nikome se nije dalo uključivati računalo i spajati se dial-upom na world wide web radi jedne informacije, duuuuh. Ipak, slika Rory Gilmore koja Deanu, koji joj, u fraku, govori da u bijeloj debitantskoj haljini izgleda kao cute cotton ball, odgovara: "Why, thank you Jeeves" urezala se u moj temporalni režanj i bilo je pitanje vremena kad ću ja potražiti koju od knjiga u serijalu o tom famoznom Jeevesu.



"Ja za sebe ne mogu tvrditi da sam najpametniji na svijetu. Moj oraščić u glavi može poslužiti više za ukras nego za upotrebu, razumijete me. Ali dajte vi meni samo pet minuta da porazgovaram s Jeevesom i onda mogu dati savjet svakome, o bilo čemu. Stoga je moj prvi potez bio, kad je Bruce Corcoran došao k meni sa svojim problemima, udarac po zvoncu i razgovor s tim momkom izbočena čela. "Prepusti to Jeevesu", kažem ja."


Nažalost, iako je engleski pisac Sir Pelham Grenville Wodehouse napisao stotinjak knjiga, kod nas sam u knjižnici na hrvatskom jeziku pronašla samo ovu - "Moj čovjek Jeeves" u izdanju Partenona iz 2018. Riječ je o zbirci kratkih priča, izvorno objavljenoj 1919., u kojima glavne uloge imaju Jeeves and Bertie Wooster (ima i par priča koje pripovijeda Reggie Pepper, prototip za Bertieja). Možda ste ih i gledali u TV serijalu Jeeves and Wooster, u kojem su ih utjelovili legendarni Hugh Laurie i Stephen Fry, ali riječ je o legendarnim likovima iz pera P. G. Wodehousea, pa se vratimo izvorniku (obožavatelji P. G. Wodehouse ionako scenarij serije smatraju svetogrđem jer P. G. Wodehousea ne treba prepravljati).




Svaka Jeeves-štorija ima istu shemu - Bertie Wooster, šupljoglavi aristokrat koji je nakon Prvog svjetskog rata iz Londona došao u New York, u pratnji svog vjernog batlera Jeevesa, počinje priču hvalospjevom o Jeevesu, vazda svježem poput rosne ljubičice. Šeprtljav kakav jest, Bertie se oslanja na oštroumnog Jeevesa u svakoj situaciji pa tako u svakoj priči Bertie priča o nekom svom chappieju koji se našao u kakvoj zavrzlami. U prvoj priči npr. valja pomoći Bertiejevom legi Corkyju da svoju buduću zaručnicu predstavi svom zadrtom stricu koji će se njegovoj vezi sa ženskom, koja nastupa u zboru predstave na Manhattanu ("...stričevi i tetke uvijek su smrtni protivnici svake predstave, i prave i krive"), garant protiviti. Bertie je urnebesan pripovjedač, ali jezik je razlog zašto je P. G. Wodehouse omiljen tolikim čitateljima, ali i piscima, koji se kunu da je najduhovitiji pisac koji je hodao Zemljom. Iako prijevod jest simpatičan, ove je priče užitak čitati ili slušati u izvorniku (link za audiobook), jer Wodehouseova je specijalnost ta specifična mješavina engleske elegancije, mladenačkog žargona s početka 20. stoljeća i suvremenih američkih izraza. Osim jezika, zapleti utemeljeni na nesporazumima - kakve pronalazimo u situacijskim komedijama koje gledamo i volimo - ali i satirički komentari društva u kojem elegantni i elokventni batler rješava životne probleme plemiću koji, kako sam kaže, ima oraščić na mjestu mozga, osobitosti su Wodehouseove proze. Jeevese, koji uvijek spašava dan, i Bertie koji pokušava biti uglađen i dosjetljiv, a sam ne zna ni citirati Shakespearea ni izabrati kravatu, duhovit su duo kojeg milijuni čitatelja smatraju svojim "comfort readom" i koji su utjecali na svakog tko se u životu okušao u entertainmentu. Hm, kad razmislim, rekla bih da je čak i Amy Sherman Palladino obožavateljica P. G. Wodehousea  - u Wodehouseovom brbljavom tekstu su prisutne kulturne reference njegovog vremena, a gusti scenarij Gilmoreica oslanja se baš na takvu vrstu humora, vrstu koja izumire, čini mi se, jer podrazumijeva poznavanje opće ili, pak, pop kulture.

"Pokušavao sam smisliti neki odgovor, ali nije ga bilo. Da bi se mogao nositi s ovakvim potresom čovjek mora imati puno više čelo od mene. Napinjao sam svoj oraščić dok nije počeo škripati, ali između kragne i kose ništa se nije događalo. Bio sam tup poput panja. Međutim, to je bila i sretna okolnost, jer tako iz mog sustava nije mogla ispasti nikakva poruga. Lady Malvern je kontrolirala razgovor. Ona ga je pristavila, a sad je počeo kipjeti."




Moja omiljena priča je "Tetka i lijenčina" u kojoj Bertiejev lega Rocky Todd, koji inače živi na Long Islandu i koji je pjesnik i, k tome, "najljeniji mladi vrag u Americi", došao k Bertieju po savjet jer bi po nalogu svoje tetke morao živjeti uzbudljivim životom u New Yorku, kakvim ona nikad nije mogla živjeti, bar ako želi da ona i dalje financira njegov život. Jeeves i Bertie mu pomažu da lažira pisma tetki o noćnom životu New Yorka, a onda se jednog dana, inspirirana tim pismima, tetka pojavi u gradu. No, ne brinite, Jeeves ima rješenje! Uf, uf, bilo bi uistinu dobro imati jednog takvog Jeevsa uza se!

"Neću to učiniti! Ne mogu to učiniti! Neka me grom pogodi ako ću to učiniti! Kako bih se, dovraga, mogao tako odjenuti? Shvaćate li da većinu dana do pet popodne ne izlazim iz svoje pidžame, a onda samo nataknem stari pulover?" 
Vidio sam da je Jeeves počeo žmirkati - jadni momak! Ove riječi pogodile su njegove nanježnije osjećaje."

Photo: Tvrđa, Osijek by Šljokičasta žena

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...