Preskoči na glavni sadržaj

Why, thank you Jeeves

Djeca nam danas previše gledaju u ekrane, kažu. Treba im to gledanje ograničiti, kažu. Ja šutim i zahvalna sam materi što mi nije ograničavala gledanje televizije. Televizija je hranila moj romantični duh, nukala me da sanjarim, bila mi prozor u svijet. Ne biste vjerovali, ali zbog televizije sam, između ostalog, danas netko tko čitanje shvaća ozbiljno, netko tko neprestano istražuje, nadopunjuje svoje znanje, širi svoje interese. Sve o čemu se pričalo na televiziji, ja sam poželjela istražiti - a to je svojevremeno bio ozbiljan posao! Google jest postojao, ali nikome se nije dalo uključivati računalo i spajati se dial-upom na world wide web radi jedne informacije, duuuuh. Ipak, slika Rory Gilmore koja Deanu, koji joj, u fraku, govori da u bijeloj debitantskoj haljini izgleda kao cute cotton ball, odgovara: "Why, thank you Jeeves" urezala se u moj temporalni režanj i bilo je pitanje vremena kad ću ja potražiti koju od knjiga u serijalu o tom famoznom Jeevesu.



"Ja za sebe ne mogu tvrditi da sam najpametniji na svijetu. Moj oraščić u glavi može poslužiti više za ukras nego za upotrebu, razumijete me. Ali dajte vi meni samo pet minuta da porazgovaram s Jeevesom i onda mogu dati savjet svakome, o bilo čemu. Stoga je moj prvi potez bio, kad je Bruce Corcoran došao k meni sa svojim problemima, udarac po zvoncu i razgovor s tim momkom izbočena čela. "Prepusti to Jeevesu", kažem ja."


Nažalost, iako je engleski pisac Sir Pelham Grenville Wodehouse napisao stotinjak knjiga, kod nas sam u knjižnici na hrvatskom jeziku pronašla samo ovu - "Moj čovjek Jeeves" u izdanju Partenona iz 2018. Riječ je o zbirci kratkih priča, izvorno objavljenoj 1919., u kojima glavne uloge imaju Jeeves and Bertie Wooster (ima i par priča koje pripovijeda Reggie Pepper, prototip za Bertieja). Možda ste ih i gledali u TV serijalu Jeeves and Wooster, u kojem su ih utjelovili legendarni Hugh Laurie i Stephen Fry, ali riječ je o legendarnim likovima iz pera P. G. Wodehousea, pa se vratimo izvorniku (obožavatelji P. G. Wodehouse ionako scenarij serije smatraju svetogrđem jer P. G. Wodehousea ne treba prepravljati).




Svaka Jeeves-štorija ima istu shemu - Bertie Wooster, šupljoglavi aristokrat koji je nakon Prvog svjetskog rata iz Londona došao u New York, u pratnji svog vjernog batlera Jeevesa, počinje priču hvalospjevom o Jeevesu, vazda svježem poput rosne ljubičice. Šeprtljav kakav jest, Bertie se oslanja na oštroumnog Jeevesa u svakoj situaciji pa tako u svakoj priči Bertie priča o nekom svom chappieju koji se našao u kakvoj zavrzlami. U prvoj priči npr. valja pomoći Bertiejevom legi Corkyju da svoju buduću zaručnicu predstavi svom zadrtom stricu koji će se njegovoj vezi sa ženskom, koja nastupa u zboru predstave na Manhattanu ("...stričevi i tetke uvijek su smrtni protivnici svake predstave, i prave i krive"), garant protiviti. Bertie je urnebesan pripovjedač, ali jezik je razlog zašto je P. G. Wodehouse omiljen tolikim čitateljima, ali i piscima, koji se kunu da je najduhovitiji pisac koji je hodao Zemljom. Iako prijevod jest simpatičan, ove je priče užitak čitati ili slušati u izvorniku (link za audiobook), jer Wodehouseova je specijalnost ta specifična mješavina engleske elegancije, mladenačkog žargona s početka 20. stoljeća i suvremenih američkih izraza. Osim jezika, zapleti utemeljeni na nesporazumima - kakve pronalazimo u situacijskim komedijama koje gledamo i volimo - ali i satirički komentari društva u kojem elegantni i elokventni batler rješava životne probleme plemiću koji, kako sam kaže, ima oraščić na mjestu mozga, osobitosti su Wodehouseove proze. Jeevese, koji uvijek spašava dan, i Bertie koji pokušava biti uglađen i dosjetljiv, a sam ne zna ni citirati Shakespearea ni izabrati kravatu, duhovit su duo kojeg milijuni čitatelja smatraju svojim "comfort readom" i koji su utjecali na svakog tko se u životu okušao u entertainmentu. Hm, kad razmislim, rekla bih da je čak i Amy Sherman Palladino obožavateljica P. G. Wodehousea  - u Wodehouseovom brbljavom tekstu su prisutne kulturne reference njegovog vremena, a gusti scenarij Gilmoreica oslanja se baš na takvu vrstu humora, vrstu koja izumire, čini mi se, jer podrazumijeva poznavanje opće ili, pak, pop kulture.

"Pokušavao sam smisliti neki odgovor, ali nije ga bilo. Da bi se mogao nositi s ovakvim potresom čovjek mora imati puno više čelo od mene. Napinjao sam svoj oraščić dok nije počeo škripati, ali između kragne i kose ništa se nije događalo. Bio sam tup poput panja. Međutim, to je bila i sretna okolnost, jer tako iz mog sustava nije mogla ispasti nikakva poruga. Lady Malvern je kontrolirala razgovor. Ona ga je pristavila, a sad je počeo kipjeti."




Moja omiljena priča je "Tetka i lijenčina" u kojoj Bertiejev lega Rocky Todd, koji inače živi na Long Islandu i koji je pjesnik i, k tome, "najljeniji mladi vrag u Americi", došao k Bertieju po savjet jer bi po nalogu svoje tetke morao živjeti uzbudljivim životom u New Yorku, kakvim ona nikad nije mogla živjeti, bar ako želi da ona i dalje financira njegov život. Jeeves i Bertie mu pomažu da lažira pisma tetki o noćnom životu New Yorka, a onda se jednog dana, inspirirana tim pismima, tetka pojavi u gradu. No, ne brinite, Jeeves ima rješenje! Uf, uf, bilo bi uistinu dobro imati jednog takvog Jeevsa uza se!

"Neću to učiniti! Ne mogu to učiniti! Neka me grom pogodi ako ću to učiniti! Kako bih se, dovraga, mogao tako odjenuti? Shvaćate li da većinu dana do pet popodne ne izlazim iz svoje pidžame, a onda samo nataknem stari pulover?" 
Vidio sam da je Jeeves počeo žmirkati - jadni momak! Ove riječi pogodile su njegove nanježnije osjećaje."

Photo: Tvrđa, Osijek by Šljokičasta žena

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Prokleto prvo lice jednine

Možda ste mislili da sam odvajkada željela biti pravnik kao popularna Ally McBeal, ali većinu svog srednjoškolskog staža bila sam uvjerena da ću biti student hrvatskog jezika i književnosti. Sad shvaćam da taj put nisam priželjkivala zato što sam voljela čitati (u to vrijeme čitala sam većinom krimiće i trilere), nego zato što sam voljela pisati. Pisanje školskih zadaćnica bilo mi je omiljeni zadatak - ispunjavala sam ga lako, i ispunjavala sam ga dobro. Lektorirala sam razrednim kolegama zadaćnice, a i pisala ih (volim misliti da sam pridonijela školovanju ponajboljih hrvatskih kineziologa, strojara, matematičara, ekonomista, kemičara i glazbenih producenata) - kad bi se naša profesorica Mlinac rasplakala, znala sam da sam uspješno prenijela emocije na papir. Bježala sam u literaturu, a bježim i danas. Na svakojake načine. Kao petnaestogodišnjakinja sam pročitala "Zašto sam vam lagala" i zavoljela žensko pismo ("žensko" u "ženskom pismu" mi nikad nije zvu...